kultura
JEDNO
SJEĆANJE
NA
OPERNU
DIVU
ZINKU
KUNC
SUBOTA,
30.
rujna
1989.
DALMACIJA
l4
SLOBODNA
,
CRNO-BIJELO
U
KOLORU
'VISOKI
C'
NA
SVIJHUll
prvom
susretu?
pitamo
našu
su-
govornicu.
V—
Neki
su
o
njoj
govorili
kao
za—
gonetnoj
osobi,
pa
čak
i
hladnoj,
pre-
potentnoj
divi
——
ja
sam,
medutim,
otkrila
beskrajno
drugačiju
ličnost:
ljudski
toplu
i
beskrajno
duhovitu.
Taj
moj
prvi
susret
s
njom
bio
je
nezabo—
ravan
došla
sam
na
prijedlog
mog
tadašnjeg
pedagoga
Lava
Vrbanića,
koji
mi
je
savjetovao
da,
radi
usav—
ršavanja,
potražim
nekog
iskusnog
pedagoga;
idealnijeg
od
Zinke
teško
da
sam
mogla
naći
(ona
je,
uostalom,
»popravljala
pianissima<<
i
takvim
veli—
činama
kakve
su
Brigit
Nielsen.
Anna
Mofto,
Christe
Ludwig
i
druge).
Da
li
ste
imali
ikad
prilike
u
SAD
slušati
Zinku
Kunc
uživo
u
»Metropolitenuu?
Ne,.
ali
sam
zato
odslušala
i
odgledala
valjda
sve
njene
uloge
u
njujorškoj
Library
of
Preforming
Arts
(Biblioteci
scenskih
umjetnosti).
A
i
moji
pedagozi
u
SAD
su
o
Zinki
o
kojoj
se/tamo
uvijek
govori
kao
Zinki
Milanov,
po
njenom
prvom
mu-
žu
-—
govorili
kao
o
najvećoj
živućoj
pjevačici.
Pa,
činilo
mi
se
kad
sam
se
pojavila
u
njenoj
opatijskoj
vili,
kao
da
sam
pred
nekim
božanstvom.
I
kako
je
protekao
taj
prvi
susret?
-—
Bilo
je
to
u
velikoj
sobi
iz
koje
je
ona
izbacila
sve,
osim
velikog
kon—
certnog
klavira,
na
kojem
je
bila
slika
velikog
dirigenta
Toscaninija.
Za
kla—
virom
je
bio
korepetitor
lno
Perišin.
krasan
čovjek,
koji
mi
je
mnogo
po-
mogao.
Prvo
sam
pjevala
Mirni
iz
»La
Bohéme<<,
s
ogromnom
početnom
tremom,
ali
me
Zinka
potpuno
opus—
tila
njenim
duhovitim
opaskama.
Po—
slije
sam
pjevala
jednu
virtuoznu
ariju
'—
Neki
su
o
njoj
govo-
rili
kao
o
zagonetnoj
osobi,
pa
čak
i
hlad-
noj,
prepotentnoj
divi
kaže
splitska
sopra-
nistica
Cynthia
Han-
sell-Bakié.
Ja
sam,
međutim,
u
raznim
pri-
likama,
u
toku
čitavih
15
godina,
.poznavala'
potpuno
drugačiju
Zin-
ku:
ljudski
toplu
i
bes-
krajno
duhovitu
o
vijest
prenošenju
Ovih
su
dana
svi
domaći
mediji
objavili
urne
s
posmrtnim
ostacima
naše
velike
operne
umjetnice
Zinke
Kunc
iz
New
Yorka
n—
gdje
je
umrla
30.
svibnja.
u
83.
godini
života
»
na
zagrebačko
groblje
Mirogoj.
lzvještavajuči
0
po—
grebnoj
ceremoniji,
savezna
novin—
ska
agencija
je
o
velikoj
pjevačici
pi—-
sala,
kao
o
»prvom
dramskom
Sopranu
svije-
ta«
u
glazbeno—stručnim
krugovi—
ma
te
osnovna
oznaka
je
nešto
izni—
jansiranija
recimo.
u
Muzičkoj
enciklopediji
JLZ-a
govori
o
njoj
kao
o
>>jednoj
od
najzapaženi—
jih.
najistaknutijih
pjevačica
svog
vre-
menau
pjevačici
s
»neosporno
najviše
priznanja
u
svi»
jetu«).
