SLOBODNA DALMACIJA [naslovnica]       
[ NEDJELJNA DALMACIJA ]       
[ pressing ]       
[ kontakt ]
[ linkovi ]
[ arhiva ]
       
NEDJELJNA 10. prosinca 1999.

AFERA PRISLUŠKIVANJA
PRIVREMENOG PREDSJEDNIKA
Pavletić naciljao Brzovića

Žrtveni jarac skandala s prislušnim uređajima u kabinetu akademika Pavletića bit će šef SZUP-a Ivan Brzović jer, kažu upućeni, sve je moralo biti učinjeno s njegovim znanjem
Izgledni odlazak Brzovića, inače čovjeka od Pašalićeva povjerenja, remeti odnose snaga u obavještajnim službama pa se procjenjuje kako je desnica doživjela prilično težak udarac
Kao mogući Brzovićevi nasljednici spominju se Darko Car i Smiljan Reljić, što bi značilo izbacivanje Pašalićeva klana iz obavještajne sfere

Piše: Ivanka TOMA


Je li privremeni zamjenik predsjednika Republike akademik Vlatko Pavletić zbog dvomjesečnog preuzimanja predsjedničkih ovlasti doista postao primarni interes hrvatskih obavještajnih službi, javnosti bi, navodno, trebali pokazati rezultati istrage koju je najavio ministar policije Ivan Penić.

Kako je Pavletić bio izričit da želi vidjeti odgovornog za postavljanje prislušnih uređaja u njegov kabinet, vrlo je izvjesno da bi se kao žrtveni jarac mogao izvući šef SZUP-a Ivan Brzović. Ovakav epilog imao bi smisla prije svega zato što je SZUP jedina obavještajna služba koja ima tehniku za prisluškivanje telefona, mobitela i ozvučivanje prostorija. Kako je sustav tehnički postavljen tako da je želi li se nekoga prisluškivati potrebno angažirati pet do šest operativaca, cijelu operaciju gotovo je nemoguće izvesti bez čelnog čovjeka SZUP-a. Ostaje samo pitanje je li za akciju znao i ministar unutarnjih poslova te je li ju odobrio i po čijem nalogu. Ukoliko je doista posrijedi nezakonito postupanje tajne službe, logično bi bilo da se u istragu uključi i nadzorna služba UNSA, čija je zadaća kontrola rada tajnih službi. Istraga koju bi naredio predstojnik UNSA Ivan Jarnjak, to je potrebnija i zato što je raspušten Hrvatski državni sabor i nema više odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost koji je nadležan za ispitivanje zakonitosti rada obavještajnih službi.

Car umjesto Brzovića

Premda priča oko postavljanja prislušnih uređaja u kabinet akademika Pavletića ima prizvuk frakcijskih borbi unutar čelništva HDZ-a, tek će njen rasplet pokazati pravu pozadinu igre. Premda je Ivan Brzović došao na čelo SZUP-a kao Pašalićev kadar, njegova smjena u ovome trenutku i s ovakvim povodom ne mora odmah značiti obračun s Ivićem Pašalićem i radikalne promjene u obavještajnoj zajednici. Ako se Brzovića smijeni, tek će imenovanje njegova nasljednika pokazati jesu li prevladale struje koje žele stati na kraj zloupotrebi tajnih službi, ili se radi samo o preraspodjeli moći unutar obavještajne zajednice.
U krugovima bliskim tajnim službama već se spominju imena mogućih Brzovićevih nasljednika. Kao vrlo ozbiljan kandidat navodi se načelnik PU krapinsko-zagorske Darko Car. Riječ je o čovjeku koji je već radio u SZUP-u, no navodno je zbog nekih nepravilnosti u radu morao otići. Povjerljiviji izvori iz MUP-a govori da se održao i napredovao u policiji uglavnom zahvaljujći rodbinskim vezama s obitelji dr. Tuđmana. Kada bi se na čelo SZUP-a imenovalo Darka Cara, ravnatelj HIS-a Miroslav Tuđman imao bi pod kontrolom dvije najznačajfnije tajne službe.
No, ovakav rasplet priče teško bi mogao značiti uvođenje reda u obavještajnu zajednicu, nego bi se u javnosti prije protumačio kao potvrda da je Miroslav Tuđman uzurpirao ovlasti nad tajnim službama i da se doista stavio na stranu Ivića Pašalića. Povezivanje prof. Tuđmana i Pašalića koje se spominje u posljednje vrijeme moglo bi imati smisla kada ne bi bilo pozadine u kojoj je odlaskom Miroslava Tuđmana iz HIS-a kumovao upravo Ivić Pašalić uvjerivši predsjednika Republike da mu se sin spetljao sa stranim tajnim službama.

