SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]       
[ NEDJELJNA DALMACIJA ]       
[ mali oglasi ]
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiva ]
       
NEDJELJNA 23. ožujka 2001.
   

ISTAKNUTI HRVATSKI POVJESNIČAR dr. IVO GOLDSTEIN
GOVORI O VRUĆIM POVIJESNIM TEMAMA
KOJE OPTEREĆUJU NAŠU STVARNOST

VLADA POVLAĐUJE GENERALIMA, A TAKO SE NE ODGAJAJU ZLOČESTA DJECA!

Vladin zaključak o nužnosti neovisnog i sustavnog istraživanja Domovinskog i Drugog svjetskog rata politikantska je odluka. Željeli su zadovoljiti određene interese, smiriti javnost i pokazati da imaju prava rješenja. Trebala im je prva vijest za centralni televizijski dnevnik. Međutim postupilo se sukladno zahtjevima iz pisama umirovljenih generala, a tako se zločesta djeca ne odgajaju

Piše: Vuk ĐURIČIĆ

Snimio: Denis CERIĆ


Vlada je nedavno zaključila da je nužno neovisno i sustavno istražiti Domovinski i Drugi svjetski rat te zločine koji su počinjeni za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, odnosno sve ono što se događalo od 1918. do danas. Zbog čega osporavate Vladinu odluku? O čemu se radi i je li odluka iznuđena?
Mislim da se radi o politikantskoj odluci. Naime, ne radi se o tome da Vlada nešto želi riješiti…
- Nego?
Želi zadovoljiti određene interese, smiriti javnost i pokazati da imaju prava rješenja. Trebala im je prva vijest za Dnevnik HTV-a u 19,30. Međutim, u ovom su slučaju stvari posve krivo postavljene.
- Čiji se interesi žele zadovoljiti?
Postupilo se sukladno zahtjevima iz pisma umirovljenih generala. Smeta me da se ti ljudi ogriješe o zakon baveći se politikom, sudjeluju u javnim manifestacijama na kojima se poziva na nasilno rušenje vlasti, itd., a kada predlože neke stvari koje nemaju veze s mozgom – odmah im se udovoljava. Tako se zločesta djeca ne odgajaju!

U pitanju je sloboda istraživanja

- Vlada želi zadovoljiti, odnosno smiriti snage koje su se u posljednje vrijeme dobrano narogušile?
To mene uopće ne zanima. Reagiram stoga jer vlada ne shvaća konzenkvence takve odluke! Naime, Vlada i Sabor su donijeli čitav niz dokumenata (deklaracija, itd.) kojima su na ovaj ili onaj način već izrekli stav o Domovinskom ratu. Vlada navodno želi da se istražuje bez političkih pritisaka, a pitanje je da li je spremna prihvatiti sve rezultate istraživanja. Sjetite se samo što je doživjela i doživljava Vesna Pusić pošto je rekla da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Istraživanje Domovinskog rata nedvojbeno uključuje i ono što se događalo u BiH. Nadalje, ako se želi provesti pravo istraživanje onda se nezaobilazno mora govoriti i o zločinima koji su učinjeni s hrvatske strane. Do sada je Vlada prilično nevoljko o tome raspravljala i pitanje je hoće li istraživačkoj grupi biti "slobodne ruke", otvoreni arhivski fondovi i dati svi dokumenti da bi se o tome moglo na meritoran način raspravljati. Da bi istraživanje bilo korektno i kvalitetno, istraživač mora biti sputan jedino pravilima vlastite struke, a nipošto ne smije voditi računa o izvanstručnim obzirima i stanjima.
- Što vam u čitavoj priči najviše smeta?
Čitavu priču promatram na dvije razine. S jedne strane, kao politički mislećoj osobi posve mi je jasno da se radi o politički krivoj odluci. S druge pak strane, kao profesionalni historičar smatram da je tim potezom prvi put nakon demokratskih promjena 3. siječnja dovedena u pitanje sloboda istraživanja. Dakle, po diktatu politike provodit će se istraživanja čiji rezultati, možda neće biti pod izravnim pritiskom politike, ali će ih se, s obzirom na sveukupne okolnosti, pokušati, odnosno željeti prilagoditi…
- Pokleknula je pred prijetnjama i zahtjevima raznih udruga, stožera i umirovljenih generala?
Vlada je došla na vlast ne zato bi se utapala u trulim kompromisima, nego da provodi politiku na temelju koje je dobila izbore, odnosno podršku glasača. Prema tome, u ovom trenutku ima pravo, ne samo pravo nego i dužnost da ne podliježe takvim pritiscima. Mora pokazati i hrabrost i postojanost, ali…
- Ne pokazuje?
Nažalost, tako je. Slučaj o kojemu govorimo dobar je primjer kompromiserstva i konformizma.
- U doba HDZ-a i Tuđmana pisala se naručena povijest, zloupotrebljavale su se i za političke potrebe iskrivljavale mnoge povijesne činjenice. Ponaša li se i današnja vlast tako?
HDZ-ova vlast je od starije hrvatske povijesti pokušavala načiniti mitove i mitologiju, a od novije hrvatske povijesti, mislim na razdoblje od 1918., polje političke propagande. Mislim da to ova vlast ne čini i nakon puno godina prvi put na vlasti imamo garnituru koja nije opterećena poviješću i povijesnim činjenicama. Doduše, ona nosi breme prethodnih generacija pa se stoga ponekad i ne snalazi najbolje. Navedeni bi se projekt trebao realizirati kao i svi drugi projekti koji prolaze nužnu proceduru. Nema nikakvog razloga za bilo kakvo izdvajanje. Domovinski rat kao Domovinski rat, baš kao i svako drugo razdoblje nacionalne povijesti, valja istraživati. Zadnji sam koji bi rekao: Ne, to nemojte raditi! Ali se to treba raditi bez diktata politike i bez političkih naputaka.
- Vjerujete li da će, od strane političara i povjesničara, biti ozbiljnijih želja i pokušaja da se Domovinski rat prikaže bez maća kojih je očito bilo?
Stvari počinju još puno prije 1991. To nije samo hrvatska ili exjugoslavenska bolest. Konformizam i kompromiserstvo, odnosno nepostojanje želje i(li) hrabrosti da se suoči s istinom općenito je boljka komunističkog društva. Čitatelji će se sigurno sjetiti kako se u doba socijalizma govorilo: "Je, je to je istina, to je činjenica, ali sad još nije vrijeme da se s tim izlazi vani!". Dakle, nikad nije vrijeme, uvijek postoji neki razlog da se istina zaobilazi, zataškava ili da se friziraju činjenice. Tako se danas neki ponašaju kad se raspravlja ili piše o Domovinskom ratu. Naravno da je sve to bolno iz pozicije žrtve koji je Hrvatska imala 1991. Međutim, saznajemo i o nekim zločinačkim i kažnjivim potezima s hrvatske strane, o mučenju i likvidaciji civila, zarobljenika. To sve nije jednostavno, ali zrelost nekog društva očituje se upravo u sposobnosti suočavanja sa svojom prošlošću i sadašnjošću, ma kakva ona bila. Profesionalnost historičara nalaže mu da bez ikakva ostatka to istraži i o tome piše.

