no
vosfi
SLOBODNA
PONEDJELJAK,
13.
studenoga
1989.
DALMACIJA
V
)
Idućidomaćin
»Vjesnik«
TROGIR
12.
XI
U
protekla
dva
dana
u
hotelu
»Medena«
ponovno
su
se
sastali
članovi
Koordinaci-
onog
odbora
Susreta
solidarnosti
novinara
i
grafičara
Jugoslavije.
Domaćin,
»Slobodna
Dalmacija«,
uprili-
čio
je
ovo
»prekoredno«
sretanje
radi
detaljnog
do-
govora
oko
organizacije
Susreta
solidarnosti
čiji
je
domaćin
sljedeće
godine
»Vjesnik«.
Izraženo
je
žalje-
nje
što
se
od
16
vodećih
novinskih
kuća
u
zemlji
nisu
na
skupu
našli
predstavnici
»Oslobođenja»,
»Dela-c,
»Rilindjeu
i
»Jeuinstva«.
Sve
veći
materijalni
problemi
novinskih
kuća
prisi—
ljavaju
organizatore
ove
tradiconalne
manifestacije
da
i
ovdje
uvedu
štednju
i
racionalizaciju.
Pored
toga
želja
sudionika
Susreta
je
da
se
na
razini
sindikalnih
organizacija
dogovori
budući
način
rada
i
organizaci-
jestrukovnih
sindikata
novinara
i
grafičara.
Članovi
Koordinacionog
odbora
su
se
obavezali
da
do
konca
studenoga
organizatore
23.
susreta
obavijeste
o
svo-
jim
viđenjima
iprijedlozima
za
buduću
organizaciju.-
Podrška
Durakoviću
MOSTAR,
12.
Xl
(Tanjug)
Općin-
ski
komiteti
Saveza
komunista
u
Sto-
cu,
Posušju,
Grudama
i
Čitluku
bez
primjedaba
su
podržali
izborne
liste
kandidata,
a
za
izbor
predsjednika
CK
SK
BiH
u
svim
tim
sredinama
prednost
je
dana
dru
Nijazu
Durakoviću.
To
je
obrazloženo
njegovim
dosadašnjim
re-
zulatatima
u
radu,
kao
i
širokoj
prihvat—
ljivosti
njegove
političke
platforme
za
ttemeljni
društveni
preobražaj
i
izlazak
iz
krize
SRBiH
i
Jugoslavije
u
cjelini.
Predloženi
kandidati
za
najviše
funkci-
je
u
SKBiH
i
SKJ
ranije
su
već
dobili
punu
podršku
u
općinskim
organizaci—
jama
SK
u
Mostaru.
VRLIKA
_
\
Poziv
*
novokomponiranih
'
?
lidera
da
najure
i
,
svoje
direktore
radnici
ovih
dana
nisu
prihvatili,
zadržavajući
.
tako
sebi
pravo
da
o
svojim
»unutrašnjimee
stvarima
suvereno
odlučuju
veoma
prepoznatljiv
i
jednonacionalni
predznak:
za
sve
aktualne
federalne
nevolje
s
lokalne
nevesinjske
govor-
nice
optuženo
je
bosansko-hercegovačko,
slovensko
i
hrvatsko
rukovodstvo,
kojima
su
pripisane
mnoge
ma-
ne
i
grijesi,
dok
su
vrline
bile
rezervirane
za
rukovodstvo
u
istočnom
dijelu
zemlje.
Olako
etiketiranje
Mada
mitingaši
sebe
smatraju
jedinim
borcem
za
is—
tinu
i
'pravdu,
u
Nevesinju
nije
moguće
naći
nikoga
tko
je
protiv
raščišćavanja
lokalnih
afera,
naprotiv.
Ali
većina
se
protivi
metodama
djelovanja
koje
su
izabrali
mitingaški
li-
deri.
Na
žalost,
njihov
razložni
glas
ne
čuje
se
u
halabuci
protestnih
mitinga.