Uzmiče li desnica

Osim toga, njih dvojica su oduvijek pripadala različitim strujama, imali različiti pristup politici prema BiH kao i prema drugim ključnim političkim pitanjima. I sama vizija prof. Tuđmana u ustroju obavještajne zajednice nije podrazumijevala ovakave mogućnosti zloupotrebe pojedinih službi, no ostaje problem što sustav nikada nije ustrojen do kraja. Nadalje, i sam njegov povratak na čelu HIS-a svojedobno se tumačio kao uspjeh tzv. umjerene struje unutar obavještajne zajednice.
Točna je, međutim, činjenica da je po logici rada obavještajnih službi upravo Miroslav Tuđmana osoba koja, kao ravnatelj HIS-a, treba predsjedniku Sabora akademiku Pavletiću, kao privremenom zamjeniku Predsjednika Republike, dostavljati obavještajne podatke. Zanimljivo je da se, bez obzira na njegovo teško zdravstveno stanje, informacije i dalje prosljeđuju i dr. Tuđmanu, odnosno da se pohranjuju u sef u njegovom bolesničkom apartmanu u KB Dubrava. Na pitanje kakvim se informacijama u ovome trenutku servisira šefa države, odnosno njegovog privremenog zamjenika, u samom vrhu obavještajne piramide može se dobiti odgovor prema kojemu se 80 posto podataka odnosi na regionalnu stabilnost, dok se ostatak tiče terorizma i organiziranog kriminala. Da li mu se nešto od toga uskraćuje ili se službe bave i poslovima koje prelaze u sferu zloupotrebe, akademik Pavletić očigledno je sam procijenio, no teško je reći i je li naciljao pravu metu.
Unutar obavještajne zajednice postoji jaka struja koja želi uvesti red u rad tajnih službi. Na čelu te struje je predstojnik UNSA Ivan Jarnjak, koji već godinama organizaciji koju vodi nastojati dati značaj prave krovne institucije obavještajnom sustavu kakav joj po zakonu i pripada. Zbog različitih interesa i utjecaja koji su se isprepletali u radu predsjednika dr. Tuđmana, Jarnjaku su uglavnom bile vezane ruke, no u sadašnjim okolnostima ispunili su se uvjeti za početak promjena. Dođe li eventualno na čelo SZUP-a Jarnjakov nekadašnji bliski suradnik Smiljan Reljić, to bi moglo značiti da se ozbiljno krenulo u radikalne promjene i obračunavanje s desnim frakcijama unutar HDZ-a. Reljić, čijem je odlaskom iz SZUP-a također kumovao Ivić Pašalić, više se puta trebao vratiti u tajne službe, no svaki put bi iskrsnuo neki razlog zbog kojeg se to nije provelo u djelo. No, kako smo u u predizbornom razdoblju u kojem bi pravi obračun s kriminalom unutar HDZ-ovih redova mogao više štetiti nego koristiti vladajućoj stranici, najlogičniji bi bilo zataškavanje afere oko prisluškivanja Pavletićiva ureda i odlaganje smjena na čelu tajnih službi. U takvom raspletu Smiljan Reljić mogao bi se vratiti u tajne službe samo na mala vrata.


