strana 1 od 7

pedsjednik vas savjetuje PREDSJEDNIK SLOVENIJE dr. JANEZ DRNOVŠEK,
U POVODU HRVATSKOG IZDANJA SVOJE KNJIGE “MISLI O ŽIVOTU I SAVJESTI”,
TVRDI KAKO ODBIJA BITI POLITIČAROM, ALI SE NE ODRIČE FUNKCIJE

Tko pročita moju knjigu POSTAJE BOLJI

Sada je hrvatsko-slovenskoj granici sve sporno. Ono što je prije bilo dogovoreno, to ne vrijedi više. Obje vlade nisu ništa uradile da bi se makar jedan granični problem uspješno riješio. Svakako ćemo Mesić i ja, koji smo odbili biti fikusi, pokušati promijeniti nešto na bolje

Slovenski predsjednik dr. Janez Drnovšek ponovno je iznenadio svijet, objavio je knjigu, svojevrsni priručnik koji treba pomoći ljudima da postanu bolji. Kako nam priča, knjigu “Misli o životu i savjesti” pisao je u dahu, ima 48 poglavlja i napisana je u - 48 dana. Početkom listopada izlazi u izdanju čakovečke ‘Kamene duge’ i na hrvatskome. Pomalo je neobično od doktora ekonomije, od čovjeka koji je prije desetak godina zapisao svjedočenje o rasapu jedne države na čijem je čelu bio, istina kratko, sada savjete kako učiniti sebe boljim čovjekom, kako pomoći svima nama da čitav svijet postane bolje mjesto za život.

Bešćutno trošimo naše živote

Za koji dan će Misli biti predstavljene hrvatskoj javnosti. Kakva je to, uopće, knjiga?
- To je, naslov sam kaže, knjiga o životu i savjesti, životu u suglasju s vlastitom savješću, najkraće - to su zapisi ili savjeti, kako god ih hoćete nazvati, koji pomažu ljudima da postanu bolji.
Kako ljudi mogu postati bolji, može li se to naučiti jer se teško za neke može kazati da su dobri...
- Čovjek, svaki pojedinac prvo sebe treba srediti. Svi živimo manje-više mehanički, ne razmišljamo o svijetu i o drugima na način da to dotiče našu savjest. Trošimo život, a ne živimo ga. Bavimo se sami sobom, svojim potrebama. I druge ne vidimo, a počesto od onih koji pate okrećemo glavu, pravimo se da ih ne vidimo. I tako nam prolazi život. U bešćutnosti. I zato sam napisao ove svoje misli, da ljudi postanu bolji...
Vjerujete li stvarno da onaj tko pročita Vašu knjigu postaje bolji.
- Naravno.
Pa ima li već boljih Slovenaca...
- Ima, javljaju mi se mnogi koji su knjigu pročitali, kažu da sam im pomogao, da sam ponekome i otvorio oči, da su neki zastali i pogledali u sebe... Da sam ih naučio da budu barem mrvicu bolji.
Onda ste Vi nešto kao učitelj, guru.
- ...(smije se) Zašto ne.
Možete li predstaviti knjigu onako kao za neznalice...
- Rekao sam vam, ‘kako sebe napraviti boljim čovjekom’- to je tema. Da izađe čovjek iz nesavjesnog života, da izađe iz mehaničkog, po definiciji neuspješnog života, da prevlada svoju sebičnost... Tada će čovjek biti puno zadovoljniji, bit će ispunjen. Važno je uvijek misliti pozitivno, nikako se čovjek ne smije prepuštati negativnim emocijama. Knjiga, među ostalim, objašnjava i kako se zaštititi od negativnih emocija jer one utječu na nas i onda smo mi ljuti, bijesni, tužni, nesretni. A to sve utječe na nas, to nas okupira. Može čak doći i do bolesti.