Zaista
je
nedopustivo
i
ne
može
se
maskirati
nikakvim
pravom
naroda
da
stvar
uzme
u
svoje
ruke
da
se
borba
protiv
malverzacija
i
nezakonitosti
vodi
kršenjem
elementarnih
zakonskih
normi,
od
kojih
zavise
neke
od
najvažnijih
demokratskih
tekovina
kao
što
je
ne-
ovisnost
sudstva,
na
primjer.
Neprihvatljivi
su,
također,
jednoumlje
i
netrpeljivost
koje
učesnici
protestnih
mitin—
ga
prakticiraju
prema
drugačijem
.nišljenju,
čijim
se
nosi-
ocima
onda
s
nepodnošljivom
lakoćom
lijepe
etikete
iz
arsenala
u
kojem
je
riječ
lopov
najblažeg
intenziteta.
A
zašto
bi
—-
da
kažemo
bogohulnu
misao
narod
uvi-
jek
bio
u
pravu.
Ako
u
sukobu
narodnog
raspoloženja
i
činjenica
stradaju
činjenice,
dugoročno
gledano
mnogo
veću
štetu
pretrpjet
će
narod
nego
činjenice.
Nevesinj-
ske
afere,
sasvim
je
sigurno,
'ne
mogu
se
riješiti
u
apso-
lutnom
skladu
s
raspoloženjem
(mitingaškog)
naroda
(a
što
misli
većina,
to
nitko
ne
pita)
koje
je
dovedeno
do
takvog
usijanja
i
nezajažljivosti
da
ga
utvrđene
činjenice
sigurno
neće
u
potpunosti
zadovoljiti.
I
što
onda?
»
Poželjni
plebiscit
Hoće
li
mitingaški
lideri
nastaviti
da
se
kreću
s
one
strane
dopuštenog,
gdje
su
davno
prešli
onoga
trenutka
kada
su
izvršili
neprihvatljiv
pristanak
na
sud,
kako
op-
ćinski
takoi
republički,
ikada
su
na
nečastan
način
pri-
bjegli
(zlojupotrebi
djece,
kako
bi
pojačali
pritisak
na'
političke
i
sudske
organe.
Sumnjamo
da
pri
tome
nisu
znali
da
su
manipulacije
mališanima
i
omladincima
sve
do
punoljetstva
nedopustive
ne
samo
prema
etičkim
već
i
međunarodnim
pravnim
normama.
U
svakom
slučaju
nevesela
nevesinjska
priča
još
je
daleko
od
demokratskog
raspleta
koji
bi,
da
je
lijepe
sre-
će,
uključivao
i
narodni
plebiscit
o
povjerenju
izraženom,
naravno,
tajnim
glasanjem
bilo
sadašnjem
rukovodstvu
ili
mitingaškom
odboru
koji
se
izdigao
iznad
svega,
pa
kom
opanci,
kom
obojci.
Skoro
bismo
se
kladili
da
se
pobjeda
u
tom
dvoboju
ne
bi
slavila
na
ulicama.
Dž.
KOLUKČIJA
MOSTAR,
12.
Xl
——
U
Nevesinju
je
u
naletu
predjubi-
larnog
9.
protestnog
mitinga,
prekjučer
konačno
nešto
i
obranjeno.
Umjesto
obrane
pravne
države
koja
je
još
jedanput
s
nepodnošljivom
lakoćom
ignorancije
od
stra—
ne
mitingaških
lidera
sklonjena
u
stranu,
a
njeni
pred-
stavnici
gotovo
ismijani,-
obranjeno
je
ljudsko
dostojan-
stVo
kao_
temeljna
vrijednost
svakoga
društva.
Zaštićeno
je
i
pravo
da
o
gazdi
u
svkaoj
kući
odlučuju
prije
svega
ukućani.
To
se
dogodilo
tako
što
su
radnici
svih
poduze-
ća
od
kojih
se
tražilo
da
izađu
u
susret
ultimativnim
za-
htjevima
Organizacijskog
odbora
mitinga
da
njihovi
di—
rektori
podnesu
neopozive
ostavke,
zbog
navodne
umi-
ješanosti
u
lokalne
afere,
energično
odbacili
takve
'za-
htjeve
odričući
pravo
novokomponiranim
liderima
da
se
uopće
miješaju
u
njihova
neotuđiva
prava,
pogotovo
što
umjesto
argumenata
i
dokaza
za
smjene
nude
samo
eti-
kete
i
blaćenje
poštenih
ljudi.