NAJVEĆA AFERA OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI POTRESA HRVATSKU
SPECIJALCI U SRIJEDU PREGLEDALI PAVLETIĆEV
URED — SADA JE SVE
U NJEGOVIM RUKAMA

Iz pouzdanih smo izvora dobili potvrdu da su specijalci u srijedu detaljno pregledali Pavletićev ured. Što su našli, nije poznato, a izvješće o tome trebalo bi biti hitno dostavljeno akademiku Pavletiću
Ako Pavletić bude dosljedan, onda bi se ipak moglo dogoditi da netko "plati", premda je teško povjerovati kako će ići do kraja i da će biti smijenjeni glavni akteri dosadašnjih špijunsko-prisluškivačkih afera. Po mišljenju mnogih, najviše što se može dogoditi jest smjenjivanje šefa SZUP-a Ivana Brzovića

Piše: Vuk ĐURIČIĆ

Snimio: Vedran PETEH


Nakon što je Nacional objavio da SZUP prisluškuje akademika Vlatka Pavletića, privremeni predsjednik Republike je najnoviji nastavak špijunsko-prisluškivačke afere doveo do usijanja izjavama da će oni koji to rade završiti u zatvoru. Tome valja pridodati i izjavu da o njegovom prisluškivanju posjeduje i neke dokaze.
Koje, nije htio otkriti, ali je promptno reagirao i zatražio/naredio ministru policije i formalnom šefu SZUP-a Ivanu Peniću, nakon kraćeg razgovora s njim i šefom UNS-a Ivanom Jarnjakom, da se pregleda njegov saborski ured gdje stoluje i nakon što je nedavno postao privremeni predsjednik Republike.

Penićev preokret

Iz pouzdanih smo izvora dobili potvrdu da su specijalci u srijedu detaljno pregledali Pavletićev ured. Što su našli, nije još poznato, a izvješće o tome trebalo bi biti hitno dostavljeno akademiku Pavletiću. Doduše, moglo bi se reći sa sigurnošću da će sadržaj izvješća ovisiti o tome koja će ga služba sastavljati, odnosno o tome koji su mu specijalci pregledali ured.
U čitavoj ovoj priči zanimljivo je ponašanje prvog policajca u Hrvata Penića, koji bi uvijek kad javno nastupa uz sebe morao imati i prevoditelja. Naime, on je prvo izjavio da je pisanje o prisluškivanju "gnjusna laž" i da je sve to dio prljave predizborne kampanje, da bi dan kasnije, nakon razgovora s Pavletićem, indirektno priznao da se trenutnog šefa države prisluškuje. Doduše, iz njegovih teško sročenih rečenica može se zaključiti da s tim nije upoznat. Ako je to točno, onda to znači da ne kontrolira rad SZUP-a, ili da predsjednika Pavletića "obrađuje" neka druga tajna služba, što nije isključeno.
Naime, mnogi analitičari političkih prilika u zemlji, a posebno onog dijela koji se odnosi na rad tajnih službi, odnosno tzv. obavještajne zajednice, kako te službe od milja zovu hadezeovci, tvrde da su potpuno izmakle kontroli i da slušaju samo neke moćne savjetnike iz Predsjedničkih dvora, odnosno da njima dostavljaju iscrpna izvješća o svome radu, pa tako i o uhođenju i prisluškivanju.
Doduše, te su službe i do sada bile nedodirljive, a nakon što je raspušten Sabor i njegov Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, koji je formalno zadužen za kontrolu njihovog rada, te nakon što se zdravstveno stanje predsjednika Tuđmana znatno pogoršalo, koji je inače redovito i iscrpno bio upoznat s njihovim radom, službe su se, odnosno centri moći koji njima dirigiraju, do kraja odvojili, odnosno otrgli svakoj konroli.

Što će uraditi Jarnjak

Penićevo neznanje o radu SZUP-a, odnosno prisluškivanju Pavletića, potvrđuje da se o tome odlučuje na nekom drugom mjestu. O tome zasigurno puno više znaju Ivan Brzović, šef SZUP-a, Miroslav Tuđman, šef SIS-a, a vjerojatno najviše savjetnici predsjednika Republike za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost dr. Ivić Pašalić, odnosno Markica Rebić. S radom bi tajnih službi detaljno trebao biti upoznat i predstojnik UNS-a Ivan Jarnjak, ali s obzirom na odnose u tzv. obavještajnoj zajednici i na činjenicu da se, reklo bi se, Jarnjak pokušava razračunati s onima koji zloupotrebljavaju tajne službe za razne političke obračune, izvjesno je da i Jarnjak dobiva "filtrirana" izvješća. Doduše, nedavno podnesene kaznene prijave protiv bivšeg šefa dubrovačkog SZUP-a Petra Luburića, poznatog i kao jednog od ortaka iz afere Dubrovačka banka, te bliskog Pašalićevog suradnika, i još nekoliko bivših sadašnjih djelatnika te špijunske ekspoziture može se tumačiti i kao pokušaj Ivana Jarnjaka da se uvede više reda u obavještajno podzemlje. Tome se, naravno, treba pridodati i najnovija afera oko prisluškivanja predsjednika Pavletića, a kad se tome pridoda i već davno poznata činjenica da je jedan od "najomiljenijih" političara tajnih službi potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić, onda bi ovaj put moglo doći i do ozbiljnijih lomova.
Međutim, s obzirom na dosadašnje iskustvo što se tiče rada tajnih službi i stalno izbjegavanje hadezeovaca da se o tome i u Saboru raspravlja, premda su na njihov nezakoniti rad upozoravali novinari, oporbeni političari, ali i bivši hadezeovci koji su svojedobno bili visoko pozicionirani u vladajućoj nomenklaturi poput Hrvoja Šarinića, dr. Franje Gregurića i Miroslava Šeparovića, koji o tome zasigurno puno znaju i mogli bi još puno reći, teško je povjerovati da će se sada nešto promijeniti, tim prije što se tome svojedobno suprotstavio i predsjednik Pavletić.
Je li se možda nešto u međuremenu promijenilo i hoće li privremeni predsjednik Republike, sad kad je u pitanju i njegova "koža" oštrije reagirati i koristiti svoje ustavne ovlasti, teško je reći!

Hoće li Pavletić ustrajati

Ako Pavletić bude dosljedan, onda bi se ipak moglo dogoditi da netko "plati" iako je teško povjerovati da će ići do kraja i da će biti smijenjeni glavni akteri dosadašnjih špijunsko-prisluškivačkih afera. Po mišljenju mnogih, najviše što se može dogoditi jest smjenjivanje šefa SZUP-a Ivana Brzovića, ali ako se kojim čudom dogodi drugačiji rasplet, onda bi se na popisu onih kojima bi se predsjednik Pavletić trebao "zahvaliti" morali naći i dr. Ivić Pašalić, Markica Rebić, Ivan Brzović, dr. Miroslav Tuđman i Ivan Penić, premda je ovaj potonji u čitavoj priči najobičniji statist. U svemu tome značajnu bi ulogu mogao odigrati i Ivan Jarnjak, ali je teško povjerovati da će Pavletić ići do kraja i da će se, među ostalim, obračunati i s nekim od državnih dužnosnika koji su na listi u njegovoj izbornoj jedinici. No, bez obzira na sve špekulacije i mogućnosti, na potezu je ponajprije predsjednik Pavletić i isključivo od njegove odlučnosti i hrabrosti zavisi kakav će biti rasplet.


Dr. Frane MITROVIĆ NASTAVLJA OTVORENU PRIČU
O SPLITSKOJ BANCI, SLOBODNOJ, DIPLOMACIJI

Mateša i Pašalić vole me
"ka mater ludu ćer"

Nemam zaštitnika, nikada nisam pripadao ni jednoj stranci ni ijednome lobiju
Kutle je "pretvorio" neproizvodna poduzeća Jadrantekstil, Dalmu, Koteks, koja su propala ne zato što su Kutlina nego stoga što su trgovina
Kutlina "pretvorena" splitska Prerada, proizvodno poduzeće, nije u teškoćama
Što se tiče krivičnih prijava djelatnike Slobodne, nisam u novinama vidio da se i moje ime spominje, a istraga je proširena

