- Gostovao sam po mnogim gradovima i Hrvatske i bivše
države i tvrdim da je zadarska daleko najbolja publika. Jednom smo prilikom tu bili kad
je u Jazinama Zadar igrao protiv Real Madrida, a teatar je ipak bio pun. I taj podatak
govori o zadarskoj publici koja je školovana, uglavnom mlada i željna kazališta. Mislim
da bi cijeli grad trebao poduprijeti napore da se krene s osnivanjem ansambla, a uvjeren
sam da je dosta glumaca, i onih mlađih od mene, koji bi rado došli. Zadar ima mnoštvo
preduvjeta za to - ima zgradu, prekrasne vanjske prostore, profesionalni ansambl kazališta
lutaka, kazališnu tradiciju i tradiciju dramskog amaterizma, široko zaleđe i otoke gdje
također postoji tradicija života s teatrom, čak i scenske prostore. Eto, na mojoj Ravi
i ovog će ljeta gostovati dječja kazališna družina iz Zagreba. Njihov je dolazak svaki
put pravi događaj, na predstavu dođu od najstarijih do najmlađih, a ulaznica je
dobrovoljni prilog u sprtici - govori Šatalić, iznimno vezan uz rodni otok na kojemu
provodi svaki slobodan dan. Bez obzira na godine provedene u Rijeci, gdje je pohađao
srednju školu te odradio prvu glumačku sezonu, u Zagrebu gdje je 1973. završio Kazališnu
akademiju, i Dubrovnik u kojemu živi i radi od 1976. godine, Mirko je pravi otočanin sa
svim tipičnim karakteristikama jednog bodula. Uz diplomu Kazališne akademije i diplomu
I. stupnja Ekonomskog fakulteta, a bio je upisao i Višu industrijsko - obrtničku te
Pedagošku akademiju, ima i diplomu profesionalnog ribara, svjedodžbu, dakako, voditelja
brodice, a u maslinarstvu je profesor, bez diplome.Nakon 1975./76. sezone provedene u riječkom Kazalištu Ivana pl. Zajca, gdje se malo zakačio s Upravom, Šatalić je otišao u Dubrovnik, opet grad na moru bez kojega, kaže, ne može.
- Bili su tamo moji kolege s akademije, Jasna Ančić i Niko Kovač, a cijela jedna generacija se vratila u Zagreb i teatru su trebali mladi, nadobudni glumci. Odmah sam primljen u stalni angažman, radio sam godišnje i po osam premijera, posljednjih godina dvije do tri. Dubrovački je ansambl mali - 15 glumaca i to je određena prednost jer si stalno u pogonu i igraš sve moguće žanrove, nisi kanaliziran. Nema ni stalnog redatelja i to je također prednost u teatru, jer se režiser može birati za svaki pojedini projekt. Igrao sam tako različite uloge, a zanimljivo je da su mi u mlađim godinama davali dramske uloge iako sam po vokaciji komičar i takve uloge dobivam tek sada- kaže Šatalić. Jedna od najdražih mu je, uopće, Banque u Macbethu, koji je režirao Kunčević. Imao je sreće, dodaje, raditi s odličnim režiserima, s pok. Habunekom, Violićem, Parom, primjerice.
Zadrani su ga prošle godine gledali u "Suzani čistoj" i "Orfeu", koje je na Vetranovićeve tekstove režirala Ivica Boban i koja je dobila brojne nagrade. Dubrovčani bi trebali doći i na ovogodišnje Zadarsko kazališno ljeto, s predstavom "U lugu onomuj" Nikole Nalješkovića, u režiji Renea Medvešeka, ocijenjenom odličnom na proteklim Marulićevim danima.
- Nova ravnateljica teatra Mira Mićo Mukoberac njeguje dubrovačku baštinu i predstave koje imamo zadnje vrijeme na repertoaru, uz nagrade, osvajaju i publiku. Lijepo je raditi u Dubrovniku, u gradu koje me jako dobro primio i bilo bi mi žao otići, ali Zadar bi, da se pruži prilika, prevagnuo - uvjerava nas Mirko Šatalić, siguran da bi i supruga Zanja rado došla u Zadar, a možda i sinovi Ivan i Goran koji su pravi Dubrovčani, ali Ravu vole kao i otac.