Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
četvrtak, 13.3.2008.
  novosti
svijet
biznis
kultura
mozaik
spektakli
crna kronika
sport
  dalmacija
split
zadar
šibenik
dubrovnik
županija
bih
  reflektor
  dobar dan
tribina
osmrtnice
impresum
  kretanje brodova
kontakt
linkovi
arhiv



 
strana 1 od 1

RAZGOVOR mISLAV PASINI, AUTOR KNJIGA JEZE o kojemu se GOVORI,
što po netu, što po ‘getu’

Brač je odličan za horor

Zimi po Vidovoj gori, imate ‘Južnjačku utjehu’. Posjetite je ljeti, gledat ćete ‘Pogrešno skretanje’. Krenite zabačenim selima na vrhu otoka, posjetit ćete ‘Čovjeka od pruća’, kaže Pasini

Piše jakov kosanović

Mrtva straža” naslov je zbirke priča koju je Mislav Pasini prošle godine objavio u izdanju “Novog rasta”. Pasini je jedan od rijetkih autora horora u Hrvatskoj, a možda i jedini u ovitku. Svakako, o “Mrtvoj straži” bilo je dosta govora. Što po netu, što po “getu”. A nešto i za “Slobodnu”.
Što znači biti žanrovski pisac u Hrvatskoj?
Biti žanrovski autor u Hrvatskoj znači biti na marginama. Pisac u ovim krugovima može računati jedino na čitatelja, jer teško da ćete dobivati nagrade. Premda, “Mrtva straža” je ove godine uvrštena u nominacije za nagradu “Sfera”, i to u društvu eminentnih imena. Mislim da je to ipak uspjeh. Riječ je o žanrovskoj nagradi, a i moja prva knjiga bila je u konkurenciji za nagradu Jutarnjeg lista. Volio bih da su stvari što se toga tiče malo drukčije, jer je sa žanrom oduvijek bilo teško u Hrvata. Nije to ništa novo. Moraš biti zahvalan svakome tko uzme i pročita knjigu. S druge strane, moraš imati i nakladnika koji u tebe vjeruje, a ja sam s “Novom knjigom Rast” jako zadovoljan.
Književni stil vašeg romana “Blackout” i zbirke priča “Mrtva straža” čvrsto je žanrovski zaključan, kao da ste mjestimice namjerno sputali rečenicu kako biste zadovoljili formu. Imate li u tom smislu ideal ili autoritet?
Mislav Pasini, pisac horor romana / JOŠKO ŠUPIĆ / CROPIXPo mome mišljenju, “Mrtva straža” je posve drukčija od “Blackouta”. “Blackout” je bio klasični roman, dok je “Straža” zapravo zbirka priča zakamuflirana u roman, ili, bolje, u dnevnik. Uvijek priču stavljam u prvi plan i ponekad uistinu sputavam rečenicu. Ne držim puno do opisa. Mislim da moderni čitatelj više nema vremena za to. S druge strane, ako želite da vas se čita, treba se prilagoditi vremenu, odnosno onome tko očekuje vaš rukopis. Danas se više ne čita puno.
Pogotovo ako je o žanru riječ. Odete li u velika filozofiranja s rečenicama od sedam redova, izgubit ćete i onu publiku koju imate. A dok god imam publiku, kao i lijep broj “wannabe” pisaca koji me pljuju po internetu, ja sam zadovoljan. Jal je u ovoj našoj državici odavno poznat, a ako te okruže jalne osobe, u tebi očito ima nešto! Što se tiče autoriteta, nekad mi je to bio Stephen King, a danas više Thomas Harris. Mada autoritet nije presudan. Trenutno sam se, recimo, oduševio knjigom Henryja Rollinsa Upadaj u kombi, a ona nije žanrovska.
Priče “Mrtve straže” uglavnom se zbivaju na sjevernoameričkom kontinentu. Samo se “Linija 21” i “Promatračnica na vrhu brda” zbivaju kod nas. Prva negdje u vašem osobnom, a druga na Braču. Ova na Braču posebno mi je zanimljiva, mogli bismo je opisati kao vjerski horor u kojoj je element ugroze vatra, odnosno požar. Kako ste dobili ideju za “Promatračnicu”?
Kad sam pristupio pisanju “Straže”, moram priznati, bio sam posve izmožden “Blackoutom”. Zapravo, mislio sam da nešto poput “Blackouta” više neću moći napisati, a onda mi se jednostavno dogodila “Straža”. Priče se odvijaju na sjevernoameričkom kontinentu upravo zbog prirode žanra. Mi u Hrvatskoj nemamo tradiciju horora, a nećemo je ni imati, jer se tradicija ne stvara preko noći. Htio sam napraviti globalizacijski horor koji će uključiti svjetsku paranoju na jednome mjestu. “Promatračnica” mi se dogodila slučajno.

U vatrenom okruženju

Radio sam u požarnoj izvidnici, bio okružen plamenom, i stalnom zvonjavom s mobitela. Priča je došla sama od sebe u gluho doba noći, za noćne smjene. Nakon što sam je napisao, više mi ni jedna noćna smjena nije izgledala isto.
Dio Brača koji je tu opisan, oko Milne, doista pored pastoralne ljepote ima u sebi mogućnost jeze. Zapravo je čudno kako se naši autori ne bave izoliranim uvjetima otoka kao žanrovskim polazištem, zar ne?
To je zapravo jako čudno. Krenite usred zime po Vidovoj gori, dobit ćete “Južnjačku utjehu”. Posjetite isto brdo ljeti, gledat ćete “Pogrešno skretanje”. Krenite zabačenim selima na vrhu otoka, shvatit ćete da ste posjetili “Čovjeka od pruća”, a da ne govorim o supetarskim kalama, koje ponekad zimi nalikuju jezivoj skalinadi iz Friedkinova “Exorcista”. Kako god okreneš, teme su neiscrpne. Doduše, ja upravo završavam pisanje nove knjige, i neke stvari jesam upotrijebio, ali ne doslovno.
Kao čovjek vezan uz otok, sigurno znate otočnih anegdota koje podrazumijevaju fantastično?
Mislite na fantastični element škrtosti? Ha-ha-ha. Mogao bih se pozvati na jednog lika iz moje knjige koji kaže da mu je pun kufer viceva o škrtim Bračanima. Oni su, po njegovu mišljenju, uvriježeni koliko i glupost plavuša. Kako god se okrene, i jedni i drugi jebene su stranke.

   

Vječna snomorica

•• Kako se čovjek “očisti” od horora u sebi?
Tako da se ujutro probudi mamuran, pogleda u ogledalo i shvati da je novi radni dan, a plaća još nije sjela na račun. Di ćeš bol(ni)jeg čišćenja. Valjda mi je horoskop takav, jer se iz horora očito ne budim, ha-ha-ha.

 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1