ZAROBLJENI U TUĐEM TIJELU
IAKO TRANSSEKSUALNE OSOBE ZBOG PREDRASUDA POREMEĆAJ RODNOG
IDENTITETA SKRIVAJU OD JAVNOSTI, DIO IH SE IPAK ODLUČUJE NA ZAHVATE
ŠESTORO HRVATA ČEKA
NA PROMJENU SPOLA
NOVI ŽIVOT Zadnjih deset godina petnaestak osoba se
javilo zagrebačkom Centru za kliničku psihologiju zbog poremećaja spolnog identiteta.
Petoro je prošlo cijeli postupak i živi u novom spolu. Sada se u procesu pripreme za
promjenu spola nalazi njih četvoro, a još dvoje je tek na početku
Koliko je u Hrvatskoj osoba
"zarobljenih u tuđem tijelu", nitko ne zna, jer većina njih poremećaj rodnog
identiteta (transseksualnost) godinama, poneki i cijeli život, skrivaju od javnosti
upravo zbog društvenih predrasuda, zbog kojih bi bili stigmatizirani, odbačeni i poniženi.
Teška duševna patnja
To su vjerojatno i razlozi zbog kojih se relativno mali broj ljudi s ovim poremećajem
odlučuje za promjenu spola, jer unatoč činjenici što je Svjetska zdravstvena
organizacija transseksualnost definirala poremećajem mentalnog zdravlja, dakle bolešću,
koja se vodi pod šifrom F 64, troškove dugogodišnjeg liječenja psihijatrijskog, pa
zatim hormonalnog i kirurškog, uglavnom svi ovi ljudi snose sami.
Najnovije statistike iz Nizozemske govore da je transseksualnost prisutna kod jednog od
11.900 muškaraca i kod jedne od 34.000 žena, odnosno da je omjer 3:1 u korist muškaraca.
- Najčešće se radi o potpuno psihički zdravim, ali duboko nesretnim ljudima koji od
najranije dobi znaju kako su drukčiji. Osjećaj nemogućnosti izražavanja svoje prave
prirode stalan je izvor tuge, bespomoćnosti, neshvaćenosti i neprihvaćenosti - kazuje
nam prof. dr.sc. Nataša Jokić-Begić, psihologinja u zagrebačkom Centru za kliničku
psihologiju, koja se godinama bavi transseksualizmom i provodi psihoterapiju, te dodaje:
- Kako bih bolje pojasnila kako se osjećaju ljudi s transseksualnim poremećajem,
zamislite sljedeću situaciju: sutra se probudite s tijelom koje je drugog spola od ovog
koji sada imate. Svi vam se obraćaju u tom drugom rodu (recimo muškom), a vi neuspješno
pokušavate reći da ste i dalje ona ista žena, kako vam je potpuno strano da vas zovu muškim
imenom, kako vam je potpuno nezamislivo da za izlazak obučete odijelo, a svi vam govore
kako govorite gluposti i kako se morate prilagoditi. Za neko vrijeme ćete odustati od
uvjeravanja i povući se u sebe.
Visokoobrazovane osobe
Tako se osjećaju transseksualne osobe, uz napomenu da one imaju slične osjećaje od
najranijeg djetinjstva. Naše je društvo tradicionalno i sklono stigmatizaciji svega što
je različito od "prosječnosti", pa su pripadnici svih manjina stigmatizirani,
a tako i transseksualci - naglašava prof. Jokić-Begić.
Dodaje kako je zadnjih desetak godina imala 15-ak ljudi koji su se javili zbog poremećaja
spolnog identiteta. Zanimljivo je da su gotovo sve te osobe imale visoku stručnu spremu,
a podaci iz strane literature govore da se radi o osobama natprosječne inteligencije:
- Moj uzorak to potvrđuje, ali premali je broj ispitanika da bih sa sigurnošću to mogla
tvrditi. Petoro je prošlo cijeli postupak i živi, više ili manje kvalitetno, u novom
spolu. Sada se u procesu pripreme za promjenu spola nalazi njih četvoro, a još dvoje je
tek na početku. Nemali broj odustane od tranzicije tijekom pripremnog perioda. Naime,
postupak tranzicije je iznimno psihološki, tjelesno i socijalno zahtjevan.
Socijalne promjene su također burne - od promjena dokumenata, do suočavanja sa zgražanjem
okoline. Operirane osobe su najčešće prisiljene napustiti svoje radno mjesto, ali i
grad u kojem su do tada boravile. Vrlo često nemaju podršku obitelji, jer sve ovo od
obitelji zahtijeva golemu prilagodbu na koju mnogi nisu spremni - kaže nam prof. Jokić-Begić.
U našoj zemlji, nažalost, nema službenog tima koji se bavi problemom transseksualnosti.
Stručni tim trebao bi biti sastavljen od psihologa, psihijatra, endokrinologa, kirurga,
socijalnog radnika i pravnika. Što se tiče Europe, osim u njenim zapadnim zemljama,
timovi postoje u Ljubljani i Beogradu i klijenti se ondje obraćaju za pomoć, plaćajući
sve iz vlastitih sredstava. Provedene su operacije i kod nas, te su samo dobra volja i
koordinacija potrebni da se i formira stručni tim. - Postoje dvije osnovne kategorije bolesnika - oni koji
su biološki muškarci, a osjećaju se ženama, i oni koji su biološki žene, a osjećaju
se muškarcima - kaže mr.sc. dr. Zdravko Roje, voditelj Odjela plastične kirurgije Kliničke
bolnice Split. Iako poremećaj rodnog identiteta obuhvaća pet kategorija bolesnika -
transseksualizam, transvestizam, poremećaj koji nastaje u djetinjstvu kod dječaka i
djevojčica, različite druge i još neodređene poremećaje, svi su oni u prvom redu
poremećaji mentalnog zdravlja zbog kojeg ponašanje ovih osoba rezultira značajnim
nedostatkom u prilagodbi ili je prisutna teška duševna patnja.