Objektivno
bio
je
to
pora-
zan
ishod
posljednjeg
mitinga
koji
su
njegovi
već
institu-
cionalizirani
lideri
taktički
zabašurili
najavom
seljenja
»dogođenog«
naroda
pred
Skupštinu
SFRJ
idućeg
tjed—
na.
Ulična
demokracija
Gotovo
je
nevjerojatno
koliko
je
društvene
energije
od
minulog
ljeta
do
danas
potrošeno
na
toj
planinskoj
vi-
soravni
neproduktivno
i
u
vjetar,
ako
je
stvarni
cilj
za
sve
u
Nevesinju
bio
demokratski
rasplet,
odnosno
vraćanje
ustavnosti
i
zakonitosti
u
svakodnevni
život
i
rad
institu—
cija
sistema,
zatim
sankcioniranje
uzroka,
posljedica
i
vi-
novnika
više
lokalnih
afera,
i
prije
svega
otvaranje
per-
spektiva
za
bolji
život.
Umjesto
da
se
djeluje
u
tom
prav-
cu
i
s
takvim
namjerama,
u
Nevesinju
je
stvorena
potpu—
na
konfuzija:
institucije
političkog
sistema
praktično
su
paralizirane
i
bez
utjecaja
na
događaje,
mehanizmi
prav—
ne
države
blokirani,
a
privredni
život
odvija
se
uz
sve
češće
prekide,
kako
bi
radnici
mogli
da
ostvare
svoje
»samoupravno«
pravo
na
mitinge.
Jedini
organ
za
koji
bi
se
moglo
reći
da
je
djelovao
efikasno
i
programirano
bio
je
Organizacijski
odbor
protestnih
mitinga.
To
jezgro
i
in-
spirator
»narodnog
bunta«
svojim
djelovanjem
pokazuje,
međutim,
sve
više
svoj
nedemokratski
karakter
i
namje—
re,
mada
se
uporno
trudi
da
dokaže
suprotno.
Ostvarivši
privid
»događanja
naroda«
i
vlastite
mesijanske
uloge,
članovi
tog
odbora
namjerno
propuštaju
sve
vrijeme
da
pruže
dokaze
vlastite
legitimnosti.
Jer
mnogi
u
Nevesinju
ne
misle
kao
oni
i
njihove
ne
tako
brojne
pristalice.
U
vi-
šenacionalnom
Nevesinju
snažno
su
odjeknuli
i
protesti
i
tvrdnje
iz
više
sredina
da
grupa
od
nekoliko
stotina
mi-
tingaša
na
čelu
s
odborom
ne
uživa
podršku
i
ovlaštenje
svih
15.000
stanovnika
Nevesinja.
Pogotovo
ne
zato
da
u
atmosferiulične
kvazidemokracije
i
s
opterećenjem
koje
je
proizvela
sporna
ikonografija
mitinga
i
kritika
sve-
ga
postojećega,
da
grupa
s
takvim
znacima
rasp
uznava-
nja
bezozbirno
ruši
kompletno
općinsko
rukovodstvo
i
paralizira
privredni
i
politički
život.
Nerazumijevanje
za
takvu
interpretaciju
demokraci-
je,
pravde
i
istinoljubivosti
još
je
izraženija
sada
nakon
posljednjeg
mitinga,
za
koji
se
može
reći
da
je
definitiv-
no
zatvorio
krug
sumnji
u
poštene
namjere
mitingaških
lidera.
Bilo
je
očigledno
da
je
njihov
stvarni
cilj
prije
dva
dana
bio,
zapravo,
da
daju
vlastiti
doprinos
»antibirokrat—
skoj
revoluciji«
u
istočnom
dijelu
zemlje.
Zbog
toga
su
njihove
istine
o
neveseloj
stvarnosti
u
Jugoslaviji
imale
Sa
sastanka
nownara
igrat/čan!
