.
KRUPNI
INTERESI
ZA
PROMJENLJIVE
SRDAČNOSTI
BRUXELLES:
INTERVJU
dr.
TUDMANA
»LO
LIBRE
BELGIQUEU<<
NEDJELJA,
11.
kolovoza
1991.
DALMACIJA
'
\
SLOBODNA
Rusii
Amerikanci
MEDITACIJE
NAD
GLOBUSOM
Ako
Amerika
prigušuje
svoj
trijumfalizam
i
po-
_
na?!
se
prema
Gorbačovu
s
večim
uvčava-
,
njem
nego
mnogi
njegovi
sugrađani,
to
može
značiti
samo
dvije
stvari:
ili
je
vojno-strategij-
ska
ravnoteža
u
smislu
sposobnosti
međusob-
nog
uništavanja
ostala
ipak
netaknuta,
ili
je
utakmica
u
naoružavanju
i
za
Sjedinjene
Drža-
ve
postala
previše
skupa
Piše:
'
dr.
Govro
ALTIVlAN
Bojaan
od
napada
»Sve
nas
upućuje
na
to
da
armija
priprema
napad
širokih
razmjera
na
Hrvatsku«
BRUXELLES,
10.
VIII
(Reuter—
/
Hina)
—
Hrvatski
predsjednik
Fra-
njo
Tuđman
izjavio
je
u
intervjuu
u
subotnjem
b_roju
belgijskog
dnev-
nika
»La
Libre
Belgique-<
da
se
pri-
bojava
da
Jugoslavenska
armija
priprema
veliku
ofenzivu
protiv
Hrvatske.
»Situacija
još
nije
stabilna.
Sa-
vezna
armija
se
organizira
i
uč-
vršćuje
svoje
položaje
u
Slavoniji,
Srbiji
i
Bosni'i
Hercegovini:,
citira
riječi
predsjednika
Tuđmana
agen-
cija
Reuter.
-
»Sve
nas
upućuje
na
to
da
Vjeru-
jemo
da
armija
priprema
napad
ši-
rokih
razmjera
na
Hrvatsku«
—
re—
kao
je
Tuđman.
Tuđman
je
rekao
da
samo
me—
đunarodno
priznanje
Hrvatske
mo-
ze
okončati
sukob.
Hrvatski
predsjednik
je
pozdra-
vio
francuski
prijedlog
o
slanju
eu-
ropskih
interpozicionih
snaga
(in-
terposition
force)
radi
uspostavlja-
nja
mira,
ali,
rekao
je
Tuđman,
to
može
biti
djelotvorno
samo
ako
to
Srbija
prihvati.
»Francuska
bi
se
sa
svoje
strane
trebala
više
angažirati,
vršeći
poli-
ticki
pritisak
na
Srbiju,
s
kojom
ona
ima
povijesne
veze«
—
dodao
je
Tuđman.
merikanci
i
Rusi
opet
su
u
fazi
naglašene
tolerancije,
povećane
srdačnosti
i
uzajam-
nog
komplimentiranja.
Gor—
bačov
je
u
Bushu
pozdravio
državnika
koji
daje
golem
doprinos
formiranju
nove
svjetske
politike,
a
Bush
je
odvratio
Gorbyju
da
je
up-
ravo
on
počeo
provoditi
u
život
reforme
koje
su
»preobrazile
svijet«.
Takvo
se
što,
koliko
me
pamćenje
drži,
nije
čulo
od
vremena
ratnog
savezništva,
a
jedva
se
moglo
nazreti
u
škrtim
priznanjima
izrečenim
kroz
stisnute
zube
u
vrijeme
do-
sadašnjih,
razmjerno
krat-
kotrajnih
detantskih
poku-
šaja.
netrpeljivosti),
Sovjetsko-američki
od-
nosi
—
uz
interese
o
kojima
će
kasnije
biti
riječi
——
uvi-
jek
su
izražavali
čudnu
mje-
šavinu
uzajamnog
zazira-
nja,
nepovjerenja
(s
primje-
ali
sama
i
divljenja
(s
primjesma
za—
visti).
