VAŠ INTERVJU (2) POLJUDSKI DOPREDSJEDNIK ALEN
BOKŠIĆ
U RAZGOVORU S ČITATELJIMA ’SLOBODNE DALMACIJE’
Ne razumijem kako se u Hajduku radilo kad 11 zdravih momaka može igrati ovako loše
Zadnjih godina je u Hajduk došao tko je god htio, to se više neće događati. Sada
se, primjerice, hvali Šibenik, ma ne može nam netko iz momčadi koja zaostaje 17 bodova
za Hajdukom biti pojačanje. Trebamo dignuti igrače iz našeg pogona jer mi nitko ne može
objasniti da 11 zdravih momaka može igrati tako loše!
Drugo "poluvrijeme" razgovora s
dopredsjednikom Hajduka Alenom Bokšićem bilo je ponešto "odmaknuto" od
pitanja izravno vezanih uz Hajduka. Čitatelje "Slobodne" zanimalo je sve i svašta... Što mislite o stanju u HNS-u? Treba li Zvonimir Boban preuzeti savez? — Ljudi koji danas vode Savez iza sebe imaju odlične rezultate reprezentacije.
Možda imaju manu da se ne bave previše domaćim nogometom. Što se tiče promjena, nisam
baš pristaša toga da veliki igrači automatski moraju biti dobri i na drugim mjestima.
Svi očekuju da Boban treba postati predsjednik HNS-a. Najprije je pitanje želi li to sam
Zvone, a onda i je li on u stanju obnašati tu dužnost. Da želi, vjerojatno bi se već
uključio, možda i na neku nižu funkciju. Ne moraš odmah biti predsjednik, možeš biti
i dopredsjednik, ha-ha... Vi, Boban, Šuker, Jarni...
ipak imate posebnu težinu. Danas nemamo imena koja nešto znače u nogometnom svijetu. — Mi smo svi igrali u velikim klubovima, u vrijeme kada je nogomet postao
globalan i preko televizije ušao u kuće svih ljudi. Danas, nažalost, nemamo igrača
koji igraju u velikim klubovima. Naš najbolji igrač, Darijo Srna, igra u jednoj ligi
koja je izolirana od svijeta, iako po meni on može igrati i u nekom od najjačih
svjetskih klubova. Onih nekoliko europskih utakmica nije dovoljno da ga svijet upozna. Naša
generacija imala je sreću što smo bili treći na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Rezultati Hajduka su i posljedica kvalitete igrača. Velik broj igrača dolazi iz
lige BiH, koliko je pametno na takvim tržištima crpiti igrače?
— U zadnjih nekoliko godina tko je god digao ruku, došao je u Hajduk. Treba postaviti
standarde, da se zna kako igrači dolaze na Poljud, a ne da nam dođe tko god nema klub.
Ne želim podcjenjivati Bosnu i Hercegovinu, možda i tamo ima igrača dobrih za Hajduk,
ali ne puno. U našoj ligi hvali se, primjerice, Šibenik. Ne vjerujem da nam je pojačanje
netko iz momčadi koja zaostaje 17 bodova za Hajdukom. Što, međutim, ako u vlastitom
pogonu nema kvalitetnih igrača? — Mi trebamo dignuti igrače iz našeg pogona, za barem 40-50 posto. Gledajući
utakmice, vidim da su igrači nespremni, tehnički imaju puno nedostataka, taktički da i
ne govorim. Je li to problem trenera, ne znam. Meni nitko ne može obajsniti da 11 zdravih
momaka može igrati tako loše. Ne radi se samo o talentu. Radi se o želji, motivaciji.
Vlada neko depresivno stanje...
Ako nisi dijamant, nitko te ne može izbrusiti!
— Može te dovesti barem da izgledaš kao dijamant. Malo zakamuflirati. Ne vjerujem da
imamo baš tako loše igrače.
Može li klub angažirati psihologa da pomogne igračima koji su očito perspektivni, ali
su stali u razvoju?
— To je superideja jer je potrebno s mladim igračima razgovarati. Ali, živimo u gradu
u kojemu 100.000 psihologa vodi u krivome smjeru. Možda bi klub doista tako trebao zaštititi
igrače. Je li ovaj sustav natjecanja HNL-a dobar? — Sadašnji sustav je loš. Zadnjih osam utakmica Hajduk je igrao protiv
protivnika kojima bodovi ništa ne znače. Čim se igraju takve utakmice, nešto se mora
mijenjati.
Igrali ste za brojne velike klubove. Koji Vam je najdraži stadion, atmosfera koja Vam je
ostala u najljepšem sjećanju? Kakav je osjećaj istrčati na Velodrome? — Meni je Poljud najdraži, vjerojatno zato što je to moj klub. Kada je pun
Poljud, onda je to poseban osjećaj. Također, kada smo igrali s Jugoslavijom u Zagrebu
2:2, ta atmosfera bila je posebna. Treća situacija koja mi je ostala u sjećanju bila je
u Marseilleu. Nakon što smo osvojili Kup prvaka, igrali smo kod kuće s PSG-om. To je
prvi put u životu da sam imao osjećaj kako nas igra 60 tisuća protiv 11. Oni su poveli
s 1:0, ali bilo je samo pitanje vremena kada ćemo postići prvi, drugi, treći pogodak.
Ipak, pun Poljud budi najviše emocija. Kad "zapiva" Grdović... ha-ha! Da ste bili zdravi, biste li imali minutažu
na Svjetskome prvenstvu 1998. godine?
— To pitajte gospodina Blaževića. Davno je bilo. Vjerojatno bih igrao. Šef me volio,
preko veze bih igrao, ha-ha! Brojne afere povezuju se uz Juventus... — Afera je bilo te je očigledno da se nešto događalo. Evidentno je da je
Juventus bio protežiran, dobro su se organizirali da ne bi bilo utjecaja sa strane, ali
to se događa u svakoj zemlji. To je klub koji ima najviše navijača u Italiji, pa i među
sucima ima netko tko navija za Juventus. Kakvo je Vaše mišljenje o domaćoj nogometnoj organizaciji i sucima? — Gotovo u 90 posto slučajeva priča o sucima služi kao alibi za loše
rezultate, a to nije dobro za nogomet. Previše se važnosti tomu daje jer suci nisu
toliko važan faktor. Ove se sezone zaista ne možemo žaliti na suđenje. Nekad ti sudac
slučajno da, a drugi put ti i uzme, pa sve dođe na svoje. Kakav je osjećaj kada vam se Collina unese u lice? — Bio sam blizu Colline, ali nisam baš igrač koji je previše komunicirao sa
sucima. Ne sjećam se incidenta s Collinom. Uzeo vam je prvenstvo? — Pa nam ga je vratio godinu dana poslije, ha-ha... Kakav treba biti odnos kluba i navijača? — Navijači moraju biti navijači, a klub klub. Bi li ojačani Hajduk mogao igrati, primjerice, u francuskoj ligi? Kako bi prošao
današnji Dinamo? — Hajduk bi teško mogao konkurirati u Francuskoj. Današnji Dinamo bi mogao,
ali pitanje je što bi napravio.
Potpisivanje svega, osim bjanko čeka
Na poluvremenu intervjua svaki od "novopečenih" sportskih novinara dobio je
na dar dres Hajduka. Vidjevši svoje prezime na dresu, dobro raspoloženi Zadranin Marko
Odvitović je kao iz topa ispalio.
— Kako je krenulo, i ja bih mogao zaigrati za Hajduk!
Potom je uslijedilo Bokšićevo potpisivanje bijelih dresova.
— Imam jedan bjanko ček ako... — efektno je poentirao Branko Brljević i nasmijao Bokšića
i društvo, ali više od toga, nažalost za Vrgorčanina, nije uspio.
U veseloj atmosferi pri zajedničkom fotografiranju "najjača" je bila scena
kada se mali Alen Šimović, Darkov sin, pod vidljivom tremom trebao ovjekovječiti s čovjekom
po kojem je dobio ime.
— Ajde, sjedni na mene da se slikamo. Znam da nisam Henry, ali nema veze — našalio se
Alen Bokšić jer je znao da njegov mali imenjak obožava francuskog nogometaša i
Arsenal.
Gol Zvezdi u finalu Kupa? Otišla lopta preko noge...
Kakva je bila atmosfera kada ste igrali u finalu zadnjeg Kupa Jugoslavije
protiv Crvene zvezde? Gdje je nestao trofej? Sjećate li se gola koji ste zabili?
— Ne znam gdje je trofej. Meni je važno da smo osvojili taj kup protiv velike momčadi
koja je nakon petnaestak dana postala prvak Europe. Pričalo se da nećemo ni putovati na
tu utakmicu zbog poginulih policajaca u Vukovaru. No, išli smo. Malo smo se pribojavali
Zvezde, no u utakmici smo vidjeli da smo al pari. Bili smo nešto više motivirani, oni su
mislili na Kup prvaka, no bio je to superdogađaj koji mi je otvorio vrata Europe. Skauti
Marseillea došli su gledati Zvezdu, a vidjeli su mene. A gol? Otišla lopta preko noge...
’Moji’ su Völler, Lazio i Zeman
Najdraži suigrač?
— Rudi Völler! Puno sam naučio od njega. U igračkom smislu najbolji je bio Zidane, a
i stanovali smo vrata do vrata. Ni Šuker nije daleko od njega. Del Piero?
— I Del Piero je bio dobar, ali... Juventus ili Lazio?
— Lazio mi je draži jer sam tu proveo više vremena. Juventus je najveći klub koji
vrlo jednostavno funkcionira. Tamo odradiš nogometni dio i ni o čemu drugom ne brineš. Najdraži trener?
— Moj prvi trener Dragan Slišković u Hajduku, on me formirao kao igrača. Trener iz
Lazija Zdenek Zeman mi se sviđao zbog toga što je forsirao napadački nogomet, znali smo
ulaziti u završnicu napada i s osam igrača. Jednom smo tako pobijedili Fiorentinu 8:1,
zamislite taj rezultat u talijanskoj ligi. Nikada nisam toliko trenirao kao kod njega.
Lippi je također veliki trener i odlična osoba. Izuzetno izravan i čist u odnosu prema
igračima. Najdraži predsjednik?
— Ima jedan mali problem. Marseille, Lazio, Juventus, Middlesbrough, pa pogotovo Cannes,
skoro svaki klub u kojem sam igrao "propao" je, ha-ha. Međutim, svi
predsjednici su me voljeli, imali smo superodnos.
Moramo napraviti revoluciju u skautiranju jer ne
prepoznati Modrićev talent je - umjetnost!
Hoće li Hajduk stati iza dalmatinskih klubova. Puno se priča, primjerice, o
jakom lobiju slavonskih klubova. Zadar je, ne zaboravimo, jednom donio titulu Hajduku...
— Ne slažem se s time. Hajduk je sam osvojio titulu i igra za sebe. Treba misliti na
sebe i svoje navijače.
Često se iz tih manjih sredina dovede veliki talent. Kako je moguće da je Modrić završio
u Dinamu, da ga skauti Hajduka nisu prepoznali?
— U nogometu se događa da se ne prepozna talent. Ali ne prepoznati talent poput Modrića,
e to je umjetnost!
Ponikli ste u makarskome Zmaju. Znate li igrača Matu Roskana iz Vrgorca? Igrao je u
Zmaju, pa ga je kupio Zagreb...
— Znam taj slučaj. Zagreb je igrao u Makarskoj, a Mate je dao dva-tri gola. Dobar je
igrač i takve se stvari događaju. No, i Hajduk ima svojih mladih napadača. Ipak, u
segmentu skautiranja ne radi se dobro jer bi Hajduk trebao imati desetak ljudi koji
obilaze sve terene u Dalmaciji. To je jedini način da se pronađu igrači i jedini način
da se crpe talenti iz svoje baze. Kada sam je bio igrač, puno se više pažnje posvećivalo
tome. Skauti Hajduka su nekako bili prisutniji. To se danas zanemarilo. Na području
skautiranja moramo napraviti revoluciju. Neće biti lako nametnuti te ideje, ali uz malo
strpljenja doći ćemo na to. Trebalo bi ići okolo, gledati. Ima jedan drugi mali od 11
godina danas u Makarskoj. Fenomenalan...
U Juventusu je kreatin stajao na stolu za vrijeme ručka
Jeste li se ikada u karijeri susreli s upotrebom nedopuštenih sredstava?
Konkretno nas zanima Juventus?
— Zbog toga je u Italiji vođen i sudski proces. Na prvostupanjskom sudu liječnik
Juventusa je osuđen, a na drugostupanjskom je oslobođen. Godinu dana sam proveo u
Juventusu. Postojali su nekakvi vitamini, među njima i kreatin koji je u to vrijeme bio
dopušten. To je stajalo na stolu u vrijeme kada smo imali zajednički ručak. Tko je
htio, uzeo bi nešto, ali nitko nije bio natjeran. Osobno nisam imao potrebu za tim te općenito
mislim kako se puno više o tome priča nego što se zaista događa. Što se liječničke
službe tiče, čini mi se da je Milan zadnjih godina bolje organiziran od ostalih. Imaju
čak 12 liječnika koji se brinu o igračima. Ronaldu su tako zabranili navečer jesti
tjesteninu jer mu organizam to ne podnosi, a također su mu zbog istih razloga zabranili
kivi. Takve su stvari za nas znanstvena fantastika. Kolale su priče o tome da je bilo dopinga i u finalu Lige prvaka 1993. godine
između Olimpique Marseillea i Milana (1:0) u kojem ste i vi nastupili?
— Bilo je priča zato što je jedan bivši igrač Marseillea napisao knjigu o tome. I
nakon te utakmice je bila doping-kontrola, znači da je bilo tko nešto uzeo, našlo bi
se. To je priča više onako za novine, za skandale. Mislim da je nogomet sport koji je po
tom pitanju dosta čist, za razliku od nekih drugih...
Zavojane - Jelaši
Jeste li Vi iz Vrgorca?
— Zavojane, zaselak Bokšići. Majka zaselak Jelaši. Otac i majka su bili selo do sela.
Tada su se ljudi ženili tko je prvi koga vidija, ha-ha...