(Josip
Andreis,
jugoslavenskoj
bombastično,
pomalo
i
na
Ali,
osim
u
novinskim
vijestima.
enciklopedijama,
snimkama
i
u
muzejima
glazbene
umjetnosti.
_i
Zinka
Kunc
je
ostavila
traga
i
u
suv—
remenicima
koji
su
imali
sreću
i
za—
dovoljstvo
da
je
upoznaju.
Medu
nji—
ma
je
i
sopranistica
splitskog
HNK-a
Cynthia
Hansell-Bakić,
koju
je
s
veli-
kom
pjevačicom
vezivan
skoro
pet-
naestogodišnje
prijateljstvo
i
surad-
nja
(a
pomalo
i
ljudska
i
pjevačka
sudbina.
Jugoslavija-
——SAD,
samo
u
ovom
slučaju
u
ob-
rnutom
smjeru).
relaciji
na
Bauk
cinila
u
izlogu
Crni
izlozi
prodavaonice
»Odjeća«
preko
puta
kina
»Balkan«
posljed-
nji
su
mračni
udarac
dizajniranju
javnih
giadskih
prostora.
Nije
kasno
da
se
njihova
grobnička
atmosfera
preinači
u
ljudski
i
topao
ambijent
Bauk
interijerskog
crnila
kruži
Spli-
tom!
Posljednji
udarac
crnom
bojom
gradu
»bilih«
zadan
je
nedavno
na
pja-
ceti
kod
kina
»Balkan«.
Dva
velika
izlo—
ga
prodavaonice
»Odjeća«,
čije
redi-
zajniranje
je
upravo
u
toku,
masnom
su
crnom
bojom
pretvorena
u
grobnič—
ke
okvire
za
budući
izloženi
tekstil.
Da
stvar
bude
bolja,
tj.
još
mračnija,
u
izlo-
zima
su
postavljena
torza,
također
iz—
razito
crna,
lutaka
nosilaca
konfekcij—
skih
odijela.
Ukupni
dojam
je
poražava-
juće
depresivan.
ili
svjetski
ili
pigmejski,
sasvim
svejed—
no
čiji
trend
te
da
preko
crnila
hvatamo
priključak
na
svjetska
estetska
i
ina
zbivanja.
Da
je
recimo
svjetski
trend
jesti
šišmiševa
krila
u
naftnom
umaku.
da
li
bi
nas
vrli
novi
dizajneri
uvjeravali
da
je
to
ono
što
nam
treba
i
bez
čega
smo
osuđeni
na
kompleks
manje
vri-
jednosti?!
Samo
daltonist
ili
čovjek
crno-bije—
le
šahovske
strukture
svijesti
može
svesti
jedan
izlog.
prodavaonicu.
kafić
ili
diskoteku
na
crno.
Tako
je,
naime,
_Crne
lutke
u
crnom
izlogu
——
za
koga?
Tko
stoji
iza
te
crne
ideje?
Grof
Dracula
lično
ili
neki
njegov
simpati—
zer?!
Premazati
sve
crnom
bojom
pa
zar
je
to
socio—psihološki
i
mar—
ketinški
opravdano?!
Radi
se
o
proda—
vaonici
odjeće,
a
ne
o
pogrebnom
za—
vodu
niti
o
sado—mazohističkom
salo-
nu
za
nastrane
klijente.
lzlozi
nisu
niči-
ja
privatna
stvar
pa
da
je
dozvoljeno
vlastita
unutrašnja
nekrofilska
stanja
činiti
javnima.