Piše: Snježana GAZDE


Svojevrsnom ispovijedi o slučaju Slobodna dr. Frane Mitrović zaintrigirao je svekoliku javnost. Dok jedni drže da je dobro postupio ne tajeći imena, drugi pak misle da je mogao ostavkom izaći iz čitave priče i ne šporkavati se. Zato smo dr. Mitrovića zamolili za razgovor, to tim više što će do Nove godine ostati u Italiji, iako je dužnosti generalnog konzula RH u Milanu razriješen nakon petogodišnjeg mandata 1. listopada ove godine. Nasljednik u uredu u Via Dante stići će početkom 2000., a po Splitu su već krenule priče kako se Mitrović vraća u Splitsku banku.
Nakon punih pet godina provedenih u Milanu, vraćam se u Hrvatsku, ali ne u Split već u Zagreb kao visoki diplomat u Ministarstvu vanjskih poslova, i očekujućem od ministra dr. Mate Granića da me predloži za imenovanje na novu dužnost, a nakon toga mandata - "šetnja u mirovinu".
— Onda, ne vraćate se u Splitku banku?

Splitska banka treba mir

Tko Vam je to rekao? Već sam rekao gdje ću i što ću... A što se tiče Splitske banke to je novčarska kuća koju neizmjerno štujem i pratim sva događanja preko tiska oko nje i u njoj. S obzirom na to da je Splitska banka i više od obične novčarske kuće, mogu slobodno reći da je kralježnica bankarstva na hrvatskome jugu.
Smatram da bi trebalo prestati pisati u negativnome tonu o toj banci, jer to znači izravni i neizravni negativni efekt za banku i njene djelatnike, a ne za njeno rukovodstvo koje se napada. Banku treba sačuvati, ona je stalna, a bivši, sadašnji i budući rukovoditelji smo prolazni. Valja se prisjetiti, kada neka ekipa dobro igra i stvara, tada trener ne mijenja igrače. Važnost dobrog imagea banke na hrvatskom jugu od neizmjerne je važnosti za ovdašnji prostor. To mi je kao poslovnom čovjeku bilo jasno i prije, a nakon iskustva u Milanu, svjetskom središtu bankarstva, financija, gospodarstva i businessa shvatio sam da je vanjska slika o pojedinoj instituciji najvažnija legitimacija. Strani partneri i te kako osluškuju sve glasove, pa i one nama beznačajne. Želim dakle naglasiti kako je za budućnost svekolikog dalmatinskog gospodarstva jaka Splitska banka nezamjenjiv čimbenik.
- Kojeg gospodarstva, pa ovdašnje gospodarstvo gotovo ne postoji...
Ne bih se složio s tako katastrofičnim stavom. Dalmatinsko gospodarstvo jest u velikim teškoćama. Poduzeća koja će imati pozitivan rezultat koncem 1999. moći će se nabrojiti na prste jedne ruke, mislim na ona veće tvrtke. To je po mome mišljenju izravna posljedica rušenja velikih tvrtki - sustava koji su prije Domovinskoga rata vegetirali kao socijala, oni koji su imali svoj plasman isključivo na istočnome tržištu ili na tržištu bivše Jugoslavije, a ne smijemo zaboraviti ni izravne i neizravne efekte srbočetničke agresije.
Plasman roba na veoma izbirljivo i zahtjevno tržište Zapada ne može ići bez velikih ulaganja države ili državnih subvencija. Kada u punom mislu zaživi turizam i dobiju se visoki multiplikatorni efekti, to će biti veliki zamašnjak za pokretanje ostalih agregata. Malo i srednje poduzetništvo, čiji smo sjevernotalijanski model nastojali prenijeti u hrvatsku gospodarsku realnost uz velike strane investicije te već spomenuti razvoj turizma glavni su elementi preporoda ovdašnjeg gospodarstva. Danas su krediti nepovoljni, a prilično će se čekati da banke počnu servisirati gospodarstvo na realnim ekonomskim principima.

Kutlu ne branim, ali...