O procesu "ustašizacije"

- Ima li današnja vlast dovoljno volje i hrabrosti da se suoči s činjenicama, ma kakve one bile?
Reklo bi se da nema. Teško mi je reći što bih i kako bih radio da sam na vlasti. Vjerujem da bih išao oštrije i neposrednije u suočavanju s onim što se dogodilo. U svakom slučaju, bio bih puno bliži predsjedniku Mesiću nego li Vladi. Društvo mora proći kroz katarzu da bi stvorilo nove vrijednosti, kroz katarzu ekonomskog i društvenog života, pa i odnosa prema povijesti. Što se to prije dogodi, tim bolje. Svako "zamazivanje očiju" i skrivanje istine ne vodi ničemu, jer skrivanje istine danas zapravo znači da će se s tim činjenicama čovjek morati neizbježno suočiti sutra. Primjerice, kome koristi da u udžbenicima stoji da je Hrvatska bogata zemlja, kada svi znamo da ona to nije?
- Što se tiče skrivanja i(li) iskrivljavanja istine za to su bili stručnjaci Tuđman i društvo oko njega. Koliko je on kao povjesničar zagadio područje povijesti?
Ne mislim da je on povjesničar. Ne zato što nije imao formalnu historičarsku naobrazbu, to je manje-više nevažno, nego stoga što je radio suprotno od načina na koji skrupulozni povjesničari rade. Historičari istražuju jer imaju profesionalni poriv, ulaze u istraživanje bez ikakvih predrasuda i unaprijed pripremljenih zaključaka. Oni na temelju činjenica i dokumenata, ma kakvi oni bili, konstruiraju prošlu realnost. Predsjednik je Tuđman u svim svojim knjigama na neki način selekcionirao dokumente i činjenice da bi potkrijepio svoju tezu koja je zapravo uvijek bila politički cilj. Dakle, on nikada nije imao profesionalni poriv da rekonstruira prošlu stvarnost, cilj mu je bio da je prilagodi svojim političkim interesima. Međutim, ne bih rekao da su mu sve knjige loše ili apriori promašene. Što je prošlu stvarnost više nastojao prilagoditi svojim političkim ciljevima, to mu je tekst bio lošiji.
- Premda je bio antifašist i komunistički general, najblaže rečeno imao je čudan pristup što se tiče NDH, a po mnogo čemu se može reći da je koketirao s neoustaštvom?
Čitava priča je, doduše, počela i prije Prvog sabora HDZ-a 1990., ali tada je Tuđman izjavio da NDH nije bila samo fašistička tvorevina, nego i izraz stoljetnih težnji hrvatskog naroda za uspostavom neovisne države. Da je dodao da su mnogi Hrvati vrlo brzo vidjeli o čemu se radi i da to nije bila država koju su željeli, Tuđmanova odgovornost bila bi puno manja. Ovako, počelo je njegovo koketiranje s neoustaštvom i počeo je proces "ustašizacije", čime su hrvatskom društvu i Hrvatskoj nanijete nemjerljive štete. Pitanje Jasenovca bilo je dodatno potencirano zahvaljujući njemu, njegovoj knjizi i tezama o posebnom položaju Židova u logoru Jasenovac. Tu je i njegova ideja o "miješanju kostiju" uz koju je i iskonstruirao činjenicu da je nakon 1945. u Jasenovcu bio logor za pripadnike poražene strane, što jednostavno nije točno.
- Nakon Drugog rata bio je visoko pozicioniran, a možda je i sam sudjelovao u likvidaciji civila?
U to ne želim ulaziti!
- Zbog čega?
Pa zato što o tome ništa ne znam. Ne mogu govoriti o nečemu što ne znam.
- Što mislite, kako je zaslužio mjesto u vrhu bivše JNA?
Ne znam, a ne želim ni nagađati!
- I to je povijest!
Naravno, ali otvoreno kažem da to ne znam. O tome vjerojatno postoje dokumenti pa onda i to treba bez ikakve ljutnje i pristranosti istražiti.