Jedna
stvar
veže
drugu,
svaki
čin
je
primjeran
i
djeluje
na
druge
crno
će
tako
ozračavati
tamom
sve
oko
sebe
i
pozivati
na
oponašanje.
Gdje
je
odgovornom
interijeristu
i
odgovornim
naručiocima
osjećaj
od—
govornosti?
U
ovako
teškim
i
tamnim
vremenima
nehumano
je
okupirati
paž—
nju
ljudi
u
krizi
depresivnim
crnilom.
Tamo
gdje
je
život
šareniji
i
lakši
tamo
su
crni
akcenti
zgodan
kontrapunkt,
a
njihovi
efekti
nisu
opasni.
Ali
ovdje
“gdje
se
sivilo
i
crnilo
takmiče
tko
će
prije
savladati
primarni
kolor
ljudskog
duha,
ovdje
je
svaka
slična
crna
rabota
direktno
uperena
protiv
dana,
a
maksi-
malno
angažirana
za
noć.
Potpuno
su
beznačajna
eventualna
opravdanja
po—
put
onog
da
je
crno
trenutno
evropski
Snimio:
B.
Vukičevič
najlakše,
a
patuljcima
može
djelovati
čak
i
otmjeno,
kao
trak
na
primjer.
Sa
živim
bojama,
kao
i
sa
životom
uopće,
već
je
malo
teže.
Njih
valja
uskladiti,
uritzmizirati
i
komponirati,
a
zato
valja
imati
talenta
i
ljubavi
prema
životu.
Navedeni
izlozi
»Odjeće«
su
zapra-
vo
izrazito
ekološki
problem
i
ne
bi
bilo
zgorega
kada
bi
ih
»Zelena
akcija
po-
stavila
na
gradski
tapet.
Demonstrirana
vizualna
politika—ka
preko
puta
kina
»Balkan«
priziva
asocijacije
na
satani—
zam
i
ostale
duhovne
otpatke.
Valja
podsjetiti
građanstvo
na
kromo—terapi-
ju,
tj.
liječenje
bojama.
Poznato
je
da
žive
boje
stimulativno
djeluju
na
čovje—
ka,
bodre
njegov
duh
i
jačaju
mu
ob-
rambeni
mehanizam,
a
da
crno
i
sivo
djeluju
Što
nam,
dakle,
u
stvari
treba?!
negativno.
Ime
autora
nekrotilskih
izoga?
Ne
ono
nije
važno.
Kao
što
crno
nije
boja,
tako
ni
dotični
nije
autor.
A
niti
je
kas—
no
da
se
preinači
»Odjećino«
crno
za-
stranivanje
u
ljudski
i
topao
ambijent.
Ante
KUŠTRE
>>Antropos<<
(Zbornik
Znanstveno-umjetničke
kolonije
Zadar,
godina
|,
broj'
1,
Zadar,
1989)
na
Nastojeći
stranicama
ovog
Zbornika
omogućiti
mladim
stvaraoci—
ma
i
znanstvenicima,
naročito
iz
popri—
lično
marginaliziranih
oblasti
društve—
no-humanističkih
znanosti
i
umjetnosti
da
iskažu
svoje
potencijale,
ovaj
Zbornik,
naravno
neće
biti
zatvoren
ni
za
radove
starijih
kolega.
Dapače!
Nji-
hovo
iskustvo
i
znanje
bit
će
uvijek
i
te
kako
dragocjeno
i
dobrodošlo,
na-
ročito
u
ovoj
početnoj
fazi
formiranja
jednog
pluralnog
zborničkog
tkiva
sa
što
većim
stvaralačkim
dignitetom.
Inače,
u
ovom
prvom
broju,
radovi—
ma
su
zastupljeni
B.
Despot,
koji
u
ok-
viru
teme
»Univerzitet
i
znanost<<
raz-
matra
čovjeka
kao
roba
svoje
znan-
stvene
određenosti;
M.