— Pretvorbu, odnosno privatizaciju kao jedan od čimbenika kolapsa gospodarstva ne spominjete...
Takvo rigidno stajalište ne dijelim s Vama. Postoje ozbiljne analize koje mi daju za pravo kazati da ste Vi u krivu. Kolaps gospodarstva, kako Vi govorite, nije posljedica loše pretvorbe i privatizacije. O tome se stvorila fama jer je uvijek potreban Pedro koji je za sve kriv. Pedro je danas "tajkun lopov". To naprosto nije istina. Dosta je pogledati splitski primjer. Pa Kutle je "pretvorio" neproizvodna poduzeća Jadrantekstil, Dalmu, Koteks, dakle trgovačka poduzeća koja su propala ili su u teškoćama ne zato što su Kutlina nego stoga što trgovina bez proizvodnje, koja na našem području praktički ne postoji, zbog liberalizacije uvoza i pada kupovne moći, naprosto se ne može održati. Nasuprot tome, Kutlina "pretvorena" splitska Prerada, jedino njegovo proizvodno poduzeće, nije u teškoćama, ono dalje radi i proizvodi, štoviše, razvija se.
- Branite Kutlu...
Ovim primjerom ne želim braniti Kutlu, ali baš njegov primjer, koji je našim građanima najpoznatiji, dobro ilustrira neodrživost Vaše teze kako su proces privatizacije i pretvorbe generatori propasti gospodarstva. Privatizacija i pretvorba jedini su izlaz iz naših gospodarskih teškoća. Naravno taj proces mora biti transparentan i prije svega pošten. Bilo je i tu grešaka, namjernih i nenamjernih, promašenih i nepoštenih pretvorbi, ali i puno više uspješnih primjera o kojima baš nitko ne govori jer nisu vijest koja bi mogla biti zanimljiva u ovim našim vremenima.
A kad već govorim, dodat ću, Splitska banka kao najznačajnija novčarska kuća na hrvatskome jugu mora također proći proces privatizacije te se tako transformirati u ustanovu koja će sama biti partnerom na slobodnom europskom tržištu, što je imperativ ne samo vlasnika i uprave već cjelokupne gospodarske realnosti na hrvatskome jugu. Osobno ne bih žurio s prodajom banke već bih tražio preko tendera i druge mogućnosti da se u državnu blagajnu unese nešto svježeg novca, čak više nego prodajom banke.

Krivične prijave

- U medijima se piše o krivičnim prijavama koje su podignute protiv vas još dok ste bili direktor banke...
I to je istina, postoje stare, prastare krivične prijave koje se rješavaju na sudu. Tabu je sljedeći - krivična prijava podnesena je protiv prijašnjeg direktora banke, njegovih i mojih suradnika i mene jer smo bankina sredstva koja su izdvojena kao obvezatna rezerva deponirana kod Narodne banke Hrvatske (sada HNB) koristili nenamjenski u principu za povrat dospjelih depozita kao i za davanje kredita (a koji su i uredno vraćeni s obračunatom kamatom) poduzećima za isplatu plaća.
Na taj smo način sačuvali socijalni mir u regiji koja je tijekom Domovinskoga rata bila u potpunoj blokadi od srbočetničke vojske na kopnu, moru i u zraku. Napominjem, ponovno bih to napravio (ne daj bože da je potriba i da se ono vrime ponovi), štoviše ponosan sam, jer tada nije bilo štrajkova niti demonstracija, ljudi su primali uredno svoje plaće. A mi nismo imali nikakvu osobnu korist već satisfakciju da smo bili kotačić mira u tom ratnom vremenu u našoj nemirnoj, napetoj, dinamičnoj i temperamentnoj regiji.
- Niste spomenuli krivične prijave ponesene protiv vas zbog Slobodne.
Mislite na krivične prijave koje su podnijeli djelatnici Slobodne protiv niza osoba među kojima su i neka ugledna imena, pa i moje? Kako sam nedavno čitao u novinama, Županijsko državno odvjetništvo pokrenulo je istražni postupak protiv nekih od prijavljenih, ali proširivši postupak i protiv nekih od neprijavljenih osoba. Tu mene nema pa Vam to može jasno govoriti kako za optužbu protiv mene u pretvorbi Slobodne nema nikakvih osnova. Uostalom sve ovo o čemu govorim doznao sam čitajući novine.
- A kada već spominjemno Slobodnu, niste pojasnili je li pri odluci o prodaji Kutli poštovana ona statutarna odredba o pravu prvokupa malih dioničara
Mislim, da sam ja posljednja osoba koja bi na to pitanje mogla dati precizan odgovor. Zašto ne pitate ondašnje članove uprave Slobodne? Uostalom čitavu priču o mojemu sudjelovanju u pretvorbi Slobodne objavili ste prošloga tjedna.

