Slobodna Dalmacija

Hrvatska je za NATO

Danas u Hrvatskoj vlada percepcija da nema nikakve vanjske opasnosti. No, ako sagledate prošlost ove regije, vidjet ćete da su se u njoj dogodile mnoge stvari koje nitko nije mogao predvidjeti. Upravo bi zato budućnost Hrvatske bila najsigurnija u okviru NATO saveza

razgovarao Janko BEKIĆ
snimio Matko BILJAK

Peti američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Anthony Bradtke jedan je od najzaslužnijih za poboljšanje američko-hrvatskih odnosa. Za njegova je mandata organiziran iznimno važan susret premijera Sanadera i predsjednika Busha u Ovalnom uredu u Washingtonu, a isto se tako očekuje da će tijekom njegova službovanja u Zagrebu Hrvatska dobiti pozivnicu za ulazak u NATO. Veleposlanik Bradtke za svojeg je posjeta Splitu posjetio redakciju Slobodne Dalmacije i odgovorio nam na neka pitanja vezana uz hrvatsku, regionalnu, ali i svjetsku politiku.
Od 21. do 25. svibnja Hrvatska je bila domaćin najveće međunarodne NATO-ove civilne vježbe zaštite i spašavanja. Koliko je održavanje ove vježbe važno za primanje Hrvatske u NATO?
- Hrvatska čini vrlo dobar napredak u pristupanju NATO-u. Podsjećam vas da je, za posjeta hrvatske vladine delegacije na čelu s premijerom Sanaderom Washingtonu u listopadu prošle godine, predsjednik Bush izjavio da Sjedinjene Države podupiru ulazak Hrvatske u NATO i da će se 2008. godine na sastanku u Bukureštu zauzeti za to da Hrvatska što prije bude primljena u članstvo. Vježba koju ste spomenuli vrlo je važna i zanimljiva - ona uključuje pomoć NATO-a u slučaju hitnog civilnog stanja. Ovo je vrlo važan aspekt djelovanja NATO-a i savez je u prošlosti više puta odigrao važnu ulogu u pomaganju civilima: npr. u Pakistanu nakon devastirajućeg zemljotresa ili u SAD-u nakon uragana Katrina. To je tip vježbe koji se održao u Hrvatskoj i mi smatramo da Hrvatska njezinom organizacijom vrlo jasno pokazuje svoj pozitivni angažman u NATO-u.

Bush bi u Hrvatsku

Divna ste zemlja, ali morate biti puno aktivniji i agresivniji ako želite privući strane kompanije

Mnogi su vjerovali da će pozitivni angažman o kojemu govorite biti okrunjen posjetom predsjednika Busha Zagrebu, a neki su mediji najavili da bi američki predsjednik već u lipnju mogao doći u Hrvatsku.
- Predsjednik Bush više je puta izrazio želju da dođe u Hrvatsku, a premijer Sanader ga je u listopadu prošle godine i službeno pozvao da posjeti Zagreb. No, konkretan plan nikada nije bio izrađen. Američki će predsjednik u lipnju posjetiti Tiranu, dakle, bit će u regiji, a tim posjetom želi pomoći Albaniji na njezinu putu ka NATO-u. Vi morate znati da je Hrvatska daleko ispred Albanije i Makedonije, koje čeka još jako mnogo posla, i da predsjednik Bush ovim posjetom želi poduprijeti napore drugih dviju zemalja Jadranske povelje na njihovu putu prema euroatlantskim integracijama.
Hrvati većinom podupiru ulazak u Europsku uniju, ali su još uvijek vrlo skeptični prema NATO savezu. Kako Vi gledate na protunatoovsko raspoloženje u Hrvatskoj?
- Iz moje bi perspektive hrvatsko članstvo u NATO-u bilo najbolja polica osiguranja za buduću sigurnost Hrvatske. To bi bilo jamstvo da na hrvatskom teritoriju nikada više neće biti rata. Nadam se da će Hrvati s vremenom bolje shvatiti što NATO zapravo znači, i da će sukladno tome početi cijeniti beneficije koje nudi članstvo u tom savezu. NATO je organizacija koja se temelji na konsenzusu i nitko vas u njoj ne može prisiliti da radite stvari koje ne želite. Članice NATO-a daju na korištenje vojne baze na svome teritoriju, sudjeluju u misijama diljem svijeta itd., ne zato što ih je netko na to natjerao, nego zato što smatraju da je to u njihovu interesu. Danas u Hrvatskoj vlada percepcija da nema nikakve vanjske opasnosti. No, ako sagledate prošlost ove regije, vidjet ćete da su se u njoj dogodile mnoge stvari koje nitko nije mogao predvidjeti. Upravo bi zato budućnost Hrvatske bila najsigurnija u okviru NATO saveza.

Nervozna Moskva

Kako ocjenjujete ulogu koju u regiji ima Hrvatska, ponajprije u suradnji sa susjedima - Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom, ali i Slovenijom, s kojom Hrvatska ima teritorijalni spor?
- Nedavno smo vidjeli vrlo dobar primjer uloge koju Hrvatska može odigrati u regiji. Pritom mislim na sastanak SEECP-a u Zagrebu, na kojemu se pokazalo da je ova organizacija, za vrijeme hrvatskog predsjedanja, preuzela puno veću odgovornost. Ponavljam, Hrvatska je lider u regiji i susjedima pomaže svojim pozitivnim primjerom - političkim i gospodarskim reformama, te suradnjom s Međunarodnim kaznenim tribunalom - ali i konkretnim diplomatskim koracima, kao što su razvoj bliskih i prijateljskih odnosa s Crnom Gorom, otvaranje diplomatskog predstavništva na Kosovu, pomaganje BiH pri ustavnim reformama itd. Što se spora sa Slovenijom tiče, moje je mišljenje da su Hrvatska i Slovenija vrlo dobri prijatelji Sjedinjenih Država, ali i međusobno, što će im omogućiti da uz malo dobre volje, za koju iskreno vjerujem da postoji na obje strane, riješe sva još otvorena pitanja. Mislim da ovaj spor neće usporiti proces približavanja Hrvatske NATO savezu i Europskoj uniji.
Širenje NATO saveza i Europske unije na zemlje bivšeg istočnog bloka izaziva nervozu u Moskvi. Kremlj se protivi Ahtisaarijevu planu za Kosovo, odbija postavljanje proturaketnog štita u Češkoj i Poljskoj, te se nalazi u vrlo neugodnim sporovima s Tallinnom i Varšavom. Stoji li Europa pred prijetnjom novoga hladnoga rata?
- Od 1983. do 1986. godine, dakle za vrijeme hladnoga rata, radio sam u američkom veleposlanstvu u Moskvi, i stoga vam mogu reći da današnja situacija ni približno ne sliči onoj iz 80-ih. No, situacija je komplicirana. Rusija je zemlja koja je napravila golem napredak, ali još se uvijek nalazi u tranziciji prema demokratskom društvu - vlast je još uvijek suviše centralizirana, a parlament, mediji i nevladine organizacije nemaju dovoljnu težinu. Na vanjskopolitičkom planu Rusija se još uvijek drži modela iz 19. stoljeća koji nalaže da svoje susjede držiš slabima kako bi mogao njima dominirati. U 21. stoljeću slabi susjedi predstavljaju teškoće: slabi susjedi znače kriminal - krijumčarenje droge, ljudi, oružja; oni znače gospodarske probleme, izbjeglice, terorizam itd. U 21. stoljeću svaka bi država trebala željeti jake susjede. Sjedinjene Države, na primjer, žele jaku Kanadu i jaki Meksiko, jer je to dobro za SAD. Mi se nadamo da će i Rusija jednoga dana shvatiti da su jaki susjedi, članovi NATO-a i Europske unije, u njezinu interesu i da ne predstavljaju nikakvu prijetnju.

Irački izazov

Hrvatska je lider u regiji i susjedima pomaže svojim pozitivnim primjerom

Državna tajnica Condoleezza Rice nedavno se sastala sa svojim sirijskim kolegom, a krajem ovoga mjeseca počinju američko-iranski razgovori o budućnosti Iraka. Što očekujete od tih susreta?
- Očekujemo da se irački susjedi aktivno uključe u rješavanje iznimno teške situacije kakvu danas imamo u Iraku. Sjedinjene Države vrlo su jasno dale do znanja da žele surađivati sa Sirijom i Iranom kako bi zaustavili nasilje u Iraku. Sve do sada, uloga ovih država nije bila vrlo pozitivna. Iran je potpomagao grupe koje su izvodile napade na američke postrojbe i iračke civile, a Sirija nije činila dovoljno kako bi osigurala svoju granicu prema Iraku. Ovim susretima iračke susjede želimo potaknuti na kooperativniji pristup.
Mnogi su pokretanje rata u Iraku pripisali neokonzervativnim političarima u administraciji predsjednika Busha. Donald Rumsfeld nedavno je napustio Pentagon, a Paul Wolfowitz je prije nekoliko dana objavio svoj odlazak s mjesta predsjednika Svjetske banke. Znače li odlasci ove dvojice “jastreba” kraj neokonzervativne politike i povratak realizmu?
- Mislim da je kategorizacija američke politike, kakvu dobivamo iz medija i literature, pregruba. Sugestija da u administraciji postoje različiti kampovi koji zastupaju oprečne političke stavove jednostavno ne stoji. Administracija slijedi politiku koju određuje predsjednik SAD-a, a njegova se politika nije puno promijenila od trenutka kada je došao na vlast. Ljudi dolaze i odlaze, a posao u administraciji vrlo je naporan i stresan. Tajnik Rumsfeld dugo je vremena bio na čelu ministarstva obrane, ali njegov odlazak nije promijenio kurs Sjedinjenih Država. Spomenuli ste realizam. U politici uvijek postoji ta napetost: s jedne strane svijet morate poimati onakvim kakav jest, no istodobno ga želite i mijenjati. Status quo, pogotovo onaj na Bliskom istoku, ne može trajati vječno. Vidjeli smo da je demokratizacija Bliskog istoka neizbježna i da ćemo, ako stvari ostanu takve kakve jesu, u budućnosti imati još više problema. Kako naći ravnotežu između realističnog poimanja svijeta i želje za njegovim dugoročnim poboljšanjem - to je izazov pred kojim je stajala administracija predsjednika Busha, i taj izazov i dalje ostaje isti.

Hrvatska i strana ulaganja

Američki kapital nije imao previše sreće pri ulasku u Hrvatsku. Postojao je cijeli niz problema oko nekih kapitalnih američkih investicija. Hoće li se nakon ulaganja Barra u Plivu pojaviti i druge velike američke investicije?
- Stvari se mijenjaju, ali dosta sporo. Spomenuli ste Barr. To je daleko najveća američka investicija u Hrvatskoj - više od dvije milijarde dolara. Posao s Barrom vrlo je bitan, jer je drugim američkim kompanijama pokazao da je Hrvatska zemlja u koju se isplati ulagati. Nadam se da će Hrvatska shvatiti kako svijetom vlada veliko tržišno natjecanje za stranim kapitalom. Zemlje poput Češke, Slovačke, Rumunjske, Bugarske itd. čine jako puno kako bi privukle strane investicije. Nije dovoljno reći: ovo je divna zemlja! Hrvatska jest divna zemlja, ali mora biti puno aktivnija i agresivnija ako želi privući strane kompanije. Osim toga, Hrvati se moraju riješiti predrasude da strani ulagači dolaze isključivo s ciljem da eksploatiraju hrvatske tvrtke. Upravo je Barr najbolji mogući primjer američke kompanije koja je došla u Hrvatsku kako bi sudjelovala u izgradnji budućnosti. Barr želi da Pliva postane centar njezinih operacija u Europi, a u Hrvatsku je donijela kapital i novu tehnologiju. Isto je tako bitno da Hrvatska provede nužne reforme u pravosuđu i da se odlučnije postavi prema problemu korupcije. Ova dva segmenta, naime, bitno utječu na odluku stranih kompanija hoće li investirati u neku zemlju ili ne.

Ne slažem se s Galbraithom

Prvi američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith ovih je dana u Zagrebu predstavio svoju knjigu “Kraj Iraka: Kako je američka nesposobnost započela beskrajni rat”. Što, kao nasljednik veleposlanika Galbraitha, mislite o tezama izrečenima u toj knjizi?
- Veleposlanik Galbraith nije više državni službenik, pa su njegovi pogledi nazori privatnoga građanina. Njegov je nedavni posjet Zagrebu vrlo pozitivna stvar za američko-hrvatske odnose i ja iznimno cijenim sve što je veleposlanik Galbraith učinio za svojega mandata u Hrvatskoj. Za vrijeme njegova posjeta Zagrebu, zajedno smo se susreli s premijerom Sanaderom, a veleposlanik Galbraith tom je prilikom rekao jednu iznimno važnu stvar: rekao je da se u Hrvatskoj, od njegova odlaska do danas, odvijao najbolji mogući scenarij i ja se u potpunosti slažem s tom ocjenom. Što se Iraka tiče, tu se ne mogu složiti s veleposlanikom Galbraithom. Naš je stav da Irak mora opstati kao ujedinjena država i da bi njegov eventualni raspad samo dodatno destabilizirao situaciju na Bliskom istoku.

Nema nove Jugoslavije

Nakon summita SEECP-a u Zagrebu, hrvatski su desničari optužili Vladu premijera Sanadera da svjesno surađuje u projektu stvaranja nove Jugoslavije. Kako ocjenjujete te optužbe?
- Smatram da su potpuno u krivu. Kao prvo, ako pogledate članstvo te organizacije, vidjet ćete da se ondje nalaze zemlje poput Grčke i Turske, koje nikada nisu bile dio bivše Jugoslavije. SEECP je organizacija koja može promicati političku i gospodarsku suradnju, ne samo među zemljama bivše Jugoslavije nego i šire, u cijeloj jugoistočnoj Europi. Nitko nema namjeru obnoviti Jugoslaviju, njezini su dani davno prošli.