Sve sam na sebi iskušao

Knjiga je rezultat Vašeg životnog iskustva, zar ne, pa i ove borbe s bolesti?
- Sve što sam u knjizi napisao na sebi sam iskušao. Jest, ona je svojevrstan štit dobrote, pa se negativnim stavovima više ne može utjecat na mene...
.... ali može vlada s proračunskim restrikcijama...
- ... ne može. Vlada zapravo želi instituciju predsjednika države podrediti sebi, ja sam se tome odupro pa su mi oni uzvratili neodobravanjem novca za normalno funkcioniranje Ureda predsjednika...
... pa su Vas zaustavili na putu za Španjolsku...
- Zasad jesu. Ali, da vam nastavim o knjizi... Dakle, kad sebe učinimo boljim, na red dolazi sve ono oko nas - svijet. Pravi je posao ovaj naš svijet učiniti boljim. Jer, svijet ide prema propasti. Svi mi mislimo da se netko brine o ovome našemu svijetu, da će se sve dobro završiti. Ali neće. Nitko ne misli o tome. Baš nitko, a najmanje one velike zemlje, one su sebične, imaju svoje geopolitičke, strateške, ekonomske interese tako čvrste da su i organizaciju UN-a blokirali. UN ne može ništa, jer uvijek jedna od tih velikih sebičnih zemalja može vetom blokirati rad Vijeća sigurnosti. I zato se krize u svijetu ne rješavaju, krize poput Darfura, Ruande, pa u bivšoj Jugoslaviji su morale stotine tisuća umrijeti prije nego se stvar počne rješavati.

Spasonosni unutarnji glas

A razlike između bogatih i siromašnih su sve veće. Znate, sedam milijardi dolara je dovoljno da se nahrani baš svako dijete na ovom nesretnom svijetu. Ti novci su sitnica u vojnim proračunima velikih. Samo za rat u Iraku SAD godišnje troši 100 milijardi dolara. Ako bi se ti silni dolari uporabili za smanjenje razlika u svijetu, bilo bi manje nesretnih, manje bolesnih, a postala bi izlišna i borba protiv terorizma. Treća stvar koja se mora riješiti je ekologija - sva svjetska politika nije u stanju riješiti to da prekinemo piliti granu na kojoj sjedimo i od koje živimo...
U knjizi zemlju uspoređujete autobusom...
- Čitav naš svijet sjedi u autobusu, svi se voze uvjereni da postoji vozač. A kad ono, njega nema, morat ćemo sami preuzeti odgovornost za svoj autobus... Zato treba dizati svijest i savjest ljudi.
Čekajte... Tu se postavlja pitanje vjerovanja, neki zasigurno misle da postoji vozač, da se zove bog, ratio, logos, razum...
- Što se toga tiče, ja više vjerujem u intuiciju nego u razum. Razum može biti oruđe, instrument, a ne vladar. Više od razuma je intuicija, unutarnji glas, osjećaj za prave stvari. I zato u knjizi pišem kako je važno slušati taj unutarnji glas, jer to je jedini put za spašavanje čovječanstva. Jer o tome razgovaramo, zar ne - kako dobrotom spasiti čovječanstvo.
Vi ste optimist.
- Jesam.
Optimist ste i kad vidite sve ovo što se događa, i jad i nevolju i bolest i jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju.
- Jesam, optimist sam. Možemo svijet učiniti boljim za sve nas.