Soljačić
(Kato—
lički
bogoslovni
fakultet)
koji
je
svoj
tekst
naslovio:
»Suputništvo
religije,
znanosti
i
tehnološkog
napretka
da—
nas<<;
M.
Bebić,
koji
se
u
svom
'radu
bavi
odnosom
psihologije
i
religije;
N.
Vertovšek
koji
razmatra
»psihologijske
aspekte
alijenacije
u
radovima
Ericha
Fromma«;
l.
Lučev,
koji
problematizira
odnos
»socijalnih
snaga
i
socijalne
re—
volucije
u
Jugoslaviji«;
B.
Ćesen,
koji
u
svom
tekstu
govori
o
kibernetici
i
društvenoj
moći;
M.
Bakota,
koja
do—
nosi
prikaz
»sepulkralne
arhitekture
starog
Egipta«,
te
D.
Topalović,
koji
se
osvrće
na
»teritorijalne
aspekte
kines-
ko—vijetnamskog
konfliktau.
Osim
riječi
podrške
izdavaču,
tako-
đer
valja
pohvaliti
Tvornicu
specijalnih
alatnih
strojeva
i
Radnu
organizaciju
Jugotanker
(obje
iz
Zadra),
koje
su
su—
financiranjem
ovog
Zbornika,
iskazale,
možda
ne
toliko
poslovni
interes,
koli-
ko
sluh
za
suradnju
i
više
nego
potreb-
nu
pomoć
mladim
znanstvenicima.
(D.
V.)
Zinka
Kunc
kao
Norma
iz
»Madame
Butterfly<<
i
ona
je
tražila
da
joj
otpjevam
»visoki
C«.
Ja
sam
joj
na
to
rekla:
»Ne
mogu
pred
vama,
kad
vi
imate
najbolji
“visoki
0
na
svi-
jetu«.
Ona
je
to
primila
s
duhovitom
prepotencijom,
kbju
nisam
u
stanju
ovako
riječima
opisati:
»Pa,
to
se
zna
*
ovakav
zlatan
glas
se
rodi
jednom
u
sto
godina.«
Ipak
sam
otpjevala
i
taj
»visoki
C«.
Bila
je
zadovoljna
i
rekla
mi
da
ostanem
s
njom,
a
da
udaju
izbijem
sebi
iz
glave
»muš-
karaca
može
biti
tristo,
ali
karijera
je
jedna«.
Sutradan
sam
joj
došla
i
rekla
da
mi
je
važna
karijera,
ali
i
da
mi
je
udaja
još
važnija.
Jedna
od
najVećih
Naša
sugovornica
je
posjećivala
Zinku
Kunc
i
u
New
Yorku,
gdje
je
ona
obično
boravila
zimi.
Pamtim
njene
savjete
kaže
Cynthia
Hansell-Bakić.
——
A
oni
su
bili
otprilike
ovakvi:
»Ne
pjevaj
Travia—
tu,
pusti
druge
da
kriče,
a
ti
se
kon-
centriraj
na
zahvalne
uloge.«
Ili:
»Šu—
tnja
je
najbolji
lijek
za
p;evača«
(ja
sam,
na
žalost,
uvijek
bila
vrlo
brblji—
va).
A
o
učenju
uloge:
»Ne
moraš
pjevati
sati
važna
je
koncentracija
i
razmišlja-
nje;
važno
je
'da
u
glavi
svaku
riječ
i
svaku
notu
staviš
na
svoje
mjesto«.
Uzor
mi
je
bilo
osobito
njeno
frazira-
nje
u
»Toski«
neki
su
primijetili
trag
njene
pedagoške
ruke
i
na
mojoj
izvedbi
te
meni
osobito
drage
ulo-
ge...
nekoliko
svaki
dan
Kad
ste
se
posljednji
put
sus-
reli
s
velikom
primadonom?
lektorom,
Prije
dvije
godine
u
New
Yorku
bilo
je
to
sa
sjajnim
i
svestranim
korepetitorom,
dirigen-
tom...
