NOVA GODINA 2006.


	novosti ekonomija sport kultura mozaik crna kronika

	split zadar šibenik dubrovnik bih

	spektar kolumne osmrtnice zadnja strana

	impresum kretanje brodova

	kontakt linkovi arhiv e-mail adresar




	strana 1 od 2

HAJDUKOV RETROVIZOR 2005. - GODINA U KOJOJ SU SE
ŠAMPIONSKI "BIJELI" SROZALI PREMA LIGI ZA OSTANAK

OD PRVAKA DO DRUGOLIGAŠA!?

priredio Slaven ALFIREVIĆ

siječanj NIKOMANIJA

Realiziran je - zemljotresni transfer! Ne može se reći najveći svih vremena, jer što su onda Vukas, Mušović, Holcer, Oblak ili Slišković, ali je transfuzija Nike Kranjčara iz srca Dinama u vene Hajduka stvorila rijetko viđenu euforiju: od burnog dočeka na aerodromu "Nikograda" u Resniku do frenetičnog aplauza više tisuća nazočnih ljubitelja baluna kad im se Kranjčar ml. kao Mesija baluna ukazao na teraci poljudskog stadiona. Tog 23. siječnja, usred Nikomanije, Igor Štimac je objavio:
- Ostvario sam posao svoje karijere sportskog direktora!
Sav Hajduk mislio je da počinje san najljepše godinu vlastite novije povijesti.

veljača PAO PARTIZAN

Na pripremama u Turskoj zabilježena je slatka pobjeda protiv Partizana od 1:0, a Kranjčar pokazao da bi se lako mogao adaptirati na novu sredinu. Hajduk je sakupio golemi igrački kadar, dočim se na pripremama u Antalyji začelo prvo zrno nepovjerenja spram trenera Blaža Sliškovića, pa neka je dotad Doktor Baka iznio "bijele" do uloge lidera:
- Psssst, trener spava - šalili bi se igrači, a trener bi ih onda potjerao na "kaznene" kilometre trke po pješčanim plažama.
Baka bi, naime, znao sebi priuštiti luksuz da preskoči poneki trening imajući puno povjerenje u alter ego Mišu Krstičevića. A igrači kao igrači: daš im prst, grizu ruku... I Baka je kao igrač bio takav.

ožujak SKUHAN BAKA NA BIJELO

Porazom od Rijeke (0:2) na Kantridi Slišković je u hipu pogubio povjerenje uprave. Hokus-pokus momčad s Roglićem kao polušpicom pokazala se promašajem, a bijesna reakcija kroničara "bijelih", radio-reportera Ede Pezzija govorila je eksplicitno što su mrgodni funkcioneri izbjegavali:
- Ovu momčad može voditi samo Ćiro Blažević - vikao je Pezzi po Kantridi. Nova smjena trenera bila je u zraku, a samo su rijetki uokolo Sliškovića htjeli vidjeti da problem i nije samo u treneru.

travanj PAO I SLIŠKOVIĆ

Kad su "bijeli" U dvije uzastopne domaće utakmice protiv Zagreba (0:1) i Rijeke (1:1) osvojili samo bod, smijenjen je Blaž Slišković. Paradoks je što je Hajduk i u tom trenutku bio vodeći na ljestvici koristeći sramotnu poziciju Dinama koji se nije ni plasirao u gornji dom Lige 6. Međutim, izostao je šampanj-nogomet kojem se ponadao hajdučki puk kupovinom Kranjčara i povratkom Leke.
U Poljudu je zazvonio alarm i pribjeglo se - giljotini. Predsjednik Branko Grgić otkantao je Sliškovića i čitav štab te stavio pred gotovo kormilo Igora Štimca.
- Ti si sastavio ovu momčad, ti je dovedi do titule!

svibanj ŠTIMAC, PERO I ĆIRO ZA TITULU

Hajduk je doista osvojio novi naslov, kroz play-off bili su dovoljni remiji, te samo tri pobjede; Inter u Splitu (5:1) i dvaput Blaževićev Varteks (2:1 i 6:0): ukupni šampionski minimum zaustavio se na 56 bodova. Dovoljno za odličan!
Štimcu treneru pomoćnik je bio Pero Nadoveza, dežurni vatrogasac. Međutim, javna je tajna da je Štimac od trenutka preuzimanja (i) trenerske odgovornosti bio u telefonskom dosluhu s Blaževićem. Ćiro je već tada prelomio u sebi i prihvatio poziv iz Splita ne samo da (im) bude konzultant kroz proljeće nego da ih preuzme čim mu Štimac prepusti mjesto!
Hajduk nije, pak, uspio do duple krune, a htio je i Kup: u finalu je bio kraći od Rijeke, izgubivši u oba susreta, 1:2 na Kantridi i 0:1 u Poljudu. Dupla kruna je tako u povijesti ostala samo jedna jedina svih vremena, iz sezone 94/95.

