Komentar
Proljeće pravosuđa
Pravosudni apsurdi posljedica su stranačko-etničke čistke
sudova iz 90-ih
Davor KRILE
Proljeće je ove godine jako izdašno u pravosudnom sektoru: u samo dva-tri dana
razlistala se mala šuma slučajeva koja svaku nadu da će nam skoro granuti sunce
ostavlja u dubokome hladu. Taj hlad se, pače, često doima i gustim mrakom nepravde koji
jamči kontinuitet s devedesetima, te na sva obećanja o ulasku Hrvatske u EU 2009. godine
ima puno destruktivniji efekt od nedavne Platinijeve objave na iluzorne zanose Vlatka
Markovića.
Najprije su nakon 7 i pol godina suđenja ulični mafijaški obračuni u Zagrebu proglašeni
dječjom igrom, a pritom ubijeni nevini građani - Zoran Domini - kolateralnom žrtvom za
čiju smrt nitko ne treba odgovarati. Koji dan potom je Novica Petrač, dika otmičarska,
ranije pušten iz zatvora zbog dobrog vladanja. Informirani smo i o aranžmanima kojima
velikodušna država časti gospićkog ratnog zločinca Tihomira Oreškovića, pravomoćno
osuđenog na 15 godina zatvora za ubojstva 50-ak srpskih civila. Kako se ne bi osjećao
indisponiranim u odnosu na kolegu Norca, koji slobodu uživa tek vikendima, Orešković se
pod krinkom liječenja nesmetano šeće Zagrebom i obiteljima svojih žrtava ceri u facu.
Da šećer dospije na kraj pobrinuo se Damir Primorac, ambiciozni brat još ambicioznijeg
ministra obrazovanja, koji je podzemnim igrama i dilanjem anonimnih kaznenih prijava u
završnici izbora za šefa splitskog Županijskog suda iz igre uspio izbaciti kudikamo
stručniju kolegicu i doći na domak željene funkcije.
Mislite da su ovi "slučajevi" nepovezani i da farsične sudske odluke koje u
građanima uporno ubijaju nadu u sustav i pravdu nemaju direktne veze s kadrovskim
odabirom? Pravosudni apsurdi u najvećoj su mjeri baš posljedica stranačko-etničke čistke
hrvatskih sudova iz devedesetih. Da time nismo dotaknuli dno ponora koji nas drastično
udaljava od Europe jamče nam danas neki novi primorci i stare partijske metode.
|