Raymondom
Beegleom.
Izu-
zetno
mi
je
žao
što
se
nismo
čule
poslije
toga
obećala
mi
je
bila
i
neke
originalne
note
iz
rukopisa
njenog
brata
Božidara,
vrsnog
klavi—
rista
i
kompozitora.
Glavnina
toga
će
biti
pohranjena
u
zagrebačkoj
Muzič—
koj
akademiji.
Ali,
još
više
u
srcima
svih
koji
su
poštovali
njenu
umjet-
nost
na
proslavi
100.
godišnjice
»Metropolitena«
publika
i
mnogi
pri-
sutni
operni
velikani
ustali
su
na
no—
ge
i
napravili
joj
špalir.
Ona
je
zaista
bila
jedna
od
najvećih
u
ovom
umije—
ću.
Joško
ČELAN
ZBORNICI
'
»Kako
njegovati
puni
smisao
i
zna—
čenje
grčkog
Antropos?
U
današnjoj
obezglavljenoj
društvenoj
situaciji
na-
ziru
se
vrlo
skromne
mogućnosti.
Jed-
na
od
njih
jest
pokušaj
da
se
toleranci—
ja
dijaloga
postavi
iznad
i
ispred
jedin-
stva
različitosti
i
borbe
isključivosti.
Na
tom
putu.
ovaj
Zbornik
Znanstveno-
—umjetničke
kolonije,
neka
na
svojim
stranicama
omogući
riječ
vjernicima
i
komunistima,
marksistima
i
antimar—
ksistima,
opredijeljenima
i
vrijednosno
neutralnima.
Neka
ih
sa-
mo
drži
zajednovi
za—jednou,
stoji
u
uvodnoj
riječi
Senola
Selimovića,
glavnog
i
odgovornog
urednika
ovog
Zbornika.
ideološki
Postavivši
dijalošku
toleranciju
u
središte
svoje
idejne
i
programske
_
koncepcije,
što
bi
se
——
za
razliku
od
današnjih
isključivo
monoloških
vre—
mena,
u
kojima
je
duh
Voltaireova
slo-
va
o
toleranciji
zapečaćen
sa
sedam
pečata
u
nekim
normalnijim
danima
samo
po
sebi
podrazumijevalo
ovaj
Zbornik
i
tim
mladih,
očito
ideološki
neopterećenih
ljudi
na
samom
po—
četku
zaslužuje
simpatije
i
riječ
pod—
rške,
pa
makar
ona
bila
iskazana
i
na
ovaj
skroman
način.
Zlatni
glas
——
Zinku
Kunc
sam
upoznala
1973.
godine,
neposredno
prije
mog
vjenčanja
kaže
naša
sugovornica.
Zinka
je
tada
živjela
u
Opatiji.
u
vili
koju
joj
je,
kao
i
jednu
pudlicu,
poklo-
nio
predsjednik
Tito,
kao
priznanje
za
sve
ono
što
je
ona
uradila
za
ovu
zemlju
i
njenu
kulturu.
U
svojoj
vili
ri-
jetko
je
koga
primala.
ali
ja
sam
došla
na
preporuku
mojih
splitskih
prijate-
lja
Ivone
i
doktora
Rudolfa
Zerduna,
koji
su
bili
njeni
dugogodišnji
prijate—
lji.
(
—'
Kako
Vas
se
dojmila
u
tom
Sopran/st/ca
Cynthia
Hanse/l—Bak/ć
U
POVODU
DODJELE
NAGRADE
>>ORLANDO<<
Koncert
nagrađenih
U
dvorani
»Vatroslav
Lisinski<<
nastupili
svi
umjetnici
nagrađeni
nagradom
»Orlando«
Ideja
da
se
ovogodišnja
dodjela
nagra-
de
»Orlando«
za
glumačka
i
glazbena
os-
tvarenja
Dubrovačkih
ljetnih
igara
u
organi-
zaciji
Vjesnikova
časopisa
»Novi
izbor«
svečano
uruči
u
koncertnoj
dvorani
»Vat-
roslav
Lisinskiu
prvenstveno
je
povezana
i
potaknuta
njenom
40.
jubilarnom
godišnji-
com.