Rusi
su
već
u
okviru
staljinskog
programa
»stići
i
prestići«,
a
usprkos
svoj
proklamiranoj
mržnji
pre-
ma
kapitalizmu
i
njegovoj
kulturi
pokušavali
podignu—
ti
više
nebodere
i
proizvesti
duže
automobile
od
američ-
kih.
Amerikanci
su
se,
posli—
je
priznanja
sovjetskom
rat—
nom
naporu,
a
već
u
jeku
hladnoga
rata,
našli
zateče-
ni
i
zadivljeni
prvim
ruskim
prodorima
u
svemir
i
osvje-
dočenom
sposobnošću
Sov-
jetskog
Saveza
da
im
na
nuklearnu
eventualnu
bombu
odvrati
nuklearnom
bombom.
Američka
se
kul—
službenim
tura,
smetnjama,
lijepila
za
Ruse,
a
i
Amerikanci
su,
naročito
u
razdobljima
detanta,
po-
stajali
preko
noći
zaintere-
sirani
za
neke
odlike
ruske
kulture.
usprkos
Iza
svega
toga
stajalo
je
vjerovanje
da
su
dvije
veli-
ke
zemlje,
od
kojih
ni
jedna
nije
bila
u
stanju
ostvariti
-
do
kraja
svoje
imperijalne
ambicije
(zato
što
joj
je
sme-
tala
ona
druga)
osuđena
na
to
da
žive
s
međusobnom
konfrontacijom
i
strahom
ili
u
međusobnoj
suradnji.
Izbor
se
vršio
uz
duga
okli—
jevanja,
ali
izgleda
da
je
iz—
vršen.
Dvojna
izuzetnost
Amerikancima
1'
Rusima
su
proricali
posebnu
histo—
rijsku
sudbinu.
Francuski
aristokrat,
pravnik
i
politič—
ki
pisac
Alexies
de
Tocque—
ville,
autor
možda
najviše
citiranog
klasičnog
polito—
loškog
djela
o
Sjedinjenim
(Demokracija
Državama
u
Americi},
nije
o
tome
bio.
prvi
(prethodio
mu
je
već
krajem
18.
stoljeća
Nijemac
Melchior
von
Grimm).
De
Tocqueville
je,
dakle,
1833.
godine,
napisao;
»Postoje
u
današnjem
svijetu.
dvije
velike
nacije
koje
su
krenuleis
različitih
točaka,
ali
izgleda
da
teže
?
istom
cilju.
Mislim
na
Ruse
i
Amerikance.
I
jedni
i
drugi
su
porasli
neprimijećeno.
dok
je
pažnja
čovječanstva
bila
drugdje
usmjerena,
iz—
nenada
su
izbili
u
prvi
red
među
nacijama
i
svijet
je
postao
gotovo
svjestan
njihova
postojanja
iveličine.
istodobno
Izgleda
da
su
druge
na-
cije
dostigle
svoje
prirodne
granice
i
ostaje
im
samo
da
čuvaju
svoju
moć,
ali
ove
i
dalje
rastu.
Svi
su
drugi
stali
ili
napreduju
uz
kraj-
nje
teškoće,
samo
ovi
pro-
dužavaju
lako
i
brzo
putem
kojemu
kao
da
se
ne
vidi,
krajac.
Ako
to
i
nije
bilo
sasvim
točno
u
prvoj
polovini
19.
stoljeća,
izgledalo
je
kao
da
se
počinje
ostvarivati
u
toku
drugog
svjetskog
rata,
a
na—
njega.
Iako
ročito
poslije
moć
novopečenih
supersila
nikada
nije
bila
sasvim
si-
metrična,
iako
je
Sovjetski
Savez
bio
i
ostao
izuzetan
samo
po
svojoj
vojnoj
snazi
(jednodimenzionalna
super-
sila
po
Zbigniewu
Brzezin-
skom),
mnogi
su
tvrdili,
ne
bez
argumenata,
da
svijet
postaje
neizbježno
bipola—
ran,
jer
su
samo
te
dvije
ve-
like
sile
raspolagale
sred-
stvima
za
uzajamno
i
opće
uništavanje.