Sustav tjera političare u nemoral

Neobično je, ali zato ste valjda toliko popularni i poštovani, da jedan političar s toliko optimizma govori o tome kako promijeniti svijet dobrotom, kako bi zadatak političara trebao biti ostvarenje ljudske sreće... Ma, jeste li vi uopće političar...
- Sad više nisam. Bio sam.
Možda zato što se pokazuje da su političari - lažljivci... Jesu li političari moralni, etični ljudi.
- U politici, možda, ima najmanje morala, etike, savjesti. Često se govori o poštenju u politici, a politički mehanizam ide protiv poštenja, takav je da se političari predstavljaju kao najpametniji, najbolji, najljepši...
Što znači da nužno lažu, a kad priznaju da su lagali, i tako prvi put kažu istinu, dogode se nemiri kao u Budimpešti.
- Da, jer nisu ni najbolji ni najljepši. A cijeli sustav ih tjera na takvo ponašanje. Rijetko će koji političar priznati da nešto nije dobro napravio... Ali kada im ukažete na to da nešto nisu dobro uradili, bjesne, kažu, običan ste kritizer.
Na Vas su se vlade ljutile jer ste ih kritizirali?
- Jesu. Pitaju zašto sam kritizirao Janšinu vladu, a mediji su se raspisali kako ta kritika nije u duhu gandijevske politike koju zagovaram. Odgovorio sam: Gandi je kazao da su dvije stvari najvažnije - mir i istina. Ali je i pridodao - istina je važnija od mira.
Vladu ste kritizirali i zbog najnovije tenzije koja se stvorila oko hrvatsko-slovenskih odnosa na granici, na Muri.
- Jesam. Znate, kad policajci dođu na granicu, to samo znači da su političari nesposobni. Da nisu obavili svoj posao.

Cijela granica sporna

Postoji li uopće pedalj zemlje na granici između Slovenije i Hrvatske koji nije sporan?
- To vam je dobro pitanje. Sada je sve sporno. Ono što je prije bilo dogovoreno to ne vrijedi više. Tako je bilo dogovoreno da će vrijediti katastarske granice s prirodnim korekcijama tamo gdje to teren traži, da se katastar poštuje kao kriterij. Sada je novi dogovor da se poštuje stanje od 25. lipnja 1991. godine - ali ta granica, nekadašnja međurepublička, nikada nije bila mikrodefinirana. U pravu ste - nema ni pedlja granice koji nije sporan. I još zaključujem da obje vlade - Janšina i hrvatska - nisu ništa uradile da bi se makar jedan granični problem između naše dvije države uspješno riješio.
Onda ste predložili arbitražu, što baš nije najljepše zazvučalo na Vašoj strani.
- Rekao sam da je arbitraža puno bolje rješenje nego ovo što sada imamo.
Uskoro se sastajete s predsjednikom Mesićem. Hoće li granice biti tema. I još, hoćete u Hrvatsku doći biciklom, s obzirom na to da su Vam ukinuli novce za vanjskopolitičku aktivnost?
- I predsjednik Mesić i ja pozvali smo naše vlade da nešto urade, da iznađu rješenja. Neshvatljivo je, otkako sam ja prestao biti predsjednik vlade, baš ništa se nije napredovalo u slovensko-hrvatskim odnosima. Baš ništa. Sami incidenti, larma se bez veze... Svakako ćemo nas dvojica, koji smo odbili biti samo fikusi, a tako su nas nazivali po novinama, pokušati promijeniti nešto na bolje.
Onda, idete li u Madrid autom, a u Zagreb biciklom...
- Neće do toga doći...

Pokušavaju me disciplinirati

A hoće li doći do suda? Ustavnopravni stručnjaci u Sloveniji razmatraju mogućnost podizanja tužbe protiv Vas jer ne obavljate ustavom definiranu ulogu predsjednika. A Vi je ne možete obavljati jer Vam vlada ne da novce.
- Neće doći ni do suda. Nemaju oni petlje za to. Znaju da bi sve to bilo na njihovu štetu. Dakle, sredstva iz proračuna automatizmom se dodjeljuju korisnicima, 17 zahtjeva je prošlo bez problema, samo je Ured predsjednika odbijen. U vrijeme kada sam ja bio predsjednik vlade, u tih 10 godina Milanu Kučanu su odobravana sredstva automatizmom. Bez problema... Ovo je bio samo pokušaj da me se disciplinira. Pokušaj nije uspio.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.