12.NOVOSTI
Slobodna
Dalmacija
SUBOTA
28.8.2010.
dosta
PoPusta!
rješenje
državne
agencije
telekomu
zabranjene
niže
cijene
Don
Ilija
Drmić:
U
Vinici
su
najveće
investicije
i
bauštele
na
groblju:
Crkva,
kapela,
mrtvačnica,
spomenici...
••
Hrvatska
agencija
za
poštu
i
elektroničke
komunikacije
(HAKOM)
utvrdila
je
da
je
Hr-
vatski
telekom
(HT)
kršio
re-
gulirane
maloprodajne
cijene
telekomunikacijskih
usluga
u
nepokrenoj
mreži
te
je
rje-
šenjem
HT-u
zabranio
svako
daljnje
nuđenje,
ugovaranje
i
pružanje
usluga
u
fiksnoj
te-
lefoniji
po
cijenama
nižim
od
onih
odobrenih
od
strane
HA-
KOM-a,
kao
i
odobravanje
bilo
kakvih
popusta
na
cijene
niže
od
odobrenih.
Prekršena
obveza
HAKOM
je,
kako
se
navodi
u
rješenju
objavljenom
na
web-
stranicama
te
agencije,
postu-
pak
stručnog
nadzora
nad
HT-
om
pokrenuo
na
temelju
prijave
tvrtke
Metronet
telekomunika-
cije
iz
veljače
ove
godine.
Utvrđeno
je
da
je
HT
prekr-
šio
regulatornu
obvezu
iz
član-
ka
63.
Zakona
o
telekomunika-
cijama
jer
je
nudio,
ugovarao
i
pružao
javnu
govornu
uslugu
u
nepokretnoj
mreži
velikim
ko-
risnicima
po
cijenama
nižim
od
onih
odobrenih
od
strane
HAKOM-a
i
uz
primjenu
dis-
kriminirajućih
i
netransparen-
tnih
popusta,
čime
je
onemogu-
ćio
pravednu
tržišnu
utakmicu
definiranu
Zakonom
o
teleko-
munikacijama.
HAKOM
je
stoga
zabranio
HT-u
svako
daljnje
nuđenje,
ugovaranje
i
pružanje
usluga
po
cijenama
nižim
od
odobre-
nih,
kao
i
odobravanje
bilo
ka-
kvih
popusta
na
cijene
niže
od
odobrenih.
HT,
pak,
u
jednom
od
svojih
podnesaka
koji
se
citira
u
obra-
zloženju
rješenja,
navodi
da
ma-
loprodajne
usluge
u
nepokret-
noj
javnoj
telefonskoj
mreži
nu-
di
prema
cijenama
iz
cjenika
objavljenog
na
svojoj
službenoj
internetskoj
stranici,
sukladno
zakonu.
Navodi
i
da
radi
ostvari-
vanja
zahtjeva
za
troškovno
ori-
jentiranim
cijenama,
na
cijene
iz
cjenika
za
uslugu
u
nepokret-
noj
javnoj
telefonskoj
mreži
ve-
likim
poslovnim
korisnicima
odobrava
količinske
popuste
koji
nisu
zabranjeni.
HT
smatra
da
se
odobrava-
njem
tih
popusta
ne
mijenja
pojedinačna
cijena
po
jedinici
usluge,
nego
se
samo
korisnici-
ma
koji
dosegnu
određene
koli-
čine
prometa
odobrava
popust.
z.d.
na
granici
opstanka
aržanO
i
vinicA,
Dva
SUSJEDna
SELA
U
DviJE
Držav
Živimo
od
pokojnika
PišE
petar
Miloš
SniMiO
Mario
Todorić
A
ržano
i
Vinica
su
su-
sjedna
sela
koja
dijeli
državna
granica.
Ar-
žano
pripada
Imot-
skom
(RH),
a
Vinica
Tomisla-
vgradu
(BiH).
Inače,
u
njima
žive
ljudi
istih
prezimena,
pove-
zani
ženidbama
i
udajama,
pri-
jateljstvima
i
istom
sudbinom.
Sudbinu
im
je
određivala
gra-
nica
koja
prolazi
sredinom
po-
lja
i
kroz
imanja,
a
u
posljednjih
pola
stoljeća
gastarbajterstvo.
Pred
seoskom
birtijom
ka-
vu
i
pijucka
nekoliko
Aržanča-
na.
Prvi
se
predstavio
Miroslav
Knezović
koji
je
osuo
paljbu
na
hrvatske
vlasti
koje
su
uništile
i
ono
malo
radnih
mjesta
koja
su
postojala
prije
rata.
