strana 4 od 8

priče iz davnine HELENA I ZVONIMIR BULAJA MULTIMEDIJALNIM SU IZDANJIMA
PROSLAVILI PRIČE IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ ŠIROM SVIJETA

BULAJE čuvari hrvatskih bajki

Autori projekta, koji su kritičari nagradili titulom najznačajnijega hrvatskoga kulturnog projekta XXI. stoljeća, zaslužili su čak deset značajnih nagrada iz područja filma, animiranog filma i multimedije, a “Priče iz davnine” uskoro će doživjeti i kinesko izdanje

Sve se dogodilo nekako samo od sebe. Često se pitamo čime smo sve to zaslužili - govore o iznimnom uspjehu svoga multimedijalnog izdanja “Priča iz davnine” Helena i Zvonimir Bulaja, vlasnici tvrtke “Bulaja naklada” i autori projekta koji su kritičari nagradili titulom najznačajnijeg hrvatskog kulturnog projekta XXI. stoljeća! Osim pera domaćih kritičara, o uspjehu moderne verzije priča Ivane Brlić-Mažuranić možda najbolje govori činjenica da se već nekoliko godina barem jednom u dva mjeseca “Priče iz davine” predstavljaju na nekom od festivala širom svijeta. Štoviše, gostovanja na brojnim festivalima donijela su mladom bračnom paru čak deset značajnih nagrada iz područja filma, animiranog filma i multimedije, a zahvaljujući “Bulaja nakladi”, “Priče iz davnine” uskoro će doživjeti i svoje kinesko izdanje, što će biti prvi put u povijesti da je neko hrvatsko književno djelo prevedeno na kineski jezik. Naime, tijekom izlaganja na jednom od sajmova predstavnik jedne izdavačke kuće iz Pekinga oduševio se “Pričama iz davnine”, te je Bulajama, objasnivši im da su priče inspirirane kršćanskim moralom vrlo bliske Kinezima, ponudio tu sasvim neobičnu i neočekivanu suradnju.
Dosad su priče prevedene na engleski i njemački jezik, u tijeku je prevođenje na talijanski i francuski, a za verziju na svome jeziku zainteresirani su i Japanci.

U Šumi Striborovoj

Nešto više o projektu i njegovu međunarodnom uspjehu ispričali su nam autori, Splićani za zagrebačkom adresom, kada su, između brojnih gostovanja širom svijeta, svratili kući. S namjerom da snimimo bajkovite fotografije koje bi priličile sadržaju teksta, dogovorili smo susret u Parku Emanuela Vidovića, no ne bez dileme je li se neprimjereno s takvim “facama” naći u parku. Međutim, kada su Helena i Zvonimir najavili da na razgovor dolaze s “čoporom djece”, te kada se ostatak obitelji Bulaja, odnosno Irma, Ivor, Vinko i Lovro, rastrčao po parku, razgovor na klupi pod stablima nametnuo se kao idealno rješenje.
- Prvi naš projekt bila je edicija “Klasici” na CD-ROM-u, koji su nastali još 1999. godine. Smjestili smo 200 knjiga na tri CD-a, što je bilo prvo hrvatsko digitalno izdanje vezano uz kulturu i umjetnost. Na opće iznenađenje, prva serija CD-ova prošla je jako dobro, no kako se radilo uglavnom samo o tekstovima, ne o pravoj multimediji, odlučili smo napraviti sljedeći korak. To su bile “Priče iz davnine”, na kojima smo htjeli što više iskoristiti mogućnosti multimedije. Nismo htjeli klasičan crtani film ili videoigricu, nego nešto nelinearnog, bezvremenskog karaktera - priča Helena.
“Priče iz davnine” odabrali su za svoj sljedeći projekt, slažu se oboje, iz jednostavnog razloga što su “vjerojatno najbolje djelo hrvatske književnosti ikada”.
- Kako su nam za realizaciju projekta bili potrebni brojni suradnici, likovni i glazbeni umjetnici, producenti, montažeri..., u samom smo startu naišli na probleme. Naime, u to je vrijeme u Hrvatskoj bilo nemoguće pronaći ljude koji bi istodobno bili umjetnički kreativni i informatički dovoljno pismeni. Uskoro smo se našli u situaciji da je trebalo odustati ili pronaći novo rješenje, a poslije se pokazalo da nam je ono što je u početku bilo problem zapravo išlo na ruku - prisjeća se Helena.
Umjesto da odustanu, svoju su ideju iznijeli na svojoj internetskoj stranici, uz poziv umjetnicima širom svijeta da se priključe projektu. U tom su se trenutku stvari, kažu, počele slagati same od sebe. U samo tjedan dana ideja je zaintrigirala umjetnike iz svih krajeva svijeta, a zanimljivo je da je svatko od njih pronašao baš priču za sebe. Od samog početka svatko od budućih suradnika i prijatelja Helene i Zvonimira želio je raditi samo na jednoj od priča, a ničije želje nisu se poklopile. Umjetnika iz Škotske, primjerice, zaintrigirala je “Šuma Striborova”, dok je tada nepoznatu Francuskinju koja živi uz obalu Oceana posebno privukla priča o ribaru Palunku.