Bipolarnost
ni—
je
nikada
bila
do
kraja
os—
tvarena
—
a
danas
smo
mnogo
manje
dvopolni
ne-
go
prije
četrdesetak
godina
—
ali
je
očito
da
je
ne
samo
Sovjetskom,
Savezu,
nego
Državama
i
stalo
do
ostataka
(ili
do
ilu-
zije),
njihove
dvojne
izuzet—
nosti.
Sjedinjenim
Predvorje
bogatih
briljantnom
Astronom,
tumač
svemi—
ra
i
pacifist
Carl
Sagan
je
prije
tri
godine
u
jednom
eseju
zaista
u
časopisu
Parade
naredao
bezbroj
činjenica
i
stereoti-
pa
koji
su
dugo
održavali
i
produbljavali
međusobno
nepovjerenje
Rusa
i
Ameri-
kanaca
(od
oružanih
inter—
vencija
u
tuđe
poslove,
pre-
ko
prekršenih
ugovora
do
»psiholoških«
predrasuda).
Zaključio
je
da
su
odbaciva-
nje
stereotipa
i
zajedničko
okretanje
pravim
problemi—
ma
čovječanstva
jedino
rje—
šenje
za
sve.
Što
god
da
je
bio
glavni
uzrok
mnogodecenijske
sis—
američko—ruske
tematske
konfrontacije
—
veličina
i
brzi
rast
(De
Trocqueville),
geopolitički
položaj
i
»kla—
sični-
sukob
,velike
konti-
nentalne
i
velike
pomorske
sile
(Brzezinski),
međusob-
no
nepovjerenje
zasnovano
i
na
neiskustvima
i
na
stere—
otipima
(Sagan)
itd.
——
osta—
je
činjenica
da
je
ona
obilje-
žila
jedan
duži
period
ljud—
ske
historije,
a
da
je
počela
popuštati
tek
onda
kada
je
objema
stranama
počela
smetati
(netko
će
primijetiti
da
do
sada
nisam
spome—
nuo
sistemske
i
ideološke
Stošta
razlike
kao
uzrok
sukoba,
koje
se
naravno
ne
mogu
mimoići,
ali
nije
sigurno
da
sukoba
ne
bi
bilo
i
bez
ideo-
loških
razloga,
samo
na
os-
novu
izukrštenih
imperijal-
nih_projekata).
se
promijenilo
u
delikatnoj
sovjetsko-ame—
ravnoteži.
Sovjetski
ričkoj
Savez
tone
u
višeznačnu
krizu
(ekonomsku,
politič-
ku,
ustavnu
i
drugu),
kojoj
se
za
sada
ne
vidi
kraj.
Spo—
ne
su
velike
države
razla—
bavljene
i
u
ovom
se
trenut-
ku
ne
zna
što
će
sve
od
nje
ostati.
Siri
imperij
se
ras-
pao,
zajedno
sa
svojim
voj—
nim
okvirima
Varšavskim
paktom.
Njemačka
se
ujedi-
nila.
Unutrašnji
odnosi
sna-
ga
su
nejasni,
a
uslijed
toga
i
sudbina
perestrojke.
Sov-
jetski
je
Savez
pripušten
tek
u
predvorje
kluba
bogatih
i
ispraćen
odatle
sa
za
sada
prilično
neodređnim
obeća-
njima.
Potrebni
su
mu
mir,
stabilnost,
smanjivanje
voj-
nih
rashoda
i
strana
finan—
cijska
sredstva.