Pozivi iz Zagreba

- Mediji vam spočitavaju i navodno plasiranje kredita Splitske banke na zadarsko područje ocjenjujući to spornim...
Što se pak plasmana sredstava na zadarsko područje tiče, na to pitanje ću također sa zadovoljstvom odgovoriti. Molim vas lijepo, dobro znate kada je tvrtka blokirana da ne može raspolagati svojim žiro računom. Nama su u banku stizala telefonskim doznakama sredstva iz Zagreba namijenjena za zadarska poduzeća. Sada ja Vama postavljam pitanje: zašto je služba SDK (sadašnji ZAP) propuštala te naloge za Zadar, a nije ta sredstva upotrijebila za naplatu dospjelih obveza banke, odnosno za vraćanje sredstava SB tradeu za korištena sredstva izdvojena u obveznoj rezervi.
- Ne znam...
Ja ću Vam reći, odgovorni u SDK primio bi poziv iz Zagreba s nalogom da unatoč blokadi Splitske banke ili SB tradea propusti namjenska sredstva za zadarska poduzeća, što znači da je banka bila samo transmisija tih financijskih operacija. Potvrda o tome najbolje se iščitava iz članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji kada je jedan visoko pozicionirani član hrvatske Vlade izvješćuje kako država vodi računa o zadarskim tvrtkama, a što je radila i tijekom Domovinskoga rata djelomično financirajući ih. Znači, Vlada RH vodila je brigu na takav način o tim poduzećima u onim teškim vremenima.
- Kažu neki da ove i ostale odgovore bolje znaju Vaši zaštitnici...
Koji zaštitnici? Ja ih ne znam, recite mi Vi koji su. Mene čuva samo moja Gospe i dragi Bog. Ali, iz Vašeg pitanja vidim kako Vi očekujete da pripadam nekome klanu, da sam nekome podložan. Tu ste se prevarili. Nikada nisam pripadao ni jednom klanu, niti jednoj stranci, ne pripadam ni sada. Nigdje nisam trčao po mišljenje.Odluke sam nastojao donositi sam uz konzultacije sa svojim suradnicima kada smo znalački sačuvali socijalni mir na našem području.

Jaki "argumenti"

Kao realan čovjek morao sam prihvatiti "argumente" istaknutih članova Vlade (mislim pri tome na slučaj Slobodne). A samo zbog svoje tvrdoglavosti i samostalnosti doživio sam sve ove dirigirane napade na sebe. Mislite li da bi moji navodni zaštitnici dopustili te podle napade... A pitate me za zaštitnike "s vrha"? Pitajte njih, od aktualnoga premijera Mateše pa do savjetnika za unutarnju sigurnost Pašalića, koliko me vole. Rekli bi mi Splićani "ka mater ludu ćer".
- Kako ste uopće iz financija i bankarstva dospjeli u diplomaciju?
Pa nisam ja jedini primjer. Dopustite mi spomenuti ugledne gospodarstvenike i financijske stručnjake iz našega kraja koji su bili i još su u diplomaciji. Prof. dr. Zoran Jašić veleposlanik je u Njemačkoj, Nikica Bezmalinović u Rumunjskoj, Andrija Jakovčević u Kanadi, dr. Ante Čičin-Šain bio je u Londonu. To su samo neki Splićani u diplomaciji koja s uspostavom hrvatske države nije imala svojih vrhunskih diplomata pa ih je potražila među stručnjacima, sveučilišnim profesorima, znanstvenicima. Mene je zapala čast da kao doktor ekonomskih znanosti, bankarski stručnjak predstavljam svoju zemlju u Milanu, financijskom središtu Europe. U Milano sam krenuo rujna 1994. sa zadatkom i nalogom Predsjednika i ministra da nađem prostor i osnujem generalni konzulat. Tražio sam najprikladniji, a ujedno najjeftinije prostor za Generalni konzulat.
Stalno sam bio u dogovoru i u vezi s našim veleposlanikom u Rimu akademikom prof. dr. Davorinom Rudolfom i tajništvom MVP poslova u Zagrebu. Kada je prostor odabran, generalni konzulat je službeno započeo s radom 1. siječnja 95. godine. U ožujku 95. godine bio sam pozvan u Zagreb, gdje mi je ponuđeno mjesto zamjenika glavnog direktora u Privrednoj banci Zagreb, što me je kao dugogodišnjeg bankarskog djelatnika zaintrigriralo, a značilo mi je i visoku satisfakciju pa sam prihvatio tu funkciju.
Diplomaciju nisam napustio jer sam u to vrijeme započeo intenzivno raditi na postavljanju spomenika Ruđeru Boškoviću (rad Ivana Meštrovića) u Milanu, a uspio sam ishoditi i privolu milansko-talijanskih vlasti o postavljanju prihvatljivog natpisa na postament spomenika koji je trebao otkriti naš predsjednik dr. Franjo Tuđman. Moram priznati da je i meni, a nadam se i ljudima u Hrvatskoj, veoma bitna činjenica što smo došli do originalne smrtovnice Ruđera Boškovića i pronašli mjesto njegova ukopa. Bila mi je želja postaviti obilježje za trajna vremena na grobnici toga velikana. To su bili razlozi zbog kojih sam se definitivno opredijelio za jednu funkciju, a to je generalni konzul RH u Milanu.