Starosna granica
Osobita se pažnja posvećuje liječenju ovog poremećaja kod djece i adolescenata, a
starosna granica od 18 godina određena je kao vrijeme prije kojeg se ne smije
primjenjivati hormonalna i kirurška terapija.
- Prethodno treba utvrditi točnu dijagnozu i u pismenoj formi, a da bi se pristupilo
drugoj i trećoj fazi liječenja, mora biti obavljen i test stvarnog života kroz koji
osoba u godinu dana (pa i dulje) živi životom suprotnog spola, najprije u svojoj
obitelji, među bliskim osobama, a kasnije i u javnosti - pojašnjava nam dr. Roje, objašnjavajući
da je to razdoblje nužno da bi osoba testirala svoja osobna uvjerenja i fantazije o
suprotnom spolu, i to tako da je u stalnom kontaktu sa psihoterapeutom. Tek ako je i nakon
tog razdoblja osoba ustrajna u promjeni spola, pristupa se hormonskom i kirurškom liječenju.
- Kao što vidite, kirurško liječenje je vrlo složeno i indicirana je terapija samo kod
osoba s teškom poremećajima rodnog identiteta - ističe dr. Roje. Osim toga, kvaliteta kirurške promjene vanjskih
spolnih osobina ključna je za sve transseksualce u prilagodbi na novi spol. U praksi se
često postavlja pitanje jesu li osobe koje su promijenile spol kasnije požalile.
Procjene kažu da je takvih samo jedan do dva posto.
piše Javorka LUETIĆ
Split: Spol promijenile dvije osobe
Promjena osobnih podataka može se obaviti tek nakon uvida u medicinsku dokumentaciju.
Osoba s promijenjenim spolom može dobiti nove dokumente na novo ime, ali u upisniku
matice rođenih u rubrici "spol" ostaje onaj koji je osoba imala pri rođenju, s
tim da se dodaje bilješka o naknadnoj promjeni spola.
U Splitu su dvije osobe u posljednjih deset godina zatražile da im se izda rodni list s
novim spolom i imenom.
’Stalno glumim muškarca, ovakav život
nema smisla’
- Svaka priča je vrlo tužna. Posebno je teško kada se osoba odluči na kompromis i
nikome ne govori o svojim problemima, već se što više pokušava prilagoditi okolini,
preuzimajući sve socijalne uloge koje život stavlja pred nju. Takav pojedinac uđe i u
brak, dobije djecu, ali osjećaj dubokog i trajnog nesklada između spola i roda ostaje.
Nedavno mi se javio jedan čovjek koji mi je rekao:
"Ja svoju djecu volim više nego sebe i nikada ih ne bih mogao unesrećiti svojim
priznanjem. Ali ovakav život više nema smisla, ja stalno glumim muškarca, ja se stalno
naprežem govoriti u muškom rodu, ja ne mogu više ovako", priča nam prof. Jokić-Begić.
Lili i Christine
Prva operacija promjene spola obavljena je u 1930. godine u Dresdenu kada je danski
umjetnik Einar Wegener odstranjenjem penisa i presađivanjem jajnika i maternice postao
Lili Elbe. No, operacija je bila fatalna i Lili je umrla 1931. godine.
Uspješnom operacijom 1952. godine Amerikanac George Jorgensen postao je Christine, koja
je kao glamurozna žena bila dva puta zaručena i umrla je u 62. godini od karcinoma.
Christinin osobni prijatelj dr. Harry Benjamin objavio je 1966. godine knjigu
"Transseksualni fenomen" ispričavši svijetu prirodu ovog poremećaja kao i način
liječenja. Štoviše, dr. Benjamin postavio je smjernice terapije i utemeljio udrugu
"Harry Benjamin" koja i danas određuje standarde liječenja.
Oblikovanje vagine i penisa
Dr. Zdravko
Roje, voditelj Odjela plastične kirurgije Kliničke bolnice Split, iznio nam je tijek
liječenja i kirurških zahvata pri promjeni spola:
- Hormonsko liječenje ima cilj ublažiti hormonski uvjetovane sekundarne spolne osobine
vanjskog spola u najvećoj mogućoj mjeri i potaknuti nastanak drugih osobina u novom
spolu. Kod promjene muškog u ženski spol hormonima se utječe na dlakavost koju treba
reducirati, potiče se razvoj dojki te mekoća kože uz povećanje masnog tkiva, utječe
se na smanjenje sjemenika i prostate te se donekle korigira glas.
Promjena ženskog u muški spol i razvoj muških sekundarnih spolnih osobina potiče se
testosteronom, što uključuje stvaranje muškog uzorka dlakavosti i muškog oblika tijela
te zaustavljanje menstruacije. Također se postiže promjena glasa, pojavnost akni, povećanje
klitorisa, libida te promjene na jajnicima i dojkama.
Promjena muškog u ženski spol traži kirurško oblikovanje nove vagine, a obično treba
povećati i dojke, što se najbolje postiže ugradnjom silikonskih proteza. Kirurška
promjena iz ženskog u muški spol sastoji se u uklanjanju dojki, maternice i jajnika.
Zatim se obavlja tzv. medioplastika i faloplastika tako da se novi penis formira slobodnim
režnjevima uzetima s ruku ili nogu. Kirurški se uklanja i višak masnog tkiva.