Jugoslavije
u
hotelu
»Mede-
na«
MOSTAR
IIIIII-IIIIIIIIIIIIIIIIII
lJ.S.D./
Nastavnici
SPLIT:
JUGOSLAVENSKI
SIMPOZIJ
O
GLAUKOMU
Oko
pod
tlakom
SPLIT,
12.
Xl
lako
se
zna
da
1
do
2
posto
osoba
stari-
jih
od
četrdeset
godina
obolijeva
od
glaukoma.
u
našoj
zem-
lji
još
uvijek
nema
organiziranije
prevencije
i
rane
dijagnosti-
ke
riZičnog
povećanja
tlaka
u
oku
koje
može
dovesti
i
do
najgorih
posljedica
po
čovječji
vid.
Ovakvom
ocjenom
stanja
bio
je
motiviran
Vlll
jugoslavenski
simpozij
o
ranoj
dijagnos—
tici
i
laserskoj
terapiji
glaukoma
što
se
protekla
dva
dana
odvijao
u
splitskom
hotelu
»Lav«.
Kako
je
istakao
dr
D.
Cvetković
iz
Beograda,
u
zemlji
živi
blizu
40
posto
stanovnika
starijih
od
40
godina,
što
bi
znači—
lo
da
valja
očekivati
oko
100.000
ljudi
s
rizično
povećanim
očnim
tlakom,
a
koji
na
žalost
u
velikom
broju
još
uvijek
os-
taje
neotkriven
ili
se
veoma
kasno
otkriva.
Prema
njegovim
riječima,
četri
petine
ovih
oboljenja
moglo
bi
se
pravodobno
otkriti
i
liječiti
ciljanom
kontrolom
ugroženih
skupina
među
kojima
su
prvenstvno
dijabetičari,
starije
osobe
i
još
neki.
Tim
se
ne
bi
samo
ublažio
jedan
značajan
javnozdrastveni
problem,
već
bi
se
Značajno
uštedjela
ne
baš
velika
novčana
sredstva
zdravstvene
zaštite.
Više
referata
oftalmologa
iz
medicinskih
središta
u
zemlji
potvrdilo
je
efikasnost
različi—
tih
dijagnostičkih
metoda
kojima
se,
prepoznavanjem
defor-
macija
rožnjače,
promjena
na
očnom
živcu,
te
dijagnostici-
ranjem
manje
oštrine
vida
mogu
na
vrijeme
otkriti
štetni
učinci
povišenog
tlaka
u
oku
i
tako
spriječiti
najteže
poslje-
dice.
Drugi
dan
simpozija
bio
je
u
cijelosti
posvećen
novijim
spoznajama
o
korištenju
lasera
u
liječenju
glaukoma
»peča-
čenjem«
oštećenih
dijelova
očnog
tkiva.
&
ŠELAMOV
neće
štrajkati
VRLIKA,
12.
XI
Trosatni
zbor
radnih
ljudi
Osnovne
škole
»Božo
Bilić
Marjanv
iz
Vrlike
završen
je
odustajanjem
radnika
od
najavljene
obustave
rada,
jer
su
se
na
kraju
ipak
našla
sredstva
za
isplatu
osobnog
dohotka
u
cje—
lokupnom
iznosu.
Na
zboru
je
us-
vojen
zahtjev
da
se
osobni
dohoci
i
ubuduće
isplaćuju
u
cjelini,
i
to
najkasnije
do
10.
u
mjesecu._Još
je
odlučeno
da
se
Skupštini
SIZ-a
uputi
prijedlog
da
pokrene
za-
htjev
za
povećanje
stope
izdvaja-
nja
iz
osobnih
dohodaka
za
sinj—
sko
osnovno
školstvo
i
prijedlog
da
se
putni
troškovi
radnicima
ko-
ji
putuju
isplaćuju
unaprijed
i
po
mogućnosti
u
stopostotnom
izno—
su.
Na
ovom
skupu
izneseno
je
i
mišljenje
o
potrebi
osnivanja
strukovnog
sindikata,
“pa
je
izab-
rana
četveročlana
delegacija
koja
će
kontaktirati
s
ostalim
sinjskim
osnovnim
školama.
