CORPUS SEPARATUM
Klevetnički duh
Josip
JOVIĆ
Tajna Mesićeva svjedočenja u Haagu je konačno razotkrivena. Zašto tek sada? Zato
što je ta tajna već odavno javna, zato što je daljnja uporna obrana te tajne počela
ozbiljno štetiti i svjedoku, i Sudu, i glavnom izvoru informacija o tajni, te zato što
je nakon uhićenja generala Gotovine, kako je rekao premijer Sanader, Akcijski plan Vlade
(i britanskih obavještajaca) o lovu na Gotovinu, dio kojega je plana bila i kontrola
novinara, stavljen ad acta. Tajnu s jednoga dokumenta od velike važnosti ne samo za
haaške procese, nego i za pisanje novije povijesti pa i za poziciju države u svijetu,
trebalo je, ako je ikada i bila potrebna zaštita, skinuti prije pet godina, kada je tajni
svjedok postao predsjednikom države. Ipak, bolje ikad nego nikad. S dnevnog je reda
maknuta jedna neugodna afera koja je dovela, među ostalim, i do represivnih mjera prema
novinarima, pa i braniteljima. I još važnije, sada će se o Mesićevu iskazu moći
otvoreno razgovarati i polemizirati, kao što se to već počelo. Puno je živućih osoba
koje su igrale neke važne uloge u političkom životu ove zemlje tamo spomenuto
(Valentić, Šarinić, Krpina, Vukojević…) i oni svakako ne mogu ostati bez komentara.
Svoje bi morali reći povjesničari i političke stranke, ponajprije HDZ, koji je gadno
optužen za zločinačke planove.
Kao jedno od najzagonetnijih pitanja ostaje ono zašto je Stjepan Mesić uopće razgovarao
s istražiteljima i išao svjedočiti u Haag u procesu protiv Tihofila Blaškića, o
kojemu inače, prema vlastitim riječima, nije znao apsolutno ništa. Je li to učinio u
nekom neizdrživom nastupu istinoljubivosti? Ne, motivi su puno niži. On se zapravo išao
tamo konspirativno obračunati s Tuđmanom i Šuškom kad je u Hrvatskoj od njih izgubio
političku bitku. Svjedočenje u Haagu dalo mu je, pak, neviđeni karijerni uzgon, čim je
tamo potvrdio ono što se od njega očekivalo. Sama tajnost svjedočenja govori o
nečasnim namjerama, kao što analiza sadržaja u kojemu nema činjenica nego uglavnom
mišljenja i stavova i onoga čuo sam, govorilo se itd., upućuje na tendenciozan pristup
i klevetnički duh.
|