strana 3 od 4

SMRT SINKRONIZACIJI, SLOBODA TITLU “REFLEKTOR” ISTRAŽUJE
KAKVE SU ŠANSE DA TV KUĆE HRVATSKIM GLASOVIMA “OZVUČE”
FILMOVE PREMA RECEPTU NOVINIH “ISTINITIH PRIČA”

ŠVARCI (ne)će ‘šprehati’ hrvatski

Nema šanse, barem što se HTV-a tiče! A vjerujem da se ni na druge televizije to neće proširiti, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što je sinkronizacija skupa, znatno skuplja od titlovanja - rezolutan je urednik filmskog programa HTV-a Tomislav Kurelec (lijevo)

Piše Siniša PAVIĆ

Ako se uopće smije parafrazirati reklamu u kojoj više idealno oblikovanih ženskih stražnjica sugerira kako dojedna ima svoj faktor, vrijedi i može se kazati i: “Svatko ima svoju noćnu moru!” Ista je najčešće uvjetovana ružnim snovima u kojima zmije gmižu, zubi otpadaju, a mutne vode samo nesreću nose i tek pokatkad ima veze i s Malnarom. Noćne more i besane noći posve su legitimna stvar, a bome i posve osobna, toliko osobna da bi nekakvo iščašeno natjecanje čija je noćna mora strašnija imalo sasvim pristojan legitimitet. Noćna strava kolegice Ane možda i ne bi u tom natjecanju pobijedila, ali jamačno bi bila najposebnija. Jer, dok jedne u znoju bude oceubojice, nju budi Winettou! E da, Indijanac s njemačkoga govornog područja koji je skakutao kamenjarom dične nam domovine! Indijanac koji govori njemački!?
- Kad taj drekne “Achtung, achtung!”, ja se smrznem! - iskrena je kolegica, koju djetinja frustracija ne pušta ni danas.

Kakav je tretman filma na našim TV postajama, nije uopće nemoguće da se jednog jutra probudimo, uključimo televizor, a tamo, recimo, Brad Pitt kojem je glas posudio Zuhra!

Sindrom Winettoua

Elem, dio generacije današnjih gotovo 40-godišnjaka na loš san je natjerao Indijanac s njemačkoga govornog područja. Današnji ovisnici o televiziji loš bi san po stare dane mogli imati zbog horor talk show sapunice Nove TV zvane “Istinite priče”. I neće jedino krive biti voditeljice i autorice ovoga negledljivo sladunjavog trabunjanja o uspješnim, a ipak mrvu nesretnim ženama.
Noćne more, osip i svrab, puk će ponajprije dobiti zbog uskrsnuća sindroma Winettou, zbog činjenice da mu se u pola panel diskusije bogatih i slavnih servira očajan igrani filmić istočnoeuropske produkcije, pa još nakaradno sinkroniziran na materinski nam jezik! Za one koji nisu gledali, recimo da čitav nazovi filmski uradak bojom glasa i načinom govora opako nalikuje na porniće snimane prije milijun godina, pa još distribuirane ispod banka. Kruto i neprirodno poput loše odglumljenih kazališnih predstava i posve nepotrebno, taman da se čovjek prestravljen zapita nije li ovo samo kataklizmički predznak tmurne sutrašnjice u kojoj ćemo danas sutra, poput neke slavenske braće, gledati i slušati sve glumce redom, od Schwarzeneggera do Jessice Albe, kako govore hrvatski!

Na komercijalnim televizijama popularizira se sve i svašta, pa tako i čisti šund. Cilj je uvijek privući najširu publiku, i to sadržajem koji ne opterećuje nimalo i ne traži nikakav kritički angažman - veli profesorica, prevoditeljica i filmofil Silvana Kosanović

Ustupak prosječnoj publici

Treba li nam se, dakle, tresti da će nas uskoro sinkronizacije nalik onoj u “Istinitim pričama” vrebati sa svih TV postaja!?
- Nema šanse, barem što se HTV-a tiče! A vjerujem da se ni na druge televizije to neće proširiti, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što je sinkronizacija skupa, znatno skuplja od titlovanja - rezolutan je urednik filmskog programa HTV-a Tomislav Kurelec, koji ne dvoji kako bi sinkronizacija filmova bila jednostavno katastrofalna.
Oduzeti glumcu glas, znači oduzeti filmu bitni element njegove vrijednosti. Sve to zbog ustupka prosječnoj publici kod koje, činjenica je, sinkroniziran film prolazi bolje. Stoga se motiv rijetkih hrvatskih pokušaja sinkronizacije čini posve jasan i posve komercijalne naravi. Da su se na Novoj TV, po svemu sudeći, vodili sličnim motivom, ne sumnja ni profesorica engleskog jezika, prevoditeljica i filmofil Silvana Kosanović.
- Na komercijalnim televizijama popularizira se sve i svašta pa tako i čisti šund. Cilj je uvijek privući najširu publiku, i to sadržajem koji ne opterećuje nimalo i ne traži nikakav kritički angažman. Sve je to na tragu “uspjeha” bezbrojnih forenzičarskih i sudskih serijala u kojima dva glasa sve sinkroniziraju, ne bi li se tako svemu dao dramatičniji ton - smatra ona.
No, ne boji se da bi nam se pošast od sinkronizacije mogla dogoditi, s obzirom da je čak i u jednoj Italiji, koja je još od doba Mussolinija sinkronizirala sve i sva, sve jača tendencija da se u filmove ne dira ničim do titlom.

Sinkronizaciju filmova, svih osim crtića, treba zabraniti - jasan je i filmski kritičar Jurica Pavičić

Zuhra kao Pitt

- Sinkronizaciju filmova, svih osim crtića, treba zabraniti - jasan je i filmski kritičar Jurica Pavičić.
I nije, veli, to samo zbog toga što filmofili mrze sinkronizirane filmove držeći da ih se time bitno mijenja. Pavičić, naime, upozorava kako sinkronizacija pojačava asimilaciju, odnosno postupno dovodi do svojevrsne kulturne kolonizacije.
Pa dok zahvaljujući titlu i stranom jeziku gledatelj ima distancu naspram viđenog, kod sinkroniziranih filmova puno se brže asimiliraju životni stilovi i navike koje film prikazuje i nudi. Samo, priznaje i Pavičić, dok, primjerice, javna televizija ne smije filmove prekidati propagandnim porukama, komercijalne zapravo mogu što hoće. A hoće li im se dati sve redom sinkronizirati? Vrag bi ga znao. Kakav je tretman filma na našim TV postajama, nije uopće nemoguće da se jednog jutra probudimo, uključimo televizor, a tamo, recimo, Brad Pitt kojem je glas posudio Zuhra!

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.