Kako
bi
se
formiralo
koordinaciono
tijelo
ko—
je
bi
zastupalo
interese
nastavni-.
ka
sinjske
općine.
B
B.
.
IV
Limuna
i
milic
"e
koliko
voll
_
KOSOVO
OV-IH
DANA
ok
se
kolega
Ivica
Muštra
znoji
prateći
D
15.
konferenciju
SK
Kosova,
foto—repor-
ter
Božo
Vuk/če
vić
i
ja
šalabazamo
una-
oko/o.
Trap/"mo
se
i
mi
jer
prehladivši
se
u
dolasku
sada
intenzivno
šmrćemo,
keš/jemo
i'ogovaramo
nestabilna
vremena.
Apoteke
su
pune
ljudi
što
strpljivo
čekaju
u
redu,
ali
su
prazne
ili
poluprazne
lijekovima.
Prekasno
prav
nalazimo
ando/e
(a
mnogo
je
medikamenata
ko-
jih
u
Prištini
nema,
čujemo
to
čekajući
u
redu),
ali
zato
uništavamo
limune.
Naime,
i
vitamin
C
je
misaona
imenica
ovdje.
Limuna
ima
koliko
voliš
jer
je
Priština
grad
s
najviše
piljarnica,
pouzdano.
Zapravo,
prije
bi
se
moglo
reći
voćarnica.
Svakog
blaga
božjeg
se
tu
može
naći.
Jeftinije
nego
u
Splitu,
razumi-
je
se.
Bit
će
da
su
takvi
odnosi
i
s
kupovnom
moći
stanovništva.
Čovjek
koji
prvi
put
dolazi
u
Prištinu
i
probo-
ravi
nekoliko
dana
mogao
bi
zaključiti
da
je
ovo
grad
s
najviše
pi/jarnica
voćarnica,
čistača
ci-
pela,
vrana
i
gavranova,
te
milicije
i
specijalaca
u
odnosu
na
broj
stanovnika.
Da,
ipr'ljavštine,
tj.
smeća.
Jedan
kolega
iz
jedne
od
bratskih
re-
publike
dopunjava
me
i
kaže:
»!
separatista,
al-
banskih
nacionalista
i
iredentista,
gospodine
kolega.«
.a-
_'__'_
.gl—"A
'
-
,
i_.__1
.
«_'..
,_
.
:
,L
".i.
'.
Priština
je
grad
zacijelo
s
najviše
piljarnica,
čista—
ča
cipela,
vrana
i
gavrano-
va,
milicije
i
specijalaca,
pa
i
oklopnih
kola"
Ne
znam
da
li
se
mogu
s
tim
složiti,
nisam
radnik
statističkog
zavoda
koji
se
bavi
tom
vrstom
prebrojavanja,
a
već
sam
se
nas/ušao
nesabranih
i
užarenih
izjava
o
genocidnosti
ovog
ili
onog
naroda,
pa
ne
obraćam
pažnju.
Međutim,
drugi
kolega
prethodnog
kolege
in—
formatičara
koji
očevidno
također
ima
dobro
uho
(sjede
preko
puta
nas,
ali
ne
preblizu)
do—
punjuje
i
veli:
»Nisi,
bre,
u
pravu.
A
Podujevo?
Neću
da
se
mešam,
ali
zna
se
da
je
tamo
najve-
ća
koncentracija,
burazeru.
Ko
ima
muda
tamo
da
ide,
da
ga
vid/mic.
Skontali
smo
Božo
i
ja
da
je
bolje
ostaviti
se
dugočasnih
jelovih
diskusija
i
otići
u
Podujevo.
/
otišli
smo,
to
je
tridesetak
kilometara
od
Prišti-
ne.
Tu
je,
kažu,
tvrda
jezgra
iredente.
ltu
je
bilo
nemilih
događaja,
incidenata,
pa
i
mrtvih.
Druš-
tvo
nam
ljubazno
pravi
Baton
Haxhiu,
jedan
od
urednika
i
novinara
studentskog
dvotjednika
»Bota
e
.re«
(Novi
svijet).
Drag
mladić
koji
je
pred
diplomiranjem
na
ovdašnjem
Pravnom
fa—
kultetu,
a
privređuje
za
studij
radeći
u
Švicar-
skoj
kao
sezonac.
Podujevo
ne.
pruža
ugodnu
's/iku.
Rijeke
'
učenika
slijevaju
se
prema
školama,
mi
guramo
do
velikog
srednjoškolskog
centra,
gledani
smo
pomalo
podozrivo,
ali
nitko
nije
rekao
ni
ružnu
ni
lijepu
riječ.
Mil/cije
je
na
svakom
koraku,
a
je-
dan
od
ukrasa
koji
odmah
upadaju
u
oči
jesu
milicijska
oklopna
kola
s
mitraljezom
na
krovu,
odjeven/m
u
ceradu.
Priča/i
smo
s
grupom
uče-
nika
koja
se
vraća/a
s
nastave.
Svi
smo,
kaže
je-
dan,
na
spisku
onih
što
su
dobil/.ao
dana
zatvo-
ra,
sad
čekamo
na
red
jer
nas
je
toliko
da
su
zatvori
prebukirani.
Kolega
iz
»Politikea
prezimenom
Zec
obja-
vio
je
zapis,
reportažu,
pod
naslova/m
»U
Vra-
njevac
ne
zalazi
ni
milicijau.
Pročitali
smo
i
pitali
Batona
hoće
lis
nama.
Hoće,
kaže,
kako
da
ne.
Tako
smo
zaš/i
u
Vranjevac,
nase/je
nedaleko
od
centra
Prištine,
koje
ima
sada
oko
20.000
stanovnika,
koji
žive
u
prosječnim
srednjovje-
kovnim
uvjetima.
Sve
na
divlje,
sve
blatno,
bez
kanalizacije,
zapravo
bez
ičega.
Samo
svinjci
u
kojima
žive
ljudi.
Tu
se
treniraju
demonstranti,
priča
se,
a
nema
razloga
da
ne
vjerujemo.
Mi
smo
ga
obišli,
nagledali
se
bijede.
Stotinjak
ili
nešto
više
metara
zračne
linije
nalazi
se
naselje
Dragodan
s
velikim
obiteljskim
zdanjima,
privat—
nim
kućama,
od
kojih
neke
imaju
i
liftove
za
svoja
četiri
ili
pet
katova.
U
njima
isto
žive
Al—
banci.
Oni
ne
sudjeluju
u
demonstracijama.
Da-
kako.
Naš/i
smo
andol,
limun
poje/i,
opet
se
naob-
laći/o.
/
to
temeljito.
Sjedamo
u
jedan
bife
da
popijemo,
konačno,
neko
piće,
najradije
kosov-
ski
vinjak,
jer
je
odličan.
U
pola
pića
ulaze
tri
mi-
licionera
s
automatima
i
ostalim
priborom,
sje-
daju
za
prazan
stol
i
naručuju
sebi
kafe.
Narav-
no
da
i
oni
moraju
popiti
svoju
kafu
jer
su
pro-
mrz/i,
tu
pored
pruge
Podujevo-P/iština,
dežu-
rajuc'i,
ali
nelagodno
je
biti
okružen
sta/no
oruž-
jem.
/
kao
da
su,
uostalom,
tri
Mc'Louda
ušla.
Pod
nosom
su
mi
cijevi
automata
pa
mi
piše
ne
prija.
Jednostavno
je
taiyo.
Ori
obavljkfiu
svoju
dužnost,
ja
obavljam
svoju
o.;žncst.
čin."
se
da
svi
obavljaju
svoju
dužnost.,
Da
li
to
svima.
ide
u
rok
službe?
Razgovori
su
utihnuli,
dolazi
mi
na
pamet
Belfast.
Tamo
to
traje
dugo,
preciugr
Da
ne
po-
ćne,
nedaj
bože,
ovdje.
Koliko
će
trajati?
Do
is-
trebljenja?
Čiieg
i
zašto?
15.
konfe—rama
Sia"
Kosova
završena
je
pobjedom:-
sns,
rut-Jar.
s
i
po
običaju
u
jamama
i
šalju
podzravne
telegrama.
M.
POPADIĆ