'
Ako
usprkos
svemu
to-
me
Amerika
prigušuje
svoj
(neosporno
trijumfalizam
potaknut
svime
što
sam
re-
kao
plus
pobjedom
u
Zalje—
vu)
i
ponaša
se
prema
Gor-
bačovu
s
većim'
uvažava—
njem
nego
mnogi
njegovi
sugrađani,
to
može
značiti
samo
dvije
stvari:
da
je
voj-
ravnoteža
no-strategijska
ostala
u
smislu
sposobnosti
uništavanja
međusobnog
se
ipak
netaknuta
(iako
ugovorenim
smanjivanjem
interkontinentalnih
broja
balističkih
projektila
najzad
svela
na
niži
nivo)
i
da
je
sis-
tematska
konfrontacija,
tj.
utakmica
u
naoružavanju
i
za
Sjedinjene
Države
po-
stala
suviše
skupa.
Budžet—
ski
i
vanjsko-trgovinski
de-
ficit
postaju
prenapregnuti.
Amerika
danas
nema
sa-
mo
jednog
velikog
suparni—
ka,
kao
što
su
to
predskaza-
nja
govorila.
Ako
je
u
jed—
nom
vremenskom
razdob—
lju
ruski
suparnik
bio
glav-
ni
(bar
u
jednom
smislu),
sa—
da
kada
ekonomska
moć
te-
ži
više
od
vojne
u
globalnoj
raspodjeli
moći
i
utjecaja
—
on
to
više
nije.
Zapadna
Evropa
i
Japan
(a
sutra
možda
i
netko
treći
ili
čet-
vrti)
jesu
to
više.
A
ni
Sjedi-
njene
Države
kao
supersila
više,
u
relativnom
nisu
smislu,
na
uzlaznoj
liniji.
S
vrha,
dostignutog
nepos-
redno
poslije
drugog
svjet-
skog
rata,
s
kojega
je
ame-
rički
orao
kliktao
bez
višeg-
lasja,
putovi
vode
samo
na-
niže.
Sve
je
to,
naravno,
re—
lativno
i
sporo,
s
povreme—
nim
usponima
(stvarnim
ili
ni
mnogo
prividnim),
brži
pad
Sovjetskog
Saveza,
ni
slom
sovjetske
verzije
so-
cijalizma
ne
mijenjaju
bitno
opći
trend.
ali
U
takvim
uvjetima
i
»specijalni
odnosi«
sa
Sov-
djeluju
jetskim
funkcionalno
i
racionalno,
a
ne
paradoksalno.
Savezom
,
Petsto
noyih
'
promatraca'?
To
je
preporuka
Kriznog
komiteta
KESS-a
o
ko-
joj
če
se
odlučivati
u
l-laagu,
ali
uz
pravo
Ju-
PRAG
POSLIJE
KESS—CI
goslavije
da
sama'odluči
da
li
joj
je
to
potreb-
no,
kažu
jedni
izvori,
dok
je
po
drugima
to
već
gotova
stvar
PRAG,
10.
VIII
(Tanjug)
—
Češko—Slo-
vačka
očekuje
da
se
aktivnost
misije
EZ
proširi
s
teritorija
Slovenije
i
na
Hrvatsku
i
da
joj
se
priključe
novi
promatrači
iz
zema-
lja
KESS-a
izvan
kruga
Evropske
zajednice,.
Među
tim
zemljama
sigurno
će
biti
i
Češ-
ko-Slovačka,
zajedno
s
Poljskom,
Kanadom
i
Švedskom
—
navode
današnji
praški
listo—
vi
izjave
službenih
predstavnika
Češko-Slo-
vačke.
Ta
lista
novih
»promatračkih«
zema-
lja,
međutim,
nije
konačna,
jer
su
za
sudjelo-
vanje
u
misiji
zainteresirane
i
neke
neutralne
evropske
zemlje
—
Finska,
Cipar
i
Švicar-
ska,
ali
i
druge.