Teško mi je reći što bih i kako radio da sam na vlasti.
Vjerujem da bih išao oštrije i neposrednije u suočavanje s onim što se dogodilo. U svakom slučaju bio bih bliži predsjedniku Mesiću nego Vladi. Društvo mora proći kroz katarzu, a svako zamazivanje očiju i skrivanje istine ne vodi ničemu. Primjerice, komu koristi da u udžbenicima stoji kako je Hrvatska bogata zemlja kad ona to nije

Židove su ubijali i partizani

- Vlada je donijela i odluku da se istraže i kazneno gone zločini počinjeni za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata?
Ne samo da se s tim slažem, nego to i činim na konkretnom primjeru. Naime, za nekoliko mjeseci bit će mi objavljena knjiga Holokaust u Zagrebu. U toj se knjizi bavim stradanjem Židova u NDH, međutim prvi sam koji pišem i o Židovima koje su ubili partizani, očigledno bez pravog razloga, tobože kao britanske špijune ili talijanske konfidente. Istraživača ne zanima počinitelj zločina, zanima me da svi zločini izađu na svjetlo dana.
- Zna li se koliko su Židova ubili partizani?
U odnosu na nekih trideset do 32.000 Židova koji su stradali u NDH, mali je broj Židova koje su ubili partizani. Radi se, prema onome što sam do sada istražio, o desetak imena, a vjerojatno ih je ubijeno negdje još toliko. Ono što je bitno kod istraživanja žrtava bez obzira o kome se radilo, a to je težak i dugotrajan posao, je da ta istraživanja obavljaju stručnjaci bez upliva politike, dakle da to postane stručni posao. Kod nas to još nije slučaj.
- Za neke još nije završio Drugi svjetski rat?
Da. Ta je priča posve suluda, ali mislim da će tonus, naboj koji je postojao posljednjih godina uskoro splasnuti i da će se moći normalno raditi.
- Niste htjeli govoriti o ulozi Franje Tuđmana nakon Drugog rata, ali možete govoriti o njegovoj ulozi u stvaranju hrvatske države. Kako ocjenjujete njegovu ulogu i gdje ga kao povjesničar smještate?
Nema sumnje da je Tuđman bio vrlo dobro upoznat s činjenicama. Naime, obračun na Bleiburgu i križnom putu je rađen pod parolom "obračun s narodnim neprijateljem", a pejorativno se govorilo "obračun s bandom", što je impliciralo da se radi o neljudima koji su mogli zaglaviti, a da za to nitko ne samo ne odgovara, nego zbog toga nema nikakvu grižnju savjesti. To je bilo opće uvjerenje.
- I Tuđmanovo?
Je li i on iskreno ili ne dijelio to uvjerenje ne znam, to uostalom i nije važno, ali je kao dio vojne hijerarhije dobro znao što se događalo.
- Izbjegavate mi odgovoriti na pitanje o Tuđmanovoj ulozi u stvaranju hrvatske države?!
Ne, ne izbjegavam! Ti procesi su relativno novi, Hrvatska je bila žrtva agresije, na njezinom čelu je bio predsjednik Tuđman i on kao takav ima određene zasluge. No, proizvod se ne ocjenjuje samo po činjenici da postoji, nego i po kvaliteti. A koji je značajniji privredni, društveni, kulturni itd. uspjeh postigla Hrvatska u ovih deset godina? Nijedan. Naprotiv, sa sve više vijesti o kriminalu, ratnim zločinima, nepotizmu, Tuđmanov kredit kopni, pa time i prostor da ga se pozitivno ocjenjuje. Hrvatska je dobila međunarodno priznanje i izašla na svoje granice zahvaljujući entuzijazmu i herojstvu mnogih ljudi, ponajprije onih koji su se borili i poginuli, ostali invalidi ili postali sirotinja. Svaki od tih ljudi koji su na ovaj ili onaj način stradali mislim da zaslužuje veće priznanje od Tuđmana. Međutim, "zasluge" se nisu stjecale samo u obrani, jer nisu svi mogli u tome sudjelovati. Proteklih deset godina svatko je trebao pošteno raditi i časno se držati; i da su se svi držali te maksime, u Hrvatskoj bi bilo mnogo bolje. Osobno se smatram puno većim Hrvatom od Tuđmana. Svakome mogu pogledati u oči, za sve što imam i svaku kunu koju potrošim imam pokriće...
- Za razliku od Tuđmana i njegove obitelji?
To nisam rekao! No, ja nisam pretrčavao iz stranke u stranku, tekstove koje sam pisao prije petnaestak godina potpisao bih i danas, otkad pamtim za sebe navijam za Dinamo, nikada nisam pisao "ostrvo", "juli" i nemam na banci 200.000 DEM.