Bez opterećenja

- Sve što su napravili bilo je savršeno, potpuno izvan mojih mogućnosti. Nevjerojatno je što su u svojim interpretacijama čak izvukli humor Ivane Brlić-Mažuranić, koji nikada do tada nisam primijetila. Pokazalo se da je suradnja sa strancima doista bila pun pogodak, i to vjerojatno upravo zbog činjenice što su se tada prvi put susreli s radom Ivane Brlić-Mažuranić. Jednostavno nisu bili opterećeni njezinom veličinom, za razliku od naših umjetnika, koji su zbog poštovanja prema njezinu djelu osjećali veliku odgovornost, pa čak i određenu dozu straha - kazuje Helena.
Po završetku prvog CD-a “Priče iz davnine”, s djelima Nathana Jureviciusa, Ala Keddieja, Ellem Mc Auslan i Katrin Rothe, njegovi idejni začetnici smatrali su da je realizacija projekta dovoljan uspjeh. Međutim, pravi je uspjeh uslijedio tek zahvaljujući nagovorima ostalih suradnika, koji su smatrali da djelo treba predstaviti na festivalima.
“Priče iz davnine” prvi su put predstavljene 2002. godine na festivalu Flash Forward u San Franciscu, gdje su osvojile prvu nagradu, koja je Heleni i Zvonimiru ujedno i najdraže priznanje. O veličini festivala, pa tako i osvojene nagade, svakako govori podatak da je, nakon što su nominirani, internetsku stranicu njihove nakladničke kući doslovno preko noći posjetilo oko 30 tisuća posjetitelja. Osim prve nagrade, u posebno lijepom sjećanju ostao im je Međunarodni festival obiteljskog filma, koji se održava u Hollywoodu, u čast Friza Frelenga, “oca” crtanih filmova, poput Mačka Silvestra i Brzog Gonzalesa, gdje su im nagradu uručile njegove dvije kćeri, koje su danas bakice. Osim službenih priznanja i nagrada, Helena Bulaja dobila je i poziv da bude savjetnica za studente na najpoznatijem fakultetu za multimediju u Kanadi, čiji su polaznici surađivali na filmovima poput “Gospodara prstenova” i “King Konga”, prezentacije je držala i studentima na Oxfordu. Tom je prilikom u Englesku otputovala cijela obitelj i dok su starija djeca bila oduševljena činjenicom da doručkuju u salonu u kojem se snimao “Harry Potter”, mali blizanci bili su prilično zbunjeni misleći da doručkuju u crkvi.

Suradnici kao obitelj

Nakon tri godine izišao je drugi CD “Priča iz davnine” s djelima autora Edgara Bealsa iz Kanade, Poline Nisenbaum, Mireka Nisenbauma i Sabine Hahn iz newyorškog Studija Mobile, autorice Laurence Arcadias iz Francuske, a svoj je film, za koji je višestruko nagrađivana, potpisala i Helena Bulaja.
- “Priče iz davnine” nisu nastale kao proizvod za prodaju djeci. Čitav projekt nije obično izdavačko djelo, postale su dio našeg života, a naši suradnici dio obitelji - zaključuju na kraju Helena i Zvonimir, nehotice dajući odgovor na pitanje s početka teksta koje često sami sebi postavljaju. Da su zaista postale dio njihova života, uvjerio ih je tijekom posljednjeg posjeta Splitu i mali Vibor, koji je, došavši na Marjan, bio uvjeren da je u Šumi Striborovoj.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.