strana 3 od 5

banana split POVIJEST BOLESTI: KAKO SU “PODUZETNICI” VIZIONARI
POSTALI SUMNJIVI “KOKOŠARI”

Velo Misto nije čisto

Priču o potencijalnom “lopovluku” i sintagmu o “lisicama u kokošinjcu” još je prije dvije godine lansirala splitska opozicija, no tada je nitko - pa vjerojatno ni sam SDP - nije shvatio previše ozbiljno, sumnjajući da će LVM tako nespretno i amaterski utrčati u zamku sukoba interesa

piše Damir PETRANOVIĆ

Počelo je sa spektaklom, velikim obećanjima i još većim nadanjima. Štoviše, gotovo dvije godine stvar je za Listu Velog Mista “klapala” bez problema i činilo se da sve klizi kao po loju. No, sve se stubokom promijenilo kada se konačno prešlo sa (izbornih) slatkih riječi na konkretna djela.
Na prvom velikom gradskom poslu otkako su zajedno s HDZ-om prije dvije godine formirali vlast, dakle na famoznom “čeprkanju Rive” i njezinoj pretvorbi iz otužne, mračne i asfaltne rupe u blještavu i nakićenu “avionsku pistu”, poduzetnici iz Liste Veloga Mista nagazili su s obje noge na jednu od opasnih mina. I to baš na onu koju su sami sebi gurnuli pod noge već samom odlukom da kao poduzetnici “umočeni” u mnoge poslove u gradu stupe u politiku. Slutite: riječ je o sukobu interesa.

Kriva je Riva

Dogodilo se ono što su od samog utemeljenja Liste Velog Mista vidjeli svi osim samih poduzetnika. Jer, bilo je samo pitanje vremena kada će se njihov poduzetnički instinkt i nos za unosne poslove posvađati s proklamiranom željom za općim dobrom. Ipak malo je tko vjerovao da će se to dogoditi baš na Rivi - prvoj, ali i svakako najeksponiranijoj gradskoj investiciji. Stvar je “tragičnija” zna li se da su je poduzetnici, kako vole kazati, na jedvite jade uspjeli izmoliti od uvijek (pre)opreznoga gradonačelnika Zvonimira Puljića. Od početka se, naime, znalo da će javnost pratiti baš svaku betonsku ploču, polemizirati s rješenjima, kroz najgušće sito prosijavati svaku odluku te mjerkati svaku klupu i stup koji se postavi na Rivi. O brojenju kuna - a na Rivu ih je otišlo 80 milijuna - i da se ne govori. Jesu li se neki od čelnika Liste Velog Mista preračunali ili su zaboravili da nisu “nedodirljivi”, nebitno je jer danas čak i dio članova u Velome Mistu drži da su njihovi šefovi morali ostati bez poslova na Rivi i propustiti priliku da zarade na čeličnim stupovima i reflektorima. I to jako nespretno, čak i traljavo.
U predizbornoj sezoni svaka se pogreška višestruko naplaćuje, posebice ako donosi vodu na mlin nekih starijih ocjena, procjena i sukoba. Podsjetimo: priču o potencijalnom sukobu interesa i sintagmu o “lisicama u kokošinjcu” još je prije dvije godine lansirala splitska opozicija, no tada je nitko - pa vjerojatno ni sam SDP - nije shvatio previše ozbiljno. Bio je dojam - čak i u samome SDP-u - da “poduzetnike” valja preventivno “zviznuti” više radi foklora i “reda radi” negoli zbog sumnje da će tako nespretno i amaterski utrčati u zamku sukoba interesa. Konačno, računali su da će se “raji” najprije dati kruha & igara na Rivi ili Matejuški, a da će se poduzetnički šefovi zatim potiho namiriti na nekim manje eksponiranim i izvedivijim investicijama. U svakom slučaju, negdje dalje od novinara, kritičara i vječito grintavih udruga besposlenih građana. Možda bi to tako i bilo da poduzetnici nisu u međuvremenu shvatili da imaju posla s pretjerano opreznim “legalistom” gradonačelnikom Zvonimirom Puljićem, koji se u strahu od pravljenja kakve pogreške odlučio na taktiziranje, kočenje velikih projekata i čuvanje vlasti do kraja mandata, kad mu već iz Zagreba nije bilo dozvoljeno preslagivanje koalicije. Za dvije godine će, po njegovu planu, Velo Misto ionako doživjeti debakl na biralištima (ako se već ne raspadne i prije toga), a na novim izborima Puljiću glasove ionako donosi Sanader i općeniti rejting HDZ-a u državi, a ne konfrontacija s dokazano impotentnim “esdepeovskim” oponentima s Bačvica.

Buljin “balans sredine”

Tako je, kao svojevrsna varijanta blairovskog “trećeg puta”, uostalom, i nastala lista “za poduzetni Split”. Njezin šef-iz-sjene Juroslav Buljubašić - u splitskim krugovima znan kao Buljo - plan je kovao godinama. Promućurni brodovlasnik već je ionako bio izgradio čvrstu mrežu s doslovce svim važnijim političarima u državi, pa je na izborima preostalo tek odigrati na kartu nostalgije Splićana i njihova gađenja nad strankama i političarima koji su svoju nesposobnost tvrdoglavo dokazivali puno desetljeće i pol. Trebao se, računao je Buljubašić, dogoditi veličanstven obrat: umjesto sitnih i istinskih političara aparatčika i “kokošara” kojima je vrhunski domet bio za mandata zauzeti kakav dvosobni stan, grad je valjalo pretvoriti u “poduzetnički raj”. Po uzoru na Zadar koji je s Kalmetom hrabro krenuo naprijed i u Splitu je trebalo biti posla za svakoga. Dakako, ako je u biranom društvu “poduzetnih” gradskih političara.
Prvi korak je išao u tom smjeru: nakon hinjenih pregovora s desnicom i ljevicom, Buljubašić se, dakako, priklonio Sanaderovoj opciji, očekujući da će i premijer sasvim konkretno nagraditi osvajanje vječito opozicijskog Splita. Ipak, nije računao da će isto tako vječito skeptični Split nakon početnog entuzijazma vrlo brzo i na sam spomen Veloga Mista reagirati s tradicionalnim sarkazmom. Kao problem se ukazao i gradonačelnik Puljić, kojega su poduzetnici “prokužili” već nakon nekoliko mjeseci rada te se neočekivano našli u zamci. Bilo im je jasno da - nema naprijed, jer Sanaderu ne pada na pamet riješiti se vjernog suradnika i zamijeniti ga kakvim mlađim i energičnijim “gradskim menadžerom”, ali nema ni natrag na izbore, jer bi na njima u današnjoj situaciji Lista Velog Mista doživjela potpunu katastrofu.

S figom u džepu

Mudri Buljubašić, koji već poslovično i uporno bježi od reflektora i konce poteže iz sjene, već je od samoga početka shvatio u kojem bi se pravcu stvari mogle razvijati, pa je na izbornoj listi “svoje grupacije” zauzeo simbolično posljednje, 25. mjesto. “Neću u Gradsko vijeće jer ne želim da me se optuži za nekakav sukob interesa u slučaju da moje tvrtke budu radile s Gradom”, koncizno je kazao Buljubašić i u vatru gurnuo - Silvana Bralića. Rezultat je dobro poznat. On, naime, sjedi u Gradskom vijeću i - gle čuda - baš njegova tvrtka radi na gradskim investicijama. Zapravo, Buljubašić je Braliću navalio na vrat novinare i javnost te zadaću jalovog objašnjavanja kako nema ničeg nelogičnog u činjenici da nekim “čudom” (sic!) bez natječaja dobiva poslove gdje god stigne. Doduše, Buljubašić je bio fer i podršku svom “frontmanu” davao je iz pozadine, no nije računao da će Bralić sam sebi zabiti autogol. Upravo to je, naime, bila bahata poruka novinarima da “neće reći i da nikoga nije nije ni briga” je li on uopće radio na Rivi! Ponašanje možda i jest “poduzetno”, ali pametno svakako nije.
Sam Buljubašić je to izveo puno elegantnije: milijun eura vrijednu javnu rasvjetu na Rivi postavljala je tvrtka “Rađa rasvjeta” Tihomila Rađe. I tu je, nažalost, posao obavljen traljavo jer je rasvjeta postavljena protivno konzervatorskim standardima, no, zacijelo, i tu će stvar proći bez mnogo gužve i galame. Kao uostalom i činjenica da je Rađa - slučajno, dakako - direktno povezan s Buljubašićem. On je, uostalom, i direktor Buljubašićeve tvrtke SEM 1986, poznate po tome što je prije koji mjesec bespravno gradila usred stare splitske stare jezgre, ali i po ulaganju u gradnju luksuznog staračkog doma na Gripama za koji je, slučajno ili ne, građevinsku dozvolu dobila neviđenom brzinom, barem za splitske prilike.

I škare i sukno

Velo Misto je od samog početka pokazalo da ne razumije bit sukob interesa. Iz svih njihovih istupa u posljednje dvije godine pokazalo se da im je zapravo najbliži “čačićevski” pristup i doktrina: u svemu treba naći zajednički interes, velike investicije dobre su za narod, a ako u njima omaste brk i oni koji “daju plaće tisućama građana” - to bolje. Problem je što pravih investicija za Split nema ni na vidiku, pa se brk mora mastiti na sitnim i ne osobito atraktivnim poslićima.
Nikome u Velome Mistu ni danas nije tako sporna činjenica da je iz splitskog proračuna izbrojeno 200 tisuća kuna za sponzoriranje revije “Cro-a-porter”, koje je navodno znatno pridonijelo ugledu i imidžu grada. Osobe nevične modno-marketinškim akcijama vjerojatno bi i “popile” priču o “široj društvenoj koristi” cijele akcije da za nju nije bila zadužena gradska vijećnica Veloga Mista Neda Makjanić-Kunić. Ona je, kako je sama kazala, “zaslužna za dovođenje revije u Split”, potrudila se da grad iziđe iz provincijske učmalosti i konačno postavi na blještavu hrvatsku modnu kartu, ali je prešutjela podatak da je velikodušnom donacijom Split postao najveći sponzor događaja koji se ovdje odvijao jednu jedinu večer. Preostale četiri večeri, naime, Zagreb je dobio sasvim besplatno, no barem su, eto, splitski dizajeri dobili jednu značajnu priliku iskazati svoju maštovitost. U prvi plan na velikom modnom happeningu iskočila je, treba li kazati, ugledna splitska kreatorica poznatog imena - Neda Makjanić-Kunić.
Ili, predsjednik Gradskog vijeća Željko Jerkov: čovjek na početku mandata kaže da “nije spreman za politički angažman i da ne zna biti političar”, a onda to sasvim zorno i dokaže - na dva izletničko-sportska putovanja u Bratislavu i Moskvu odleti na račun tajkuna Dmitrija Železnjaka. “Što je tu čudno?” pita se košarkaš, premsa i Sabor službeno utvrđuje sukob interesa. Ipak, Jerkov se ni do danas nije formalno oglasio i kazao da se našao u nedopuštenoj situaciji.
I tako dalje, i tako dalje...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.