-
Bila
je
tu
tekstilna
tvorni-
ca
“Uzor”
sa
110
mista,
ali
su
je
uništili
-
veli
Miroslav.
Samo
dođu
ovamo
kad
se
obilježava
datum
pogibije
našeg
Josipa
Jovića,
uslikaju
se
i
odoše.
A
mi
imamo
zaposleno
samo
ne-
što
nastavnika,
poštara
i
par
gostioničara.
-
Još
malo,
pa
bi
i
nastavni-
ci
mogli
ostat
bez
posla
-
ubacu-
Gotovo
svaka
kuća
ima
njemačku
mirovinu.
Samo
je
pitanje
od
čega
će
živjeti
kad
penzioneri
umru
-
kažu
mještani
žaleći
se
kako
su
im
države
zatvorile
stoljetne
putove
je
se
u
razgovor
Filip
Šošić
koji
radi
u
Omišu,
ali
za
vikend
do-
lazi
u
rodno
selo.
Jerbo,
nema
dice.
Sada
u
školu
iđe
manje
od
sedamdeset,
a
ove
je
godine
kr-
šćeno
samo
troje.
-
Kršćeno
troje
što
su
ih
do-
trali
u
crkvu
na
viljuškaru
-
dobaci
jedan
sredovječni
gost
u
bermudama
koji
se
predsta-
vi
kao
župnik
don
Ante
Čipčić.
To
su
odrasli
ljudi
kojima
je
pa-
lo
na
pamet
da
se
krste.
A
dice
nema.
Nestalo
dice
-
Što
li
nekad
kad
smo
mi
iš-
li
u
školu
-
viče
Ivan
Ljubičić.
Po
tri
odiljenja
svakog
razre-
da.
Priko
trista
dice.
Eno
vam
školska
zgrada
sve
govori.
Bila
mala,
pa
počeli
dograđivat.
Ka-
ko
počeli,
tako
ostavili,
a
bit
će
nam
velika
i
ova
polovica.
-
Dok
se
pitalo
Bože
Žaje,
tu
je
sve
cvitalo
-
opet
će
Filip
Šo-
šić.
Je,
naši
ljudi
masovno
otišli
u
Njemačku,
ali
se
on
izborio
za
tvornicu
tekstila
di
su
se
žene
zaposlile,
pa
za
poštu,
banku,
asfalt,
telefon…
Je
da
se
za
sve
plaćalo
po
tri
–
četri
tisuće
ma-
raka,
ali
je
bilo
života.
Nu,
mi
uvik
ginuli
za
Hrvatsku,
davali
devize
za
nju,
a
sad
nas
Hrvat-
ska
zaboravila.
Od
čega
žive
Aržančani
i
Vi-
ničani?
To
se
mora
upitati
sva-
ki
čovjek
koji
tu
dođe.
Citiram
don
Antu:
-
Žive
od
pokojnika.
Gotovo
svaka
kuća
ima
njemačku
mi-
rovinu.
Samo
je
pitanje
od
čega
će
živit
kad
penzioneri
umru.
Srića
je
što
Njemci
imaju
dobar
zakon,
pa
mirovina
prelazi
na
žene.
Jer
one
duže
žive,
pošto
ih
nisu
trali
teški
posli
i
nostalgi-
ja.
Samo
ih
je
u
Aržanu
60.
Aržansko-viničko
polje
ispresijecano
je
brojnim
polj-
skim
i
šumskim
putevima
koji
su,
nakon
raspada
Jugoslavi-
je,
postali
problem
za
države
(BiH
i
RH),
a
još
više
za
ovdaš-
nje
stanovništvo.
Naime,
goto-
vo
je
pravilo
da
Aržančani
ima-
ju
imovinu
(livade,
šume
i
nji-
ve)
u
Vinici
i
obrnuto.
To
znači
da
svakodnevno
trebaju
trak-
torima
prelaziti
granicu,
sijati
i
ubirati
ljetinu,
sjeći
drva…
-
Ti
puti
za
nas
znače
život,
a
za
državu
su
problem
-
kaže
Filip
Šošić.
Jer
njima
navodno
prolaze
šverceri.
Sada
se
drža-
vi
čini
skupim
na
svakom
pu-
tu
dežurati
24
sata,
pa
su
neke
zatvorili
s
betonom.
I
kako
će-
mo
mi
sada
na
svoj
posjed?
Ne-
kima
je
kuća
u
Hrvatskoj,
a
po-
jata
u
BiH.
Josip
Ledić
i
Filip
Šošić:
Prije
je
sve
cvitalo
Don
Ante
Čipčić:
Srića
da
žene
žive
duže
od
gastarbajtera
Betonski
blokovi
na
putovima
između
Aržana
i
Vinice