feme
dana
NEDJELJA,
11.
kolovoza
1991.
DALMACIJA
15
SLOBODNA
SRPSKE
PARAVOJSKE
ta
i
dobrotvora,
jer
je
ubojice
platio
para-
ma
koje
je
Beli
dao
za
privredni
spas
Sr-
bije,
a
unajmio
ih
kod
Vojislava
Šešelja,
alias
Crvenog
vojvode.
Dorđe
Božović
Giška,
komandant
gardista,
rekao
je
da
će
odmazda
za
smrt
Beloga
uslijediti
po-
slije
50
dana
žalosti,
poimenično
nabro-
jivši
krivce
za
ovo
»političko
ubojstvo<<
—
Slobodana
Miloševića,
Mirjanu
Mar—
ković,
generala
Pekića
i
Jovu
Popovića.
Giška,
kako
zovu
komandanta
Vukove
garde,
dodaje
da
će
toliko
trajati
otprili-
ke
i
»prljavi
rat«
koji
su,
po
njegovim
rije-
čima,
iscenirali
hrvatski
fašisti
na
čelu
s
Tuđmanom
i
srpski
crveni
fašisti
Slo-
bodana
Miloševića.
V
.
Ć
.
.
I
'
.
»Vuc|c|«
|
»or||c|«
Počelo
je
s
prijetnjama,
pojedinač-
nim
likvidacijama,
a
može
se
uskoro
pre-
tvoriti
u
frontalni
sukob
ideološki
podije-
ljenih
Srba.
U
jednima
još
uvijek
snažno
kuca
komunističko
i
partizansko
srce,
a
drugi
se
okupljaju
oko
političkog
testa-
menta
Draže
Mihailovića,
koji
je
poslije
oslobođenja
osuđen
kao
ratni
zločinac,
ali
se
ubrzano
radi
na
njegovoj
rehabili-
taciji.
Najvojničkija
nacija
na
Balkanu
puni
u
posljednje
vrijeme
vlastito
dvorište
raznim
paravojnim
i
partijskim
oružanim
formacijama
iako
sumnjiči
susjede
za
militarizaciju.
Poštujući
genetske
afinite-
te
prepoznatljive
u
izreci
»rado
Srbin
ide
u
vojnike«,
posljednji
je
svoju
soldatesku
postrojio
Vuk
Drašković.
Nedavno
je
u
dvorištu
manastira
Gračanica
na
Koso—
vu
zakletvu
dalo
više
od
dvije
stotine
srpskih
gardista,
čiji
je
patron
Vuk
Draš-
ković.
Doduše,
Vuk
ne
priznaje
očinstvo,
ali
»vučići«
tatu
prepoznaju
i
dive
mu
se
do
nebesa.
Tako
je
već
spomenuti
Giška
spreman
prekrstiti
se
pred
Draškovićem
kao
pred
jedinim
živim
svecem
i
aposto-
lom.
Regrutna
komisija
ove
paravojske
iz-
brojala
je
do
sada
40.000
regruta.
Ne-
davno
su
novinari
vidjeli
uživo
gardistey
U
zgradu
Učiteljške
akademije,
gdje
je
dosad
srpska
opozicija
držala
miroljubi-
ve
konferencije
za
novinare,
umarširala
su
četvorica
gardista,
prave
vojničine.
Visoki,
naočiti
i
lijepi,
plijenili
su
ženska
srca,
jer
Drašković
je
i
ovu
priliku
isko-
ristio
za
komorni-miting,
pa
je
bilo
više
publike
nego
novinara.
Srpski
gardisti
bi-
li
su
u
maskirnim
uniformama,
a
na
ruka-
vima
su
imali
oznake
sa
srpskim
simboli-
ma.
Takvih
treba
da
bude
5000
i
oni
bi
bili
elitni
sastav,
a
ostalih
35.000
u
znoju
lica
svog
kažu,
treniraju
sa
drvenim
puš-
kama
negdje
po
šumadijskim
šljivicima.
Naravno,
ta
brojka
od
40.000
pripadnika
»Srpske
garde«
jest
»inflatorna
laž«.
Ali
nije
blef
namjera
da
ova
zasad
šarena
vojska
—
njeni
zapovjednici
kažu
da
je
uniforma
samo
120
dolara
—
udari
na
srpske
»crvene«.
Oštre
zube
»vučići«,
ali
i
»orlovi«
do-
bivaju
perje.
Tko
garantira
srpskim
soci-
jalistima,
koji
okreću
glavu
od
toga
što
teroristi
Mirka
Jovića
pucaju
uzduž
i
po-
prijeko
po
ravnoj
Slavoniji,
da
se
sutra
neće
okrenuti
prema
rješavanju
»unut-
rašnjih
pitanja«.
Naime
novopazovački
»bijeli
orao«
Mirko
Jović,
vođa
Srpske
narodne
obnove,
krajnje
desne
monar-
hističke
stranke,
osniva
četničke
odrede
poput
onog
»Dušan
Silni«,
i
ne
libi
se
to
kazati
ni
pred
domaćim
ni
pred
stranim
novinarima.
Tako
se
nedavno
dogodilo
da
je
samo
nepuna
četiri
sata
poslije
njegove
konferencije
za
novinare
u
Me-
đunarodnom
press—centru,
na
kojoj
je
govorio
o
svojoj
vojsci
i
o
tome
kako
će
Srbija
biti
najveća
vojna
sila
Balkana,
na
tom
istome
mjestu
Aleksandar
Bakoče-
vić
»mrtav-hladan«
izjavio
kako
mu
nije
poznato
postojanje
četničkih
paravojski
u
Srbiji.
Osnivači
»belih
orlova<<,
također,
operiraju
brojkama
od
nekoliko
tisuća
ljudi,
a
ako
hoćete
točan
broj,
oni
kažu
da
je
to,
naravno,
vojna
tajna.
Nije
tajna,
međutim,
da
bi
Vukovi
»vučići«
i
Mirkovi
»orlići«
sutra
bili
zajedno
protiv
»crvene
bande«,
iako
su
sad
»gazde«
u
svađi,
jer
Jović
optužuje
Draškovića
da
je
izdajnik
Srba.
Šešelj
za
odstrel
U
prvu
srpsku
vojničku
ligu
gura
se
i
vojnički
vrtić
Milana
Paroškog,
pred—
sjednika
Srpske
narbdne
stranke.
Klinci
su
se
igrali
»kauboja
i
l'ndijanaca«
sve
dok
jednoga
dana
u
njihov
kamp
nije
do-
šla
JNA,
srušila
im
šatore
i
prevrnula
ka-
zane
s
grahom
u
Tisu.
Tko
zna
je
li
tu
kraj,
ali
ova
tri
para-
vojske
koje,
paradiraju
Srbijom
trebalo
bi
da
zatru
sjeme
Miloševićevim
komunisti-
ma,
čiju
vlast
brani
250.000
pripadnika
Teritorijalne
odbrane,
ne
računajući,
na-
ravno,
JNA.
Srpskim
teritorijalcima
ov—
dašnja
opozicija
podsmjehuje
se,
govo—
reći
o
njoj
kao
o
trbušastoj
i
debelogu-
zoj
vojsci,
koja
ne
može
pretrčati
ni
200
metara.
Na
strani
»crvenih«
bili
bi
dobro-
voljci
SKJ
—
Pokreta
za
Jugoslaviju,
koji
ovih
dana
po
Srbiji
takođe
otvaraju
reg-
rutne
punktove.
To
da
bi
ratovali
srpski
»beli«
protiv
»crvenih«,
takvu
sliku
tog
međusr
skog
sukoba
mogu
razvodniti
jedino
ešeljevi
četnici,
za
koje
se
govo-
ri
da
su
zapravo
preobučeni
»crveni«,
_
a
sam
Šešelj
da
je
udarna
igla
Miloševi—
ćeve
puške
i
kao
takav
predviđen
za
od-
strel.
U
svakom
slučaju,
dok
službeni
Beograd
optužuje
Hrvatsku
da
osniva
paravojne
jedinice
kako
bi
likvidirala
srp-
ski
živalj,
Srbijom
paradiraju
nacionalis-
tičke
vojske.
Spremaju
se
za
sukob
s
»partizanima«
koji
milom
neće
da
ustu-
pe
vlast.
Kad
neće
milom,
onda
će
silom,
kažu
osnivači
ovih
soldateski.
Srbi,
opet,
kao
da
hoće
pokazati
da
su
im
u
ratu
ravni
samo
—
Srbi.
Bit
će
to
sukob,
ako
.
do
njega
dođe,
srbijanske
starosti
i
mla-
dosti.
Rat
u
kojem
bi
sinovi
pucali'na
očeve.
Slobodan
DUKIĆ
navladala?
Neuvjerljivo
partnerstvo
triju
vladajućih
stranaka
dovelo
je
do
gotovo
totalne
blokade
u
funkcioniranju
vlasti,
pa
se
sada
sa
svih
strana,
manje
ili
više
izričito,
traži
odstupanje
vlade
za
koju
se
ionako
smatra
da
je
nitko
ne
uzima
ozbiljno
Drugim
riječima,
ostavku,
onda
on
to
čini
lzetbegoviću,
a
Pelivan
odlazi
»na
raport<<
Stjepanu
Kljuiću.
mandator
svojedobno
i
nije
sastavio
vladu
po
svom
nahođenju,
a
ponajmanje
po
kri-
teriju
sposobnosti,
već
su
imena
dikti-
rala
tri
stranke.
A
to
je,
bez
sumnje,
značilo
da
će
njima
jedino
i
biti
odgo-
vorni
s
obzirom
na
to
da
i
poslanici
u
parlamentu,
pored
marginalizirane
opozicije,
rade
po
preciznim
direktiva-
ma
stranačkih
štabova.
Toliko
više
Izetbegović,
Karadžić
i
Kljuić
morajužrtvovati
djelić
vlastite
taštine
i
priznati
da
nisu
bili
na
razini
očekivanja,
a
osnivanje
koalicijske
vla—
de,
sastavljene
od
predstavnika
svih
stranaka
zastupljenih
u
parlamentu,
mogao
bi
biti
prvi,
istinski
korak
ka
de—
mokraciji
i
očuvanju
republike.
Korist
bi
za
njih
bila
višestruka,
jer
bi
uz
naj—
manje
odricanja
dobili
novu
vladu,
či-
me
bi
podijelili
odgovornost
s
ostalim
političkim
akterima'u
republici,
a
Bos-
na
i
Hercegovina
dobila
bi
kompeten-
—
tan
tim,
na
koji
bi
malo
tko
imao
prigo-
vora.
'
No
uspjeh
bi
se
mogao
očekivati
tek
ako
to
bude
vlada
demokratskog
jedinstva,
nešto
slično
onome
što
se
upravo
napravilo
u
Hrvatskoj,
što
znači
da
bi
se
morala
postići
suglasnost
svih
stranaka
oko
njena
sastava.
lpak,
real-
no
gledano,
ni
takva
situacija
ne
bi
ni-
šta
bitno
promijenila
ako
se
najprije
tri
najjače
stranke
u
Bosni
i
Hercegovini
ne
dogovore
da
odustanu
od
vulgarne
primjene
nacionalnog
ključa,
i
pri
tom
konsenzusom
donesu
stav
o
položaju
i
ustavnopravnoj
definiciji
BiH,
kao
i
njenom
mjestu
u
reformiranoj
jugos—
lavenskoj
zajednici.
Rastu
šanse
radikala
Da
to
neće
ići
lako,
upozorava
Momčilo
Krajišnik,
predsjednik
Skup—
štine
BiH.
On
kaže
da
međusobna
blo-
kada
trodomovinske
vlasti
stvara
veli-
ke
opasnosti,
»a
što
duže
traje,
to
će
više
rasti
šanse
radikala
u
našim
redo-
vima,
a
njihovi
koncepti
su
suverena
BiH,
pripajanje
Bosne
Hrvatskoj
ili
Sr—
biji
i
uopće
—
cijepanje
Bosne«.
Štovi-
še,
pored
ovog
objektivnog
prikaziva-
nja
stvari,
sam
Krajišnik
nagovještava
probleme
već
u
sljedećoj
tvrdnji
da
za
tu
neodlučnost,
»koja
nas
koči,
najve-
ću
odgovornost
i
krivicu
snosi
SDA«.
Predsjedavajući
parlamenta
drži
da
se
u
toj
stranci
nastoji
stvoriti
pozicija
s
koje
bi
muslimanski
narod
bio
onaj
jezičac
na
vagi
koji
preteže,
što
je
uz-
rokovalo
podgrijavanje
želja'za
onim
maksimalističkim
zahtjevima
i
opcijama
kod
ostala
dva
naroda:
u
hrvatskome
za
Hrvatsku,
a
u
srpskom
za
veliku
Srbiju.
nezavisnu
državu
»Neprestano
kolebanje
SDA,
koji
se
jučer
izjašnjavao
za
federaciju,
da-
nas
za
konfederaciju,
sutra
za
dvojnu,
prekosutra
za
trojnu
zajednicu
itd.,
na-
prosto
sve
blokira,
a
to
je
stajalo
Bos-
nu
i
Hercegovinu
njene
pozicije
u
Ju—
goslaviji«,
smatra
Krajišnik.
Što
se
tiče
vlade
BiH,
većina
njenih
ministara
će
za
svoje
djelovanje
tražiti
zaštitu
u
naslijeđenim
ustavnim
i
za—
konskim
rješenjima
od
strane
vlasti,
ili
u
činjenici
da
je
parlament
izglasao
podršku
programu
vlade
tek
u
aprilu,
što
znači
da
na
njegovoj
realizaciji
ra-
de
tek
tri
mjeseca.
Pri
tome,
vjerojat-
no,
nitko
od
njih
ne
želi
priznati
da
su
zarobljenici
jedne
pogrešno
postavlje-
ne
formule,
po
kojoj
je
i
sastavljena
lis-
ta
imena
trenutačnog
tima
Jure
Peliva—
na.
'
Čak
i
da
nije
bilo
pogreške
u
njiho-
vom
odabiru,
u
šta
je
teško
povjerova-
ti,
njihov
bi
učinak
bio
jednako
negati-
van
i
ne
može
se
nadoknaditi
nikakvim
»prekovremenim«
radom.
Ponajmanje
dobrim
željama
i
namjerama
u
koje,
ipak,
nitko
ne
bi
trebao
sumnjati.
»
Poražavajuća
je
činjenica
što
će
u
»paketu«,
prilikom
smjene
vlade,
vje-
rojatno
morati
otići
i
neki
sposobni
mi-
nistri,
ali
to
je
mala
cijena
za
prijeko
potrebno
političko
jedinstvo
u
Bosni
i
Hercegovini.
lpak,
odlučujuće
poteze
morat
će
povući
Izetbegović,
Karadžić
i
Kljuić,
a
valjda
ne
treba
odveć
držav-
ničke
mudrosti
da
se
uvidi
kako
se
stvari
hitno
moraju
mijenjati.
U
protivnom,
nastave
.li
oklijevati
u
Sarajevu
bi
uskoro
mogao
osvanuti
grafit:
»Komunisti
vratite
se
—
sve
vam
je
oproštenol«
Goran
TODOROVIĆ
.'
ideju,
docnije
potvrđenu,
da
na
dubi-
ni
od
18
kilometara
duž
cele
zemalj-
ske
kugle
nastaje
gušći
sloj
itd.
0
Milankoviću
sam
sam
znao
da
je
1908.
godine
kao
mladi
inžinjer
u
Beogradu
vrlo
drzovito
izabrao
područje
između
dve
nauke
i
postao
jedan
od
svetskih
osnivača
»klimat-
ske
astronomijeu.
Milankoviću
sam
se'
javio
telefonom
1956.
godine
da
me
primi
u
stanu.
Čim
sam
ušao
na
njegovo
»Dedijeru,
ja
sam
kapitalis-
ta«,
odgovorio
sam:
»A
ja
komunist—
-socijalista«
i
smejući
se
počeli
smo
razgovor.
Na
moje
pitanje
kako
to
da
on
nije
»izgradio«
ni
jednog
učenika,
odgovorio
je:
»To
sam
svesno
učinio.
U
primitivnoj
atmosferi
Srpske
Aka-
demije
i
fakultetu,
saradnici
bi
mi
sa—
mo
smetali
intrigama
i
ljubomorom-<.
Sećajući
se
u
detalje
tog
susreta,
gledao
sam
u
Dalju
kuću
imućnih
trgovaca
Milankovića,
potpuno
uniš-
tenu.
Moj
domaćin,
Hrvat,
mi
je
90-
vorio
da
ni
Srpska
Akademija
u
Be-
ogradu
niti
ona
u
Zagrebu
nisu
primi—
\
me
STEVAN/.
swim/i,
»SRBWA
SA
DNA
WE...
Zlatuciani
Cosicev
šovinizam
Meni
nije
nikakva
utjeha
da
če
moje
ideje
u
skoroj
budućnosti
pobijediti,
ali
znam
da
če
luđački
šovinizam
i
zatucani
neprosvijećeni
nacionalizam
Dobrice
Cosića
i
njemu
sličnih
u
Akademiji
biti
zaboravljeni
na
đubrištu
povijesti
Srbije,
jer
ga
ni
srpski
narod
ni
svijet
neče
&
teške
časove.
K
življujem
ao
i
svako
iz
Jugoslavije
pre-
Ja
možda
više
nego
ostali.
Zbog
mog
javnog
stava
da
u
današ-
njem
svetu
ravnopravnosti
i
demok-
ratije
Srbi
u
Jugoslaviji
mogu
da
žive
samo
kao
ravni,
a
nikako
iznad
Hrva-
ta
i
Albanaca,
napadnut
sam
ponov—
no
kao
»izdajnik
srpstva<<.
U
Dubrov-
nik
rođak
mi
reče
da
neki
Srbi
za
me-
ne
vele:
»lli
ga
plaća
'ustaša'
Tuđ-
man,
ili
radi
za
CIA-u
ili
je
poludio.«
Tako
sam
nazivan
uprkos
što
sam
javno
osuđivao
i
bezumlje
sa
hrvat-
ske
strane:
ukidanje
imena
Trgu
žrta-
va
fašizma
u
Zagrebu,
prisilnih
izjava
lojalnosti
hrvatskim
vlastima,
lupanja
prozora
na
Stradunu
u
Dubrovniku
itd.,
a
nije
po—
mogao
ni
moj
poziv
rukovodstvu
hrvatske
Republike
da
sve
to
javno
osudi
i
time
otvori
mogućnost
budu—
ćeg
demokratskog
razvitka
hrvatske
Republike
za
Hrvate
i
Srbe.
prodavnica
»srpskih«
Ovo
nije
prvi
put
da
me
primitivni
politički
protivnici
među
Srbima
i
ko—
munistima
proglašuju
ludim.
Tako
je
bilo
1937.
godine
kada
sam
kao
urednik
»Slobodne
reči«_<,
novine
za
srpske
radnike
Amerike,
ukazivao
da
politika
beogradske
vlade
sprema
neizbežnu
propast
i
Srbije
i
Jugosla-
vije.
»Ti
si
lud
Stevane!«,
uzviknuo
je
godine
1953.
u
svom
kabinetu
Titov
sekretar
Jože
Vilfan,
kad
sam
mu
re—
kao
da
proganjanje
Dilasa
vodi
Ju—
goslaviju
u
propast
ito
štampao
u
naučnika«
u
SAD.
atomskih
»Biltenu
U
doba
kad
sam
razmišljao
0
to?
me
kako
nacionalistička
zasleplje-
nost
dovodi
do
političke
izolacije
i
paranoje
rukovodilaca
i
masa
došlo
je
do
bombardovanja
Dalja
i
mog
se-
ćanja
na
posete
tom
gradiću.
U
Dalj.
sam
došao
1989.
da
posetim
grob
i
kuću
velikog
srpskog
naučnika
Mi-
lutina
Milankovića,
kad
me
je
Eko-
nomski
fakultet
u
Osijeku
pozvao
da
predajem
o
jednoj
novoj
i
»lu-
doj«
ideji.
Pošto
sam
zbog
»ludog«
stava
protiv
Titove
vlade
isteran
kao
fizi-
čar
iz
lnstituta
»Ruđer
Bošković<<
i
»proglašen«
za
»neprijatelja«,
pi-
sao.
sam
članke
o
naučnicima
Ju-
goslovenima
u
istoriji
koji
su
imali
»lude«
ideje.
Opisao
sam
kako
je
1620.
Dubrovčanin
Getaldić
u
spilji
ispod
»Ville
Šeherezade<<
pravio
ek-
sperimente
da
pomoću
sunca
zapali
brodove.
Pisao
sam
o
Slovencima
'
Vargi,
koji
je
izradio
tablicu
logaritma
'
u
rovovima
pri
opsadi
Beograda
u
ru—
kama
Turaka,
i
0
J.
Stefanu
koji
je
imao
»ludu«
ideju
da
izmeri
tempera-
turu
sunca.
Pisao
sam
o
mladom
Hrvatu
Mohorovičiću,
koji
je
u
ma-
lom
Bakru,
izolovan
od
sveta,
mere-
njem
zemljotresa
došao
na
»ludu«
)
le
predlog
da
se
osnuje
Muzej
Milan—
kovića.
Na
groblju
sam
gledao
veliku
kamenu
ploču
zaraslu
u
korov,
a
na
njoj
urezana
ćirilicom
imena
svih
čla-
nova
porodice
Milanković
od
počet-
ka
19.
veka.
Svega
tog
sam
se
sećao
i
kad
sam
na
televiziji
sada
gledao
kako
tenkovske
granate
bombarduju
Dan
i
uništavaju
crkveni
toranj.
Gledajući
to
pitao
sam
se
kako
bi
Milanković
danas
gledao
na
ulogu
Srpske
akademije
nauka
u
današ-
njem
stanju
Srbije
i
Jugoslavije.
Na
to
me
je
naveo
i
intervju
jednog
od
vodećih
ljudi
te
Akademije,
pisca
Do-
brice
Cosića
u
»Politici«.
Taj
intervju
u
»Politici«
još
je
jednom
potsetio
da
je
on,
Dobrica
Ćosić,
nepismeni
pi-
sac,
to
jest
—
politički,
historijski
»analfabeta«
koji
nije
u
stanju
da
sagleda
današnju
Srbiju
u
svetu.
Go-
dine
1988.
pročitao
sam
njegov
ro-
man
o
Beogradu
pred
rat
i
napisao
mu
u
pismu:
»Dobrice,
kako
možeš
pisati
o
politici
Beograda,
a
potpuno
prećutiš
da
je
nacionalno
pitanje
bilo
tada
glavno
u
Jugoslaviji.
Zašto
si
pokrstio
Muslimana
Mujagu
Golubi-
ća
u
Srbina
da
bi
mogao
da
ima
lju-
bavni
odnos
sa
junakinjom
Srpki—
njom«.
Moj
brat
Vladimir
mi
reče:
,»Bio
Dobrica
kod
mene
i
plače
što
si
-
ga
izgrdio
da
je
šovinista,
nedemok—
rata«.
nedemokratskom
Ćosić
to
u
»Politici«
još
jednom
potvrđuje.
On
naziva
Miloševića
naj—
većim
srpskim
političarem
od
Paši-
ća.
On
ne
vidi
da
je
politika
Pašića
pod
vladavinom
srpskog
dvora
i
čaršije
upropastila
Jugoslaviju
na
potpuno
isti
način
kao
što
Milošević
čini
sada
sa
Srbijom
i
Jugoslavijom.
On
ne
vidi
da
time
on
odobrava
politiku
Beograda
do
rata,
koja
je
dovela
do
brze
predaje
Ne—
mcima
jugoslovenske
armije
predvo-
đene
srpskim
generalima.
Što
on
misli
da
je
većina
Srba
danas
na
nje—
govoj
ludoj
str'ani,
danas
mene
ne
buni.
Jer,
ja
»ludujem«
sa
onih
800
hi—
ljada
gladnih
srpskih
radnika
koji
su
maja
mjeseca
štrajkovali,
sa
onih
stotina
hiljada
mladih
Srba
koji
su
“
demonstrirali
9.
marta
protiv
Miloše—
vićevih
tenkova,
sa
blizu
milion
neza-
poslenih
u
Srbiji
i
hiljadama
srpskih
roditelja
koji
su
išli
da
vade
sinove
iz
bratoubilačke
vojske.
Meni
nije
nikakva
uteha
da
će
moje
ideje
u
skoroj
budućnosti
po-
bediti.
Ali,
znam
da
će
ludački
šovini—
zam,
zatucani
neprosvećeni
naciona-
lizam
Dobrice
Ćosića
i
njemu
sličnih
u
Akademiji
biti
zaboravljeni
na
đub—
rištu
istorije
Srbije,
jer
ni
srpski
na—
rod
ni
svet
ga
neće.
Stevan
DEDIJER
Srbin
sa
dna
kace
Član
KPJ
1936-1954.
Lund
—
Švedska