»Prema
nekim
izvorima<<
—
kako
pišu
»Lidove
novini<<
—
ukupan
broj
novih
pro-
matrača
mogao
bi
biti
500,
a
predstavnik
za
štampu
češkoslovačkog
Ministarstva
van-
jskih
poslova
Egon
Lansky
tome
dodaje
da
»tek
treba
odlučiti
gdje
će
i
kako
biti
raz-
mješteni
novi
promatrači.«
O
proširenju
aktivnosti
mirovne
misije
i
eventualnom
povećanju
broja
promatrača,
međutim,
pregovara
se
u
Haagu,
dok
je
Krizni
komitet
KESS-a
to
samo
preporučio,
priznajući
puno
pravo
Jugoslaviji
da
sama
odluči
je
li
joj
to
potrebno.
Pomoćnik
češkoslovačkog
ministra
van-
jskih
poslova
Zdenjek
Matejka
tvrdi
da
je
to
gotova
stvar
i
da
će
se
broj
promatrača
po—
većati
»najprije
od
50
na
150«
—
piše
danas
»Lidova
demokracie<<.
Prema
tomtunkcionaru,
Češko—Slovač—
ka
će
sudjelovati
sa
deset
svojih
predstavni-
ka
—
pet
vojnih
i
pet
civilnih.
BEČ:
HRVATSKI
INTELEKTUALCI
U
AIVIBASADAMA
SAD
|
FRANCUSKE
Časno
rješenje
za
sv—
Skupina
hrvatskih
inte-
lektualaca
i
gradiš'ckan-
skih
Hrvata
iz
Austrije
za-
narod—
molila
za
internacionali-
zaciju
hrvatskog
pitanja
i
gospodarskuL
pomoč
thog
katastrofalne
situa-
cije—u
Republici
BEČ,
10.
VIII
(Hina)
—
Na
inicijativu
Aus-
trijsko—hrvatskog
društva,
skupina
hrvatskih
intelektualaCa
i
predstavnika
gradišćanskih
Hrvata
iz
Austrije
primljena
je
jučer
u
amba—
sadama
Sjedinjenih
Država
i
Francuske
u
Beču,
priopćilo
je
Austrijsko-hrvatsko
dru-
štvo
iz
Beča.
U
iscrpnim
razgovorima
bilo
je
poglavito
riječi
o
prilikama
u
Hrvatskoj
i
nje-
zinu
okruženju,
te
su
hrvatski
intelektualci
upozorili
na
dramatičnost
trenutne
situacije,
koja
se
može
pretvoriti
u
ratni
požar
5
ne-
sagledivo
tragičnim
posljedicama.
Hrvatski
intelektualci
zamolili
su
za
po-
moć
i
internacionalizaciju
hrvatskog
pitanja
i
traženje
trajnog,
pravednog
i
časnog
rješe-
nja
za
sve
narode
i
etničke
skupine
tog
dije-
Ia
Evrope.
Ta
rješenja,
kako
su
istaknuli,
moraju
se
temeljiti
na
»međunarodnom
pri—
znavanju
i
garanciji
nepovredivosti
granica,
zaštiti
demokracije,
građanskih
i
ljudskih
prava
svakog
pojedinca
i
svih
naroda
i
ma—
njina,
rješavanju
svih
spornih
pitanja
mirnim,
demokratskim
metodama
i
pregovorima
pod
međunarodnim
nadzorom
i
garancijama,
te
zaštiti
prava
manjina
u
svima
republikama
—
državama<<.
U
razgovorima
je,
s
hrvatske
strane,
is—
taknuto
da
bi
međunarodno
priznanje
Hrvat-
ske
bio
najdjelotvorniji
način
za
prekid
oru-
žanih
sukoba
i
solidna
polazišna
osnova
za
traženje
rješenja
mirnim
i
demokratskim
metodama.
Hrvatski
intelektualci
zamolili
su
za
humanitarnu
pomoć
za
hrvatske
izbjegli-
ce,
te
za
gospodarsku
pomoć
zbog
katas-
trofalne
gospodarske
situacije
u
Hrvatskoj,
koja
je
izazvana
nametnutim
joj
ratom
od
strane
četnika
i
tzv.
Jugoslavenske
narodne
armije.