To,
nadamo
se,
ne
znači
da
će
sljede-
ći
kulturni
spoj
Dubrovnika
i
Zagreba
biti
ostvaren
tek
na
nekoj
od
sljedećih
obljetni-
ca-
Doduše,
prvotna
želja
da
dubrovački
kulturni
pohod
u
Zagreb
bude
duzeg
traja-
nja
i
to
različitih
sadržaja
svela
se
na
jednu
večer
i
to
onu
svečane
dodjele
nagrade
»Orlando«
kojoj
je
prethodila
otvaranje
iz-
ložbe
»Obnova
Dubrovnikau
te
promocija
triju
Jugotonovih
gramofonskih
ploča
na
kojima
su
snimke
vrhunskih
svjetskih
um-
jetnika
koje
su
lgre
ugošćavale
ranijih
go-
dina.
Svečana
večer
je
bila
zamišljena
tako
da
osim
ovogodišnjih
dobitnika
»Orlandauz
Dun/'e
Vejzovići
Predraga
Vušovićai
dobit-
1ika
posebne
nagrade
»Orlandoa
u
povodu
10
godišnjice
Dubrovačkih
ljetnih
igara:
Mari/a
Crnobori
i
Milana
Horvata,
nastupe
mi
umjetnici
koji
tu
nagradu
nose
već
go-
linama.
Citavu
večer
je
na
podiju
bio
pri-
utan
(i
kao
solisti
i
kao
pratnja)
ansambl
Zagrebački
solist/«,
a
Dubrovnik
ga
već
matra.
ncrven'om
niti«
Igara.
Nakon,
uvod—
U
>>Lisinskom<<
nog
monologa
Orsata
iz
Vojnovićeve
»Dub-
rovačke
trilogije«
u
izvedbi
Tonka
Lonze
čuli
smo
Pergolesijev
Concertino
u_G—duru
u
izvedbi
spomenutog
komornog
tijela.
Nji-
hova
uigranost
i
stilska
dotjeranost
izrazi-
te
svježine
muziciranja
bila
je
uvod
u
Mo-
zartov
Koncert
za
klavir
i
gudače
u
A-duru
u
kojem
je
nastupila
Nataša
Veljkoyić.
Nje-
no
muziciranje
je
potkrijepljeno
vrsnom
tehničkom
izradbom
i
jasnim
udarcima
a
u
ostvarivnaju
mozartovskog
glazbenog
duha
u
velikoj
je
mjeri
pridonijela
prateća
dionica.
'
Drugi
dio
večeri
je
također
počeo
jed-
nim
monologom
i
to
Pometovim
iz
Držiće-
va
»Dunda
Marojau
za
koju
je
ulogu
Pred-
ragu
Vušoviću
uručeno
priznanje
ove
godi-
ne.
Potom
je
slijedila
skladba
iz
Bachovog
glazbenog
stvaralaštva:
Koncert
za
čem-
balo
i
gudače
u
t-molu
u
kojem
je
nastupila
Višnja
Mažuran.
Bespotrebno
je
gotovo
na—
brajati
sve
one
epitete
vezane
uz
odličnost
njenog
glazbenog
izričaja,
samo
spomeni-
mo
da
je
i
ovaj
bio
u
razini
njenih
najviših
dometa.
Koncert
je
završio
nastupom
violi-
nista
Jovana
Kolundžije
Koncertom
za
vio-
linu
i
gudače
u
E.-duru
J.
S.
Bacha.
l
solis-
tička
i
prateća
glazbena
linija
samo
su
još
jednom
dokazale
da
je
nagrada
»Orlando«
uvijek
dospijevala
u
prave
ruke.
_
S_anja
DRAŽlĆ