Dogovor o podjeli BiH

- Napisao je više knjiga od vas?
Ne brojim koliko je napisao Tuđman, a koliko ja, ali ja mu ne mogu zavidjeti. Pokojni akademik Ljubo Boban kasnih je šezdesetih dokazao da je Tuđman uredno prepisivao njegove tekstove.
- Kad se bude istraživao Domovinski rat nezaobilazno pitanje će biti politika koju su prema BiH vodili Tuđman i HDZ?
Početak opet treba tražiti u Tuđmanovim kvazihistoričarskim ocjenama. Naime, on je očigledno bio duboko uvjeren da Muslimani-Bošnjaci kao nacija ne postoje te da samim tim i BiH nije sposobna konstituirati se kao prava i samostalna država. Budući da ustaški koncept iz 1941. više nije bio realan, a Tuđman se smatrao realističnim političarem, a osim toga nije bio ni ustaša, išao je s tobože realističkom opcijom. Uvažavao je djelomično srpske aspiracije prema BiH i stoga se dogovarao s Miloševićem. Njegova opsesija poviješću našla je mogućnost kopiranja rješenja Banovine Hrvatske iz 1939. godine.
- Je li između Tuđmana i Miloševića postojao detaljni sporazum o podjeli BiH?
Reklo bi se da nije. Međutim, posve je jasno da je postojao načelni dogovor o podjeli BiH. Što će ostati Bošnjacima i što će biti hrvatski prostor unaprijed se nije moglo znati, ali činjenica jest da je Tuđman bio zainteresiran za "debljanje" hrvatskog pereca. Posebno ga je zanimao komad BiH od Bihaća do Trebinja, dok su mu srednja Bosna, Posavina i ostali dijelovi BiH bili manje važni. Još pred rat neki su Tuđmanovi trabanti objavljivali karte o podjeli BiH, sukladne onome što je Tuđman želio. Kako bi se to konačno napravilo nije znao, kao političar-kompromiser mislio je da će se do toga doći malim koracima. Dogovor Tuđman - Milošević odražavao se u najblaže rečeno čudnim događajima (pad Posavine), ali se njegov konačni oblik, to je svima bilo jasno, trebao zaključiti ovisno o situaciji na terenu. No, obojica su bili odlučni da sporazum o podjeli na ovaj ili onaj način realiziraju.
U svemu tome Tuđman je zaboravio osnovne stvari. Naime, ako tražiš da u hrvatskom slučaju međunarodna zajednica uvažava načelo nepromjenjivosti avnojevskih granica, kako možeš suprotno tražiti u slučaju BiH? Osim toga, u jednom trenutku međunarodna je zajednica shvatila da je jedino cjelovitost BiH jamac kakve-takve stabilnosti, pa se Tuđmanova politika diobe pokazala kao katastrofalan promašaj koji je, među ostalim, Hrvatsku gurnuo s pozicije žrtve na poziciju agresora, što svi mi još i danas osjećamo.

O ratu protiv Muslimana-Bošnjaka

- Logičan nastavak ovoga o čemu govorite je vojna agresija na BiH?
Treba neke stvari ipak pojasniti. Nije svaki angažman hrvatskih jedinica u BiH nužno značio agresiju. Naime, neke su akcije, zaleđe Dubrovnika, Posavina, imale strateško značenje za obranu teritorija hrvatske države, a na neki su se način i koordinirale s muslimansko-bošnjačkim snagama u obrani integriteta BiH. Ali, iz Hrvatske su odlazile i postrojbe koje su sudjelovale u ratu protiv Muslimana-Bošnjaka. Međutim, ni to nije sve. Naime, činjenica je da je u ratu protiv Bošnjaka Hrvatska, osim ljudstva, davala i logističku podršku. Mnogo toga što se na prvi pogled činilo da bi se porazio srpski agresor i da bi se sačuvala cjelovita BiH, zapravo se radilo da bi hrvatske snage zauzele teritorij i zamrznule stanje praktičke podjele teritorija po etničkom principu.


NAŠE I NJIHOVO
BIVŠI SU VLASNICI PODNIJELI 47.000 ZAHTJEVA
ZA POVRAT ODUZETE IMOVINE

LAKŠE DO STANOVA I POSLOVNIH PROSTORA, TEŽE DO TVORNICA I BRODOVA

Najlakše se vraćaju poslovni prostori, ali ako je poslovni prostor sjedište lokalne ili državne uprave, vlasnik je dužan čekati do konačnog povrata još najmanje 10 godina. Relativno je jednostavno i vraćanje neotkupljenih stanova, ali događa se da su jednice lokalne samouprave kao korisnici već prodale (!) te stanove bivšim vlasnicima. Znatno su složeniji postupci vraćanja zgrada, zemljišta i tvornica