Doajen jadranaš

- Kako biste ocijenili svoj angažman u Milanu?
Posao sam obavio i dobro i profesionalno. Na svakom sastanku, primanju, gdje god je bilo moguće, pričao sam o svojoj zemlji i njenim ljepotama, da bi je strani gospodarstvenici i diplomati što bolje upoznali. Sebi u minuli rad upisujem i dobru suradnju s obitelji Muccoli koja vodi jednu od najvećih komuna za liječenje ovisnika u Italiji, dvadesetak kilometara od Riminija. I to nije palo s neba, već smo pomalo osvajali povjerenje i omogućili našim ovisnicima da se dođu liječiti ovdje, uostalom, koliko je to bilo važno znaju roditelji te djece...
Da se ne bih suviše hvalio, samo ću reći da sam za svoj predan rad dobio od Predsjednika dva odlikovanja, a od predsjednika regije Lombardije, regije koja je među četiri najbogatije regije u svijetu, dr. Roberta Formigionija dobio sam odličje za iskreno zalaganje i prezentaciju svoje zemlje, kao prvi generalni konzul u Milanu uopće. Kao kruna svega, izabran sam za dekana ili doajena konzularnoga zbora, dakle, predstavnik sam svih generalnih konzula u Milanu pred gradskim i državnim institucijama.
A moram reći da ovdje (nakon New Yorka) ima najviše konzularnih predstavnika - točno 94 pa je funkcija dekana toliko značajnija i utjecajnija. Na žalost, na toj sam se časti morao zahvaliti jer sam odlukom Predsjednika razriješen dužnosti generalnog konzuzla 1. listopada 1999. godine.
- Za vas kažu da ste jadranaš od kolina, i zato za kraj kažite zašto taj klub tako loše stoji...
Jadranaš sam otkada znam za sebe, a uzor mi je bio i ostao Ivica Cipci, koji je naprosto institucija doli na Zvončacu i bez njega se Jadran ne može ni zamislit, uostalom ne može se zamisliti ni bez Darka Šestanovića, koji ne prestaje raditi. Jadran je došao na niske grane jer nema financijsku potporu, iako imamo srećom jednu osobu koja nam daje vlastita sredstva za pokrit se.
Nemamo sponozora, nitko nam ne pomaže,i iako sam ovdje u Milanu, stalno sam u kontaktu s ljudima u Jadrana i znam da nikome nismo ostali dužni, ma što se pričalo ili pisalo. Inače nekakva je fama da se Jadran prepušta onima bez kolina, što nije istina kao što nije istina da smo zatvoreni obiteljski splitski klub. Svakoga primamo rado i ne patimo od kompleksa "kolina", ali se ovi grad i Jadran u Jadrana moraju volit.

Urednik: Ivica Profaca,
Tehnički suradnik:
Goran Bašić,
Internet podrška:
NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.
Posljednja nadopuna: 1999.12.10.
Stranice prilagođene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)

[ idi na vrh stranice ]
[ idi na sljedecu stranicu ]