JAVLJAM SE ZA RIJEČ ŠTO SE ŽELI
POSTIĆI NOVOM PODJELOM
TALIJANSKOG DRŽAVLJANSTVA GRAĐANIMA HRVATSKE?
Utroba koja je porodila talijanski
iredentizam još uvijek je plodna
S nizom država, Argentinom, Austrijom, Brazilom, Danskom, Njemačkom, Velikom
Britanijom i dr. Italija je, sukladno međunarodnome pravu, zaključila dvostrane ugovore
o dvojnom državljanstvu, samo s Hrvatskom i Slovenijom nije. S nama pitanje dvojnog državljanstva
hrvatskih građana talijanskoga jezika i kulture kojima je barem jedan predak nekada bio
talijanski državljanin, uređuje jednostrano, zakonom, treći put (9. veljače 2006.)
otkako je Hrvatska neovisna država. Zašto?
Zato jer je istinska svrha novoga talijanskog zakona umnažanje broja građana s
talijanskim državljanstvom u Hrvatskoj i Sloveniji. Očekuje se od 20.000 do 100.000
zahtjeva. Želi se, dakle, povećati broj pripadnika talijanske nacionalne zajednice i
promijeniti nacionalna struktura stanovništva, posebice i prije svega u Istri. Potom je
na redu — misle iredentisti i ine političke budaletine — autonomija regije,
referendum, samoodređenje.
Valja se sjetiti da su u vrijeme raspada Jugoslavije talijanski iredentisti predlagali čak
i vojnu intervenciju radi vraćanja "izgubljenih teritorija" Istre i Zadra.
U Anconi je potpredsjednik talijanske vlade i ministar vanjskih poslova Gianfranco Fini
izjavio: "Istra, Rijeka i Dalmacija su oduvijek bile talijanske zemlje"
("Slobodna Dalmacija", 13. listopada 2004.). Službeni Rim ga nije dezavuirao.
Umjesto demantija, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom u Berlusconijevoj
vladi, hladno je ustvrdio da je Fini rekao istinu!
Rim i ne drži mnogo do tršćanskih iredentista, ali oni uvijek dobro dođu kad se želi
obaviti pritisak na susjede. Interesi su sada gospodarske naravi, vezani uz nekretnine,
banke, ribolov. Pošto znaju da je naš strateški interes učlanjenje u Europsku uniju,
nastoji se u postupku pregovaranja ušićariti što je moguće više.
U rimskome časopisu za geopolitička pitanja "Limesu" (početkom 2004.) Gianni
de Michelis (u vrijeme raspada Jugoslavije bio je talijanski ministar vanjskih poslova)
napisao je: "Treba podučiti pristojnom ponašanju Hrvate i Slovence... Već smo
pogriješili što nismo riješili sve naše probleme sa Slovenijom prije negoli smo je
prihvatili u europsku obitelj. Ne bismo smjeli ponoviti istu pogrešku s Hrvatskom."
De Michelis je savjetnik talijanskog predsjednika vlade Silvija Berlusconija, a on je
nedavno poručio da nećemo u Europsku uniju dok ne platimo naslijeđeni jugoslavenski dug
Italiji (oko 35 milijuna dolara). Italija već deset godina odbija dati broj računa na
koji bismo mogli taj dug uplatiti! Umjesto novca, zahtijevaju nekretnine. Zašto? Među
ostalim, jer bismo u tome slučaju morali zaključiti poseban sporazum i na taj način
praktički revidirati ugovore (Osimski iz 1975., Rimski iz 1983.) kojima je bivša
Jugoslavija definitivno riješila sva granična, financijska i materijalna pitanja s
Italijom.
Valja imati na umu da Italija službeno komemorira 10. veljače (Dan sjećanja), jer je
toga dana 1947. na mirovnoj konferenciji u Parizu "izgubila", među ostalim,
Istru, Rijeku, Zadar i Palagružu. U Italiji nikada nije obavljena istinska defašizacija.
Nitko u Italiji nije suđen za zločine fašista počinjene tijekom Drugoga svjetskog rata
na ovim našim prostorima. Na posljetku: utroba koja je porodila talijanski iredentizam još
uvijek je plodna.
prof. Davorin RUDOLF, Split
|