strana 3 od 5

PTICE NEBESKE ĆAKULA S BESKUĆNICIMA U PRIHVATILIŠTU UDRUGE ’MOST’

Sami pod zvizdama

Priča je klasična - imali su, pa nemali: posao, stan, obitelj. Na koncu su završili kao beskućnici. Jedan od njih, razvojačeni branitelj, došao je u prihvatilište iz revolta jer od države ne želi ništa

Beskućnik Marko Vrlika (67) do prije sedam mjeseci spavao je na starome madracu s dvije deke pod vedrim nebom ispod skala na Kruševića gumnu.
Danas ima krov nad glavom i toplu postelju u prihvatilištu za beskućnike Udruge "Most", na Zlodrinoj poljani, koje je u srijedu navečer proslavilo svoj sedmi rođendan uz prigodnu feštu.

Višak radne snage

— Cijeli svoj život radio sam u škveru i prije 20 godina sam ostao bez posla kao višak radne snage. Žena i ja smo živjeli kao podstanari, a kad sam ostao bez posla, rastavili smo se.
Radio bi faturete da preživim i da uspijem platiti neku sobicu. Zbog duga koji mi nikad nije vraćen, a radilo se o nekih 70 tisuća kuna, završio sam na ulici jer nisam mogao plaćati sobu. Ali ni tamo mi nije bilo loše, časne su se brinile za mene, nikad mi hladno nije bilo — kazuje nam prostodušno Marko.
Unatoč svim nevoljama, nada da će uspjeti pronaći vlastiti krov nad glavom, Marka nije napustila. Suze na oči navrle su mu tek na spomen sina i unuka, koje ne viđa.
— Neće sa mnom da pričaju radi matere, i to mi je najteže — kaže, te dodaje kako je radije beskućnik u Splitu nego da živi u svojoj kući u Lećevici.
Josipa Webera (58) zatekli smo kako na fešti za beskućnike peče ćevape i kobasice za okupljene.
U prihvatilištu je već četiri godine. Ista priča — izgubio posao, ženu, ostao bez osnovnih sredstava za život, spavao na ulici.

Bez nade u bolje

— Radio sam na koćaricama i bavio se bravarijom. Ne nadam se boljem, posao sto posto neću naći, ko će me zaposlit u ovim godinama? — pita se Josip i dodaje kako je novac lakše zaraditi nego naplatiti.
U prihvatilištu se trenutačno nalaze i četiri razvojačena branitelja.
— Jedan od njih došao je iz revolta i jednostavno ne želi ništa od ove države. Ženi je rekao da zaboravi na njega i postao beskućnik. A da znate koji je ratni put prošao, od Bosne do Vukovara. Strašno — kazuje nam Drago Lelas, voditelj prihvatilišta. Josip Weber molio nas je da za kraj napišemo kako beskućnici umiru sretni. Nemaju briga kao tajkuni. Zato jer nemaju ništa.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.