lipanj UBIJEN POKROVAC

Ćiro i Niko ima li to - ’iko? Europske ambicije su zapljusnule hajdukovce, a pucnji u noći, sa 10. na 11. lipnja što su oduzeli život menadžera Dina Pokrovca u vlastitom mu zagrebačkom haustoru, umnogome će osakatiti Hajdukovu svakodnevicu.
Nevidljivo prostim okom, ali financijske garancije su se stanjile, manevar pregovora bitno suzio, povjerenje okopnilo: nogometaši koji bi u Hajduk došli na Pokrovčevu riječ sad su zaobilazili Poljud u širokom luku (Krpan, Musa, Carević, Andrić, Šafarić...). Samo najbliži intimusi "bijelih", a i oni u Dinamu, u Maksimiru, bili su svjesni koga je to Hajduk izgubio: kakav je kalibar nosio pomoćnik, suradnik i jamac uspjeha "bijelih" - Dino Pokrovac.

srpanj ĆIRINE FATAMORGANE

Hajduk se ufao u dobre pripreme, zimi Međugorje i Antalya, ljeti Zreče i Bad Kleinkirchheim. Zanos Ćire Blaževića galvanizirao je i publiku na splitskim treninzima, a prve utakmice sakrile evidentnu eroziju i ukupni manjak suštinske kvalitete baluna. I u proljeće je Hajduk igrao izrazito slabo, a osvojen Superkup protiv Rijeke (1:0 u produžecima), te premijera protiv Osijeka (6:0) bile su - fatamorgana. Je li Ćiro uspio u svojoj alkemiji da pravi pitu tamo gdje nema?!
- Hoćemo li pustiti Vejića u Sibir? - pitao se "klub".
- Neka ide, imamo Granića - Ćiro je mislio kako čita misli funkcionera.
Tako su još u veljači pustili i Neretljaka u Koreju. Pogrešno. Obrana se otad još nije zakrpala, s takvim "podvizima" ne grade se euro-ambicije...

kolovoz OSAM DEBRECINKI POVIJESNA SRAMOTA

Katastrofa od Debrecena tog 3. kolovoza (0:5) servirala je najružniju stvarnost. Ne samo da takvog poraza uopće nikad nije bilo na domaćem terenu, nego se odmah strovalio razumljiv bijes s tribina. Nikad nije trebalo mnogo za "Uprava, odlazi" i "Ćiro pederu", a sad je to eskaliralo!
Momčad se nije uspjela nositi s bremenom debrecinske kataklizme, taj 0:8 tsunami (u obje utakmice) poharao je Poljud na način da se i danas osjećaju posljedice i ne nazire pravi izlaz iz krize.
Tada, dok je rana bila svježa, videći Blaževićev trud i ukupni angažman, baš nitko odmah nakon Debrecena nije Ćiri okrenuo "palac dolje". Osim dijela publike. No, oni su palac dolje držali a priori, i u trenutku početnih pobjeda...

rujan ĆIRI NOGA, ŠTIMAC OUT, GUDELJ IN

Tonulo se na ljestvici neadekvatnim rezultatima (porazi u Velikoj 1:2 i Puli 0:2, kući 1:1 remi sa Cibalijom). A 0:0 u Maksimiru, uz taktičku pobjedu nad Kužeovim Dinamom, te neprežaljenu šansu Kranjčara (greda!) u završnici derbija, bilo je Ćirin labuđi pjev na klupi "bijelih"; dobijena bitka patom, ne i rat. Bez obzira što su mu tek sa golemim zakašnjenjem popunili momčad (Pletikosa, Kralevski) već nakon idućeg poraza od Rijeke (0:1) Blaževića je Grgić kaznio svojom omiljenom spravom: giljotinom! Još se jedna trenerska glava otkotrljala niz "Grgićev spust"!
Sa Ćirom se solidarizirao i Igor Štimac kao tehniko i predstavnik kluba na klupi: povukao se i Štimac neopozivