KOMENTAR
U duhu kritičkog ponosa
Stanko Lasić se usudio reći Krleži da je trebao biti veći intelektualac od Tita
Danko
PLEVNIK
Jučer je bio rođendan - Stanka Lasića. Da, i Tita, ali o njemu se zna sve, a onima
kojima i to nije dovoljno, neka čekaju Vrdoljakov film. Lasić je veliki intelektualac
koji se usudio najvećem intelektualcu, Krleži, reći da je trebao biti veći
intelektualac upravo u odnosu na Tita, prema kojemu nije gajio kritički ponos.
Što danas uopće znači biti intelektualac, kad su i oni postali roba na tržištu podmićivanja?
Ignorirajući iznadstrukovnu etiku, mnogi visokoškolovani ljudi miješaju svoje uspjehe u
profesiji s intelektualnom odgovornošću prema događajima izvan svoje struke. Lasić
nije intelektualac po tome što je znao o povijesti i teoriji književnosti i krležologiji
napose, nego po onome što je činio u vezi s pitanjima od kojih su i najrazvikaniji
uglednici u ratu/miru okretali glavu. Lakše se baviti geologijom nego reći moćniku da
je lupež.
Dok su cro-umnici zdušno sekundirali bakanalijskom proganjanju svega srpskog i radničkog
te balkanskom otimanju komada Bosne i Hercegovine, Lasić je djelotvorno zagovarao
pluralnu Europu. Njegov stav da je radinost ono što je činilo i treba činiti Hrvate u
svojoj velikodušnosti ide uz bok onoj Strossmayerovoj kojom se hrvatstvo dokazivalo
lijepim djelima i stvaranjem kulturnih institucija. Intelektualac je titula koju ne
dodjeljuju sveučilišta ili HAZU, nego priskrbljuje isključivo vlastito refleksivno poštenje.
U nas se uvijek radije nagrađivalo metodologijski sračunato, izvjesno znanje, nego
cijenio iskorak slobode savjesti u neizvjesno.
Pravi, vlastiti, a ne akademski, javnomnijenski ili stranački, intelektualci ne pristaju
živjeti kao moralni fetusi u formalinu marketinške slave. Da je više hrvatskih
Europljana i europskih Hrvata poput Lasića, bilo bi i bolje Hrvatske. Sretan 80. rođendan,
gospodine Lasiću!
|