Piše: Dina JULIUS


Kletva koja se u nas najčešće izgovara vezano uz vlasništvo je: Dabogda imao, pa ne imao. Svi oni koji poznaju i iskusili su turbulentu povijest vlasništva na našim prostorima, mogli bi dodati: Nije to više kletva, to je konstatacija. Previše je onih koji su imali, pa im je oduzeto. Dakako, uz to neizostavno ide i provjereno iskustvo da pravda nikada nije ni upola tolika koliko je velika bila nepravda. To je sažetak štorije o povratu oduzete imovine u Hrvatskoj.
Pravo na povrat imovine bivšim vlasnicima priznato je 1997. g., ali je bilo ograničeno na povrat imovine "oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine", dakle 1945.-1990. g. Sada je u pripremi dopuna Zakona i očekuje se da će se priznati pravo na povrat imovine vlasnicima oduzete i u vrijeme onih "vladavina" od 1941. do 1945.
Kako je država siromašna, a dobar dio imovine ne može se vratiti u naturi, tako je ipak riječ o tome da će bivši vlasnici više dobiti moralnu nego punu materijalnu satisfakciju.

Složena i dugotrajna procedura

Zahtjevi za povrat imovine podnošeni su od 01. 01. do 01. 07. 1997. g. U Hrvatskoj je podnijeto oko 47.000 zahtjeva, a do danas ih je 258 konačno riješeno, na način da su vlasnici dobili nadoknadu od Fonda za oduzetu imovinu koji je osnovan 1998. g., dok je puno više riješeno onih zahtjeva gdje je bio moguć povrat imovine u naturi. Ne postoje statistički podaci o tome koja je sve imovina potraživana i koji su to redovi veličina vrijednosti, jer još ne postoji centralna evidencija koja bi to prikazala, nego se postupci vode u županijskim Uredima za imovinsko-pravne poslove, a konačna rješenja i izvršno rješenje donose se u Ministarstvu pravosuđa i Fondu za oduzetu imovinu.
O specifičnostima rada na ovim predmetima, kao i problemima s kojima se susreću dragocjene informacije dale su nam Jasna Turek, pročelnica Ureda u Rijeci i Marija Alajbeg, pročelnica Ureda u Splitu.
U Rijeci je podnijeto 3000 zahtjeva, ukupno s ostatkom Županije oko 5000, dok je u Splitu podnijeto oko 7500 zahtjeva, a ukupno sa Županijom preko 12.000 zahtjeva za povrat imovine.
Teško je brojčano izraziti koliko je zahtjeva riješeno, jer se svaki zahtjev razbija na njih nekoliko, ovisno o vrstama imovine čiji se povrat traži (tako od originalno podnesenih 5000 zahtjeva, praktički nastaje njih najmanje 5-10 puta više). Svaki se takav zahtjev rješava parcijalno, pa nekomu možda brzo vrate poslovne prostore, ali ne i zemljište, šumu ili tvrtku čiji je on nekadašnji vlasnik. Prema godišnjim izvještajima, računa se da je prošle godine riješeno oko 1500 ovih parcijalnih zahtjeva.
ZA POVRAT BRODOVA JOŠ NIJE NAPISAN - PRAVILNIKStranke su uz Zahtjev za povrat imovine, morale priložiti podatke o vlasništvu imovine, akt o oduzimanju imovine, domovnicu, punomoć i drugo. Prema dosadašnjem Zakonu (čije se izmjene očekuju nakon što ga je Ustavni sud ocijenio neustavnim), samo hrvatski državljani mogli su tražiti povrat imovine. Zanimljivo je u tom kontekstu i pitanje imovine bivših vlasnika Talijana - oni ni po novom zakonu neće steći veća prava, jer je pitanje naknade njihove imovine riješila još bivša država Ugovorom o miru i dva posebna sporazuma, koje je sklopila s Italijom, a kojima je bivše vlasnike globalno obeštetila. To se odnosi i na druge države s kojima su sklopljeni slični ugovori. Promjene zakona vjerojatno će poboljšati i položaj bivših vlasnika, sada državljana bivših jugoslavenskih republika, koji po dosadašnjem Zakonu nisu imali pravo na povrat oduzete imovine.
Kad Ured donese pozitivno Rješenje o povratu imovine, ono se šalje u Ministarstvo pravosuđa, gdje se na reviziju čeka i po 9 mjeseci, jer su zatrpani predmetima. Nakon toga, Rješenje postaje pravomoćno, dostavlja se stranci, s pravom žalbe u roku 15 dana, i šalje se u Fond za povrat oduzete imovine u Zagrebu, koji je dužan bivšem vlasniku isplatiti određenu vrijednost u roku 6 mjeseci. Vrijednost se isplaćuje u državnim obveznicama, u polugodišnjim anuitetima u trajanju od 20 godina, koje su vezane na tečaj DEM (primjerice u slučaju povrata zgrada), a ako je u pitanju stan koji ima novog vlasnika pa se ne može vratiti u naturi, država bivšem vlasniku 25% vrijednosti isplaćuje u novcu, a ostatak u obveznicama.
U samom postupku rješavanja predmeta, postoje mnogi tehnički problemi. Najlakše se rješava povrat poslovnih prostora koji se vraćaju u naturi i to je većina Ureda već rješila (uz to je vezana jedna zanimljivost - ako je vraćeni poslovni prostor danas sjedište lokalne ili državne uprave, vlasnik je dužan s njima sklopiti sporazum o najmu najmanje na još 10 godina, dok njegova obveza prema drugim najmoprimcima prestaje nakon najviše 5 godina). Relativno jednostavno se vraćaju i stanovi na kojima nema otkupljenog stanarskog prava (tu smo također u nekim sredinama naišli na jednu bizarnost - događalo se da su vlasnici konfisciranih stanova postale jedinice lokalne samouprave, koje su te stanove prodale(!) bivšim vlasnicima. Pitanje je dakle, ako se tim vlasnicima prizna povrat imovine - hoće li im općine i gradovi vratiti novac koji su im platili za stan?). Oko povrata zemljišta postoji problem jer Minstarstvo graditeljstva do danas nije donijelo Pravilnik o načinu postupanja, a ista je stvar i s povratom brodova, jer neophodni Pravilnik nije pripremljen u Ministarstvu pomorstva i veza.
VELIKI SU PROBLEMI OKO VRAĆANJA TVORNICA JER SU ONE POČESTO »RAZBIJENE« NA VIŠE TVRTKIVeoma su složeni i postupci kada je u pitanju povrat tvornica nekada u privatnom vlasništvu, jer je tek tu vlasnička struktura nejasna, a tvornica često razbijena na čitav niz novih tvrtki. Drugi problem je da se mora utvrditi kako je imovina izgledala u trenutku oduzimanja, pa ako je zgrada primjerice dograđivana ili modernizirana, povrat se umanjuje za tu ugrađenu vrijednost. Dakle, devastacija vam se ne priznaje, ali poboljšice vam se oduzimaju od vrijednosti.

Kompenzacija do 100.000 kuna

Drugi kontrolni mehanizam koji je država ugradila vezano uz povrat imovine jest taj da vam je nono ili roditelji mogao imati svega i svačega u vlasništvu, ali najveća kompenzacija ne može preći vrijednost 100.000 kuna. Konačno, restriktivno je i pravo naslijeđivanja, pa povrat imovine može tražiti samo prvi nasljedni red (djeca, unuci, praunuci) dok se pobočno naslijeđivanje ne priznaje. U slučaju da dva nasljednika podnesu odvojene zahtjeve za povrat iste imovine, naknada im se dodijeljuje u odnosu 50:50.
Država je zasad osigurala sredstva za naknadu povrata imovine i po tzv. C modelu privatizacije, gdje se od ovih dionica očekuje prikupljanje 2.712.227.755 kuna, koje će se oštećenim strankama davati kao državne obveznice.

AKO JE ZGRADA DOGRAĐIVANA ILI MODERNIZIRANA, UMANJUJE SE VRIJEDNOST NAKNADE BIVŠIM VLASNICIMA

U Splitu vraćeno 80 posto poslovnih prostora i stanova

Jednoj lozi obitelji Ferić vraćen je dio vlasništva Dalmacijacementa, ali samo za konfiscirano zemljište, ne i za objekte. Sredstva su osigurana dražbom dionica iz portfelja Dalmacijacementa
Iz portfelja Prerade vraćen je Mlin obitelji Čizmić
· Kod povratka vlasništva hotela, postupci su prekinuti, jer su nekretnine nelegalno unesene u kapital hotelskih poduzeća i to tek treba vlasnički razriješiti
Vraćeno je oko 80% poslovnih prostora i praznih stanova
Najviše je problema oko povrata neizgrađenog zemljišta jer Zakon to promatra kao "pripremu zemljišta", čim je donesen prostorni plan na kojem postoji i taj pusti teren. Zato će se nastojati da zakonodavac to izmijeni i pripremljen je tzv. "splitski model", koji bi ovaj problem riješio na optimalan način

   

Što će tražiti zagrebački Židovi

Kada Sabor usvoji promjene Zakona o povratu imovine i ako usvoji, kako je najavljeno, spuštanje granice prava na povrat imovine na 1941. godinu, kao jedna od najoštećenijih grupa stanovništva Hrvatske u razdoblju 1941.-1945. g. pojavit će se pripadnici židovske zajednice, kako fizičke tako i pravne osobe.
Primjerice, u tom će slučaju Židovska općina Zagreb među važnijim potraživanjima povrata imovine navesti 5 zgrada i jedno zemljište u centru Zagreba, 8 groblja u Hrvatskoj, 2 odmarališta, te zgrade sinagoga u Kutini i Bjelovaru.

   

U gotovini je isplaćeno 5.969.935,92 kuna

Fond za povrat oduzete imovine zaprimio je 238 pravomoćnih rješenja, za imovinu 452 bivša vlasnika ili njihovih nasljednika prvog nasljednog reda
Ukupan iznos isplaćene naknade je 57.983.175,08 kuna
Iznos naknade u gotovini za stanove (25%) je 14.143.122,65 kuna
U gotovini je isplaćeno 5.969.935,92 kuna, a u obveznicama 43.840.052,43 kuna
Izdano je 26.034 komada obvezničkih udjela, u vrijednosti 10.413.600,00 DEM.

   

Siromašni izlazimo u susret

O radu Fonda za naknadu oduzete imovine u Zagrebu razgovarali smo s Dubravkom Arapović, pročelnicom ureda Fonda.
- Kad je Fond osnovan i iz kojih sredstava se financira?
Fond je osnovan u srpnju 1998. i ima 16 zaposlenih (pravnici, ekonomisti). Fond se financira iz sredstava ostvarenih prodajom nacionaliziranih i konfisciranih stanova.
Dakle, kada bivši nosilac stanarskog prava otkupi nacionalizirani ili konfiscirani stan ta sredstva se uplaćuju na račun Fonda. Ukoliko ta sredstva neće biti dostatna za isplatu naknade u novcu i obveznicama bivšim vlasnicima, predviđeno je da se ona namaknu iz državnog proračuna.
- Zašto je dosad riješen tako mali broj zahtjeva? Zašto nije ustrojena centralna evidencija zahtjeva?
Prema našim saznanjima zaprimljeno je 47.000 zahtjeva. Ne mogu odgovoriti na ovo pitanje jer ne postoji centralna evidencija, već se zahtjevi nalaze u županijskim uredima. Bilo je i naturalnog povrata poslovnih prostora, stanova, stambenih zgrada, ali na žalost mi o tome nemamo službenih saznanja, jer Fond nema nadležnost da ustroji takvu evidenciju. Mi predlažemo da se u izmjene zakona ugradi da se u Fondu ustroji takva evidencija, to podržava ministar Stjepan Ivanišević, te ako prođe na Saboru, u roku 6 mjeseci ista će se u Fondu ustrojiti, pa ćemo Vam moći davati i takve informacije. Na taj način će Fond postati središnja institucija za denacionalizaciju u Hrvatskoj.
- Nakon što Rješenje o povratu imovine postane izvršno, Vi dolazite u izravan kontakt sa strankama. Kakva su Vaša iskustva?
Naravno, stranke s kojima se mi susrećemo različito reagiraju na naknadu, pošto bi svi kojima se ne može naturalno vratiti njihova imovina željeli da ih se obešteti u novcu, ali to je naravno nemoguće jer država nema toliko novaca, te su stoga i izdane državne obveznice.
Naše stranke većinom su ljudi starije dobi i dosta lošeg standarda (umirovljenici).
Kao što Vam je poznato, naknada u novcu se isplaćuje samo u slučajevima kada su oduzeti stanovi, i to od utvrđene visine 25%. Prema Zakonu isplaćuje se u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja. Stranke se najčešće obraćaju s molbom da im se naknada isplati prije isteka roka, a razlog je teško imovno stanje (niska mirovina, nezaposlenost) ili teška bolest. Fond nastoji udovoljiti njihovim molbama i gdje su razlozi zaista opravdani udovoljava se njihovim molbama. Tako smo primjerice izašli u susret stanarki jednog Staračkog doma, jer je s naknadom mogla podmiriti troškove Doma.

   

EKSKLUZIVNO LJETOVANJE
PROGRAM SPLITSKOG "PLOVPUTA" POD NAZIVOM "SVJETIONICI
- KAMENE LANTERNE"
POSTAO JE HIT NA NJEMAČKOM TRŽIŠTU

Turistički Robinzoni osvajaju hrvatske svjetionike

U samo nekoliko dana prezentacije u Njemačkoj je prodan ogroman dio smještjknih kapaciteta na 11 svjetionika od Savudrije kod Umaga do Sv. Andrije kod Dubrovnika. Veći i bolji turistički top model za ljetovanje u Hrvatskoj uistinu se nije mogao pronaći,kaže Selimir Ognjenović munchenski direktor ID Riva Toursa
Svjetionici su potpuno opremljeni za turizam.lovput je sve apartmane ospkrbio toplom vodom, sanitarnim čvorovima i tuš kadama.
Gosti imaju na raspolaganje uređene kuhginje, televizore i kvalitetnu radio vezu,a osigurane su im i priručne ljekarne.
Dnevni najam četverokrevetnog apartmana u glavnoj sezoni je 199 maraka

Piše: Leopold BOTTERI

www.plovput.hr

Velik dio kapaciteta na svjetionicima već se i danas rezervira putem interneta na njihovoj web stranici koja je kažu izuzetno posjećena, a upiti za rezervaciju dolaze iz najudaljenijih zemalja u kojima nisu u mogućnosti imatiu agenta koji bi punio svjetionike. Na ovaj način u budućnosti očekuju puniti velik dio svojih kapaciteta.


"Svjetioničarsko-turistička ponuda za nas je nešto poput ekstravagantnoga ženskoga šešira ili neke druge ekskluzivne modne kreacije Pierre Cardina zahvaljujući kojoj se onda prodaje konfekcija s tom etiketom što se proizvodi širom svijeta. Veći i bolji turistički top-model za ovogodišnji program u Hrvatskoj uistinu nije bilo moguće iznaći. Zahvaljujući odmorima na svjetionicima, mi smo već došli na stranice najpoznatijih njemačkih revija i tiskovina, traže nas radijski i televizijski novinari, a takva se propaganda i reklama nikakvim novcem ne može realizirati ni pokriti. Drugim rječima svjetionici prodaju i ostale naše proizvode pa već sada imamo za oko 70 posto bolji booking za odmore u Hrvatskoj nego lani u ovo vrijeme" - kaže o najnovijoj hrvatskoj turističkoj ponudi Selimir Ognjenović, munchenski direktor jedne od najpoznatijih agencija za dovođenje turista u Hrvatsku, ID Riva Toursa. Ognjenović je u turističkim krugovima jedna od najcjenjenijih figura pa je njegov kompliment naporima koje je uložio splitski Plovput u ovaj projekt došao kao dugo čekana pohvala.

Obavezno čuvanje okoliša

Svjetionici - kamene lanterne Jadrana, naziv je naime programa koji je osmislilo poduzeće Plovput iz Splita, a koji je preko noći postao hit na njemačkome tržištu. U samo nekoliko dana nakon prezentacije programa u Njemačkoj je prodan ogroman dio kapaciteta u 11 svjetionika koji se od Savudrije kod Umaga do Sv Andrije kod Dubrovnika nude turistima. Posebno dobar booking bilježe svjetionici na obali koji su kao i oni na pučini potpuno opremljeni za robinzonski turizam.
Dnevni najam četverokrevetnog apartmana u predsezoni i posezoni košta od 99 DEM pa na više, a u glavnoj sezoni njegova je startna cijena 199 DEM s tim da se transferi plaćaju posebno. Transferi se obavljaju suvremenim Plovputovim brodovima koji vrlo brzo prebacuju putnike do odredišta. Hranu za kuhanje gosti donose sami ili je moraju naručiti na vrijeme kako bi im se dostavila na svjetionik.
Posebna pozornost za sedmodnevnoga boravka na svjetionicima posvećena je zaštiti zelenila i okoliša, a u aranžmanima koji se potpisuju čak je predviđeno da se turistima, ako se ogriješe o propise o zašiti okoliša može prije roka otkazati gostoprimstvo.
- Ovaj je projekt u funkciji povezivanja mora, kopna i otoka u jedinstvenu cjelinu, odnosno postavljanje novih kriterija u očuvanju prirodnih i kulturnih znamenitosti Hrvatske - kaže nam Neven Šerić, šef Odsjeka za marketing u Plovputu koji je zajedno sa suradnicima zadužen za realizaciju projekta.
Sve svjetioničarske kapacitete na Savudriji, Palagruži, Sv Andriji, Zubu, Poreru, Svetom Ivanu, Velom Ratu, Prišnjaku, Sušcu, Svetom Petru i Strugi Plovput je prošle godine uredio i osposobio za ovu djelatnost.
Svi apartmani i sobe opskrbljeni su toplom vodom, sanitarnim čvorovima i tuš kadama, imaju kompletno uređene kuhinje, televizijske prijamnike, imaju kvalitetnu radiovezu, osigurana je čujnost mobilnih telefona, a raspolažu i priručnim ljekarnama.
Novovremeni robinzoni na svjetionicima će u pravilu ipak imati društvo jer su na osam od njih još uvijek prisutne svjetioničarske posade koje će im pomoći u navikavanju na ovakav način života.
"Mi na svjetioničarskoj ponudi nećemo mnogo zarađivati, ali ona će biti ekskluzivna udarna igla za sve ostalo što kao specijalisti za Hrvatsku pripremamo u ovoj godini" - kaže Selimir Ognjenović čija agencija svake godine bilježi povećan broj bookinga za Hrvatsku. Plovput je svjetionike prepoznao kao komercijalno isplative objekte, a agencije koje dovode goste u Hrvatsku prepoznale su Plovput kao kvalitetnog partnera. Gosti će posredstvom turističkih agencija dolaziti iz Hrvatske, Slovenije, Češke, Francuske, Italije i Njemačke koja za sada bilježi najveći interes.
Projekt "Kamena svjetla" pokrenut je nakon što projekt Pharos unatoč vrhunskoj prezentaciji i respektabilnome propagandnom materijalu nije zaživio. Bilo je tada naime predviđeno da se svjetionici iznajme na dugoročnu koncesiju imučnim korisnicima.
Interes i ponuđene ponude nisu međutim odgovarali entuzijazmu Plovputovih djelatnika i oni su odlučili samostalno se uhvatiti u koštac s čudljivom turističkom svitom. Ovogodišnji booking njihovih objekata koji se pokazuju našom najatraktivnijom ponudom pokazuje da su imali viziju.

Model zaštite zgrada

Ni projekt Pharos sredinom devedesetih godina, a ni ovaj koji se pokazao izuzetno uspješnim nisu pokrenuti samo zbog komercijalnoga prosperiteta tvrtke koja je zadužena za sigurnost plovidbe na Jadranu već zbog očuvanja prekrasnih zgrada sagrađenih u 19 stoljeću koje je počela nagrizati sol nemilosrdnoga mora pod njihovim zidinama.
Zgrade je trebalo obnoviti a sredstava za takav zahvat nije bilo. Kako bi imali "opravdanje" za investiciju u očuvanje naše kulturne baštine u Plovputu su našli rješenje koje će zgradama vratiti stari sjaj, a investitoru ulog za koji nije bio spreman. Najviše je ipak profitirala hrvatska turistička obitelj koja je u ponudu dobila proizvod koji je "namijenjen hrabrima i odvažnima, onima koji traže nešto posebno kako bi iskoračili iz aktualne životne vreve i krenuli prema svejtlosnim tragovima lanterni iz prošlosti."

Voditelj informatike: Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 2001.03.22.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]