PREMIJERA "JEŽEVA KUĆICA" IVICE JAKŠIĆA
PUKA U BOLU NA BRAČU
Ustaše i partizani šotobraco
HRVAT HRVATU - JEŽ Puko je skrivio salve smijeha i
aplauza, za konačan prijevod "Ježeve kućice" na jezik razumljiv Hrvatima.
Povijest će mu biti zahvalna. l Ja mislin da je ovo to pomirenje Hrvata o kojemu je
Franjo sanja, ustaše i partizani šotobraco, poručio je brački multimedijalac
Bol. Zima. Nigdje nikoga. Samo jedan turboprdekavac na MZ-u uporno kola mistom, baš u
vrijeme popodnevnog pižolota. Pas mater. A opet, vrijeme je krnjevala i nema mu ko šta
zamirit, nisu dani za spavanje. A šušur tek počinje. Deset minuta prije praizvedbe Ježeve
kućice, kino, u čijoj utrobi vlada neodoljivi osjećaj unutrašnjosti golemog automobila
iz vremena briljantina, bilo je prepuno. Sve pomoćne sjedalice su u pogonu, stajanje također,
skoro tristo duša. Pred ulazom prodaju se majice "U antifašizmu ima 64 posto fašizma.
U antikomunizmu ima 69 posto komunizma. Jedino u demokraciji nema ništa."
— Pošto?
— Šezdeset. Ali nemamo van kesicu.
— Kako?
— Mislile smo da ništa nećemo prodat!
Koji marketing... Ali što će Puku, Ivici Jakšiću i Čokriću, piscu, slikaru i režiseru,
reklama?! Ovo geslo s postocima već znaju svi koji trebaju znati. A majica će opet biti
hit ljeta.
Igrokaz ćete valjda pogledati. Jer počinje... — Po šumi, širom, jež Ante skita, stazama ide on
Druga Tita. Lovac, katolik, gori od strasti, oružje hladno, Legija časti...
Sad je valjda sve jasno. U priči kroz koju nas vodi lugar Stipan, hrabri jež Ante umiče
smicalicama lije Karle i njezinim saveznicima; vuku Ivi — Đeku, medvjedu Hansu, divljoj
svinji Bepini, a kroz Tranziciju, Akcijski plan, Patriotizam, WEU, Avi, Balkansku krčmu,
s njima jure i ovca Mojca, zec Đoko, Crvenkapica, Doktor, Kuhar, Šaptač, sokol Mujo i
orao Haso. Sve do epiloga — muke ježeve:
— Ako se priča pogrešno shvati, pred sud povijesti ja ću stati, i tvrdit isto dok god
sam živ — časni sude, nisam kriv! Kriv je ipak bio za salve smijeha i aplauza, za konačan
prijevod Ježeve kućice na jezik razumljiv Hrvatima. Povijest će mu biti zahvalna.
— Moga bi ko nać zamirku, ali ko mu je kriv. Ja mislin da je ovo to pomirenje Hrvata o
kojemu je Franjo sanja, ustaše i partizani šotobraco. Kad smo već kod toga, priznaj,
sad si se politički osvistija — kaže Puko poslije igrokaza, dok glavni urednik izdavačke
kuće AGM Kruno Lokotar dijeli ukoričeno izdanje Ježeve kućice (za Hrvate).
— Sad možete reć da ste i na Braču nešto mukte dobili.
— Je, ali od Zagrepčana!
U Bolu je i ravnatelj zadarskoga teatra Renato Švorinić, koji će na jesen otvoriti
sezonu upravo Pukovom predstavom.
— Ritkost je vidit četrdeset Hrvata da pušu u isti rog. Pratim sve što je Puko
napravija, i Ježeva kućica mi se čini najozbiljnija, puna oštre satire, podsjeća na
grčke tragedije. Jakšić je, čini mi se koji put, jedini prorok u svome selu, odnosno
škoju — objašnjava Švorinić.
Tonču Kukoču Bageru, obaveznom liku svih Pukovih skazanja već 27 godina, ovo je prva
predstava u kojoj je glumio odjeven, Muju. Već iza pozornice presvukao se u kaštelansku
mažoretkinju, golu gdje se god moglo ogoliti.
— I znaš da me pogodilo to! Drugačija je predstava, tri, četiri puta san je mora
vidit da bi je shvatija. I ne snalazin se zato kako triba — razmišlja našminkani Bager
pod crnom perikom.
Je, reklo bi se da je u pravu. Ili što nam je kasno navečer na rivi rekla ježa Ante
mama Đenka:
— Mali čovik uvik nastrada. Osjeća se to...