'
“feleks
-
WASHINGTON
.
Dušan
ZUPAN
!
r
)
'
GENERALI
POWELL
l
>>O|.UJN|«
NORMAN
SCHWARZKOPF
REZERVIRALI
STRANICE
\
POVIJESTI
\
Načelnika
Generalštaba
oružanih
snaga
SAD
i
glavnog
komandanta
savezničkih
trupa
u
Zalje-
vu
mnogi
vide
kao
predsjedničko-potpredsjedničŽ
ki
par
poslije
isteka
drugog
Bushova
mandala
—
Generalu
Schwarzkopfu,
međutim,
nude
i
niz
poslova
na
kojima
se
zarađuje
mnogo
bolje
nego
u
vojsci:
od
držanja
govora,
pisanjaiknjiga,
vode-
nja
velikih
tvrtki
i
menedžerstva
u
sportu
do
til-
mskih
uloga
WASHINGTON,
7.
III
(Od
dopisnika
Tanjuga)
—
Rat
je
završen
blistavo,
Amerika
je
pokazala
da
nije
»tigar
od
papira«
kojim
se
poigravaju
trećeraz—
redne
sile,
nafta
će
nastaviti
pritjecati
u
količini
i
po
cijeni
koja
neće
dopušta-
ti
veća
iznenađenja,
a
sve
to
uz
mini-
malne
žrtve
i
uz
dokaz
da
Reagan
nije
trošio
pare
uzalud,
kupujući
moderno
'
oružje
u
posljednjem
desetljeću.
Ako
se
za
trenutak
ostave
po
strani
Bijela
kuća
i
vrhovni
komandant
s
naju-
žim
savjetnicima,
koji
su
često
djelova—
i
iza
scene,
u
prvom
planu
ostaju
voj-
li
nici,
generali
——
načelnik
Združenog
Generalštaba
američkih
oružanih
sna-
ga
general
Colin
Powell
i
»olujni«
Nor—
man
Schwarzkopf,
glavnokomandiraju-
ći
na
terenu,
u
Zaljevu.
Ono
što
trenutno
predstavlja
jednu
od
češćih
tema
razgovora
u
Washin-
gtonu
zasad
nije
ni
ekonomija
ni
politi-
ka,
nego
mogućnost
da
»prođe«
pri—
jedlog
jednog
kongresmena
da
gene-
rali
Powell
i
Schwarzkopf
dobiju
—
pe-
tu
zvjezdicu
i
svrstaju
se
u
malobrojnu
elitu
za
koju
su
rezervirane
stranice
povijesti.
Zahvatna
nacija
brine
se
za
svoje
vojne
lidere
i'
teško
će
ovaj
pri—
jedlog
ostati
neuslišen.
Neki
već,
doduše,
manje
ozbiljno
i
manje
uvjereno,
pričaju
o
tandemu
Powell—Schwarzkopf
kao
republikan-
skom
izboru
za
predsjedničko—pot-
predsjednički
republikanski
par,
posli-
je
drugog
Bushova
mandata,
naravno.
Velike
su
šanse,
međutim,
da
će
dotle
zasluge,
ako
se
i
održe
kao
takve,
biti
poprilično
zaboravljene.
Ipak,
sama
ideja
uopće
nije
strana
Amerikancima,
koji
su
u
svojoj
povijes-
ti
imali
dosta
ratnih
pobjednika
u
uni—
formi,
koji
su
poslije
dospjeli
u
Bijelu
kuću
kao
legalni
privremeni
stanari.
U
ovom
trenutku
nije
jasno
ima
li
Schwarzkopf
više
političke
ili
neke
pri-
zemnije
ambicije,
ali
Amerikanci
ne
bi
bili
to
što
jesu
da
se
ne
upuste
u
pro—
račune
kako
najbolje
naplatiti
uspjeh
i
slavu.
kada
je
Journal«
Najracionalniji
je
možda
bio
»Wall
generalu
Street
Schwarzkopfu
prorekao
blistavu
karije-
ru
u
biznisu
gdje
je,
kako
kaže,
»osvo-
jio
sva
srca«.
Neke
su
ponude
već
po-
čele
pljuštati
i
one
su
tri
do
deset
puta
darežljivije
nego
što
iznosi
trenutna
plaća
Schwarzkopfa
od
108
tisuća
do-
lara
godišnje.
Očito,
u
Americi
se
više
isplati
biti
general
u
privredi
nego
general
u
armi-
ji.
U
međuvremenu,
general
bi
mogao
držati
i
govore,
ako
mu
je
stalo
da
po-'
pravi
račun
u
banci.
Kako
sada
stvari
stoje,
jedan
govor
glavnokomanduju-
ćeg
američke
vojske
u
Zaljevu
trenut-
no
vrijedi
od
25
do
30
tisuća
dolara.
Usporedbe
radi,
na
vrhu
govorničke
top-liste
jest
bivši
predsjednik
Reagan
sa
—
60
tisuća
dolara
po
govoru.
Doduše,
pravilae
Pentagona
zabra—
njuju
vojnim
licima
da
naplaćuju
drža-
nje
govora,
pa
bi
»olujni«
Norman
mo-
rao
zatražiti
mirovinu,
i
to
što
prije,
jer
»željezo
se
kuje
dok
je
vruće«.
Ako
više
voli
pisati
nego
pričati,
tu
Schwarzkopfu
njegova
vojna
karijera
neće
smetati
—
sve
dok
u
rukopis
za
koji
mu
obećavaju
i
sedmoznamenkas—
tu
svotu,
može
zaviriti
služba
vojne
si—
3—1
svom
lemenfu
i
me
svojima.;
general
Norman
Schwarzkopf
gurnosti
i
provjeriti
da
nije
tamo,
even-
tualno,
zapisana
i
neka
vojna
tajna.
Budući
da
rukopisi
bez
tajni
i
nisu
tako
zanimljivi,
naročito
kada
ih
pišu
generali,
izgleda
da
bi
Schwarzkopfu,
baviti
politikom
ako
se
već
ne
želi
i
stjecati
vlast,
što
je
za
mnoge
privlač—
nije
od
zelene
boje
dolara,
najbolje
bilo
postati
—
direktor
»Lockheeda«,
po—
znatog
proizvođača
aviona.
Predsjednik
i
glavni
upravljač
kor—
poracije
»Valhi«
Harold
Simons,
koji
upravo
sada
vodi
financijsku
bitku
za
kontrolu
nad
»Lockheedom«,
poručio
je
Schwarzkopfu
preko
»Wall
Street
Journala«:
»Recite
mu
da
me
pozove.
Uzet
ćemo
ga
odmah
za
direktora
'Lockheeda'.
Ako.dođe,
načinit
ćemo
ga
glavnim
šefom
i
platit
ćemo
mu
sve
što
zaželi.«
Ako
general
više
voli
sport,
ima
po-
nude,
ponovno
sedmoznamenkaste,
da
bude
menedžer
filadelfijskih
»Orlo-
va«,
a
tvrdi
se
da
čak
ima
i
onih
koji
bi
ga
mogli
zamisliti
sa
svijetlom
buduć—
nošću
u
—
filmskoj
industriji.
Od
predsjedničke
funkcije
do
fil-
mske
uloge,
ili
obrnuto,
stvar
zvuči
po—
znato
i
potvrđuje
već
milijun
puta
po-
navljanu
izreku
da
»u
Americi
ništa
ne
uspijeva
tako
dobro
kao
—
uspjeh«.
BUENOS
AIRES
'
Branko
AND-ŽIĆ
ŠTO
SE
DOGADALO
U
SEDAMNAEST
GODINA
PlNOCHETOVE
DlKTATURE?
Čile
se
miri
i
prašta
U
smiraj
svog
najdužeg
dana
čileanski
predsjednik
Patri-
cio
Aylwin
u
ime
cijele
nacije
zatražio
je
od
obitelji
muče-*
nih,
zlostavljanih,
utamničenih
i
ubijenih
u
vremenu
od
ll.
rujna
l973.
do
it.
ožujka
1990.
—
oproštaj.
A
nije
ih
bilo
malo:
točno
2279
BUENOS
AIRES,
7.
III
(Od
dopis-
nika
Tanjuga)
—
U
smiraj
svog
naj-
dužeg
dana,
prožetog
uličnim
mitin-
zima,
čarkama
demonstranata
i
poli-
cije,
izgredima
i
nasiljem
na
sahrani
doušnika
tajne
policije
iz
doba
dikta-
ture,
predsjednik
Čilea
Patricio
Ayl-
win
saopćio
je
Čileancima
»službenu
istinu«
o
političkom
nasilju
kojim
je
Augusto
Pinochet
17
godina
držao
zemlju
u
strogoj
pokornosti.
Ono
što
se
znalo
a
što
se
nije
smjelo
reći
izišlo
je
sada
na
vidjelo:
priopćavajući
nalaze
izvještaja
komi-
sije
za
istinu
i
pomirenje
koja
je
de-
vet
mjeseci,
po
nalogu
vlade,
istraži-
vala
slučajeve
kršenja
ljudskih
prava
za
vrijeme
Pinochetove
diktature,
predsjednik
je
u
ime
čitave
nacije
za-
tražio
oproštaj
od
obitelji
mučenih,
zlostavljanih,
bespravno
utamničenih
i
ubijenih.
A
njih,
prema
»službenoj
istini«
sročenoj
u
šest
debelih
svezaka
na
gotovo
dvije
tisuće
gusto
pisanih
stranica,
ima
točno
2279.
Vidljivo
potresen
i
uzbuđen
zna-
čenjem
trenutka,
Aylwin
je
priopćio
zemljacima
da
je
u
razdoblju
od
11.
rujna
1973,
dana
kad
je
svrgnut
us—
tavno
izabrani
predsjednik
Salvador
Allende,
do
11.
ožujka
1990,
dana
ka-
da
se
demokracija
vratila
u
Čile,
us-
tanovljen
nestanak
957
osoba.
istodobno,
vojni
režim
i
oružane
snage
odgovorne
su
za
grubo
krše-
nje
ljudskih
prava
—
humano
ime
ne—
humana
mučenja
—
2279
Čileanaca,
od
kojih
je
164
poginulo
u
političkom
nasilju.
U
641
slučaju
komisija
nije
imala
dovoljno
elemenata
da
rasvijetli
što
se
stvarno
dogodilo,
pa
je
odlučeno
da
se
istraga
nastavi.
Predsjednik
republike
također
je
priopćio
kako
je
pod
izgovorom
da
su
bježali
iz
zatvora
strijeljano
i
ubije-
no
160
osoba,
da
je
još
93
demon—
stranta
izgubilo
život
u
uličnim
suko-
bima
s
policijom,
da
je
815
Čileanaca
podleglo
mučenju
u
tamnicama
tajne
'
policije.
Komisija
je
ustanovila
da
je
za
17
poginulo
teških
i
ukupno
90
pripadnika
oružanih
sna-
ga
i
dvije
službe
tajne
policije.
diktature
godina
Zaključak
Komisije
za
istinu
i
po-
mirenje
jest
nedvosmislen
i
otvoreno
opovrgava
sva
nastojanja
armije
i
po-
licije
da
žrtve
političkog
terora
pred-
stavi
kao
pale
u
»unutrašnjem
ratu«
protiv
subverzije:
u
toku
diktature
generala
Augusta
Pinocheta,
koji
po
slovu
osobno
sročenog
ustava
i
dalje
predvodi
čileanske
oružane
snage,
masovno
su
se
kršila
ljudska
prava.
Od
1974.
do
1977.
tadašnja
tajna
po—
licija
DINA
(La
direccion
de
inteligen-
cia
nacional)
»sistematski
je
uništa—
vala
one
kojima
je
ta
organizacija
pri-
pisivala
najveću
političku
opasnost«.
Represija
je
smanjena
od
1978.
kad
je
DlNA
rasformirana,
ali
nasilje
nije
iščezlo.
Među
žrtvama
tajne
policije
jesu
i
Allendeov
ministar
obrane
general
Carlos
Parats,
čuveni
folk-pjevač
Vi—
ctor
Jara,
Charlls
Norman,
suradnik
redatelja
Koste
Gavrasa
prilikom
sni—
(Missing),
filma
manja
i
mnogi
drugi.
»Nestali«
Apelirajući
na
obitelji
žrtava
da
u
ime
čitave
nacije
prime
ispriku
šefa
države,
Patricio
Aylwin
nije
samo
po—
zvao
na
pomirenje;
on
je
apelirao
ta—
kođer
na
oružane
snage
da
pomog-
nu
svojom
dokumentacijom
da
se
ot-
kopaju
još
neotkrivene
zajedničke
grobnice
i
dovrši
mučni
ali
nužni
po-
sao.
U
doba
kad
je,
na
veliko
protivlje-
nje
armije,
osnovao
Komisiju
za
isti-
nu
i
pomirenje,
Aylwin
je
tvrdio
da
je
istine
nužan
preduvjet
utvrđivanje
svakom
pomirenju
i
napretku
nacije
i
da
ružna
mrlja
povijesti
ne
smije
os-
i
tamna.
Dosljedan
sebi,
Pred—
tati
sjednik
je
umjesto
osvete
nad
krivci-
ma
zatražio
moralnu
i
materijalnu
od-
štetu
za
žrtve
—
točka
oko
koje
se
slažu
svi
slojevi
čileanske
politike.
*.4
'*5
,.
q
«:
!
SLOBODNA
PETAK,
8.
ožujka1991.DALMACIJA2
'
'
BEOGRAD
O
vqmanc
,
PROSlC—KRAKOVlC
KUVAJĆANI
POČELl
osnovu
RATOM
OPUSTOSENE
ZEMLJE
Ciste
mine,
gase
naHu*
Otimanje
svjetskih
kompa-
nija
o
posao
u
Kuvajtu
—
Nadnica
na
bušotinama
dvije
tisuće
dolara
—
Ne-
dostaju
stručnjaci
za
re-
konstrukciju
petrokemijske
industrije
BEOGRAD,
7.
III
(Od
novinara
Ta-
njuga)
—
Žestoka
konkurencija
me-
đunarodnih
tvrtki
i
stručnjaka
zainte-
resiranih
za
obnovu
ratom
uništenih
postrojenja
u
Kuvajtu
ne
znači
i
da
je
do
prijeko
potrebnih
eksperata
koji
u
ovom
trenutku
nedostaju
lako
doći.
Svatko
hoće
svoj
udio
u
»kolaču«
vrijednom
najmanje
100
milijardi
do-
lara
-—
koliko
će,
kako
se
procjenju-
je,
koštati
obnova
Kuvajta.
Prema
najnovijim
informacijama,
prijava
je
mnogo
—
od
američke
tvrtke
»Rayt-
heon«
koja
se
proslavila
raketom
»patriot«
do
proizvođača
kompjutora
IBM,
»Caterpillar«
ili
britanskih,
fran-
cuskih
i
talijanskih
tvrtki
koje
su
prije
rata
već
bile
angažirane
u
Kuvajtu.
Predsjednik
talijanske
grupe
ENI
Gabriele
Cagliari
ističe
važnost
svoje
kompanije
u
izgradnji
naftovoda,
rafi-
nerija,
prometa
ili
postrojenja
za
de-
salinizaciju
morske
vode,
pa
očekuje
da
će
dobar
dio
»kolača«
pripasti
up—
ravo
——
Talijanima.
Zanimljivo
je
da
je
tvrtka
»Belleli«
u
Al
Dzubailu
(Saudij-
ska
Arabija),
300
kilometara
od
ku-
vajtske
granice,
nastavila
raditi
u
to-
ku
rata
sa
tridesetak
talijanskih
tehni-
čara
i
oko
tisuću
Tajlanđana
ili
Filipi-
naca.
Zbog
otežanih
uvjeta
radnici
na
bušotinama
sada
traže
za
rad
u
Ku-
vajtu
2000
dolara
dnevno,
a
oni
koji
se
brinu
za
održavanje
postrojenja
80
dolara
na
sat.
Kako
se,
međutim,
saznaje
u
američkim
poslovnim
kru-
govima,
usprkos
specijalnim
telefon—
skim
linijama
koje
su
kompanije
ot-
vorile
za
prijave
za
zapošljavanje
na
industrije,
rekonstrukciji
teško
je
doći
do
»pravih«
ljudi.
Po—
sebno
nedostaju
stručnjaci
za
rekon-
strukciju
kuvajtske
petrokemijska
in-
dustrije.
kuvajtske
Za
gašenje
požara
na
izvorima
»crnog
zlata«
potrebna
je
vrhunska
tehnologija
uz
više
mjeseci
rada.
;
Prema
izjavi
Nicolasa
Sarkisa,
direk-
i
tora
arapskog
centra
za
naftne
studi—
g
je
u
Parizu,
trajanje
gašenja
izvora
u
plamenu
ovisi
o
njihovoj
prirodi
——
ako
je
izvor
eruptivan,
to
je
i
sani—
ranje
požara
složenije.
U
nekim
slučajevima,
a
to
poka—
zuje
meksičko
iskustvo
—
potrebno
je
dvije
godine
da
se
ugasi
požar
na
eruptivnom
izvoru
nafte.
Tehnika
ko-
joj
se
u
takvim
slučajevima
pribjega-
va
ide
od
zapušavanja
izvora
nafte
i
stvaranja
bočnih
bušotina
koje
će
smanjiti
pritisak
do
gašenja
požara
eksplozijom.
u
Za
samo
tjedan
dana
mira
kao
da
je
teže
dati
odgovor
na
pitanje
kad
se
može
očekivati
da
proizvodnja
na-
Kuvajtu
ponovno
otpočne.
fte
Ukupno
je
950
naftnih
izvora,
koliko
ih
ima
Emirat,
sada
u
plamenu
ili
je
oštećena
u
eksplozijama.
.
»Točan
broj
zapaljenih
izvora
n
zna
se,
jer
im
je
teško
prići
od
dima
i
mina
posijanih
uokolo«,
tvrdi
se
s
Ii-
ca
mjesta.
U
ratom
opustošenom
emiratu
prioritet
je
sada
dan
čišćenju
pusti-
nje
i
prometnica
od
iračkih
mina.
Sli-
jedi
zatim
gašenje
požara
na
naftnim
izvorima,
pa
tek
onda
osposobljava-
industrijske
nje
grane,
čija
je
dnevna
proizvodnja
uo-
či
iračkog
napada
2.
kolovoza
prošle
gcdine
iznosila
1,5
milijun
barela
si-
rove
nafte
dnevno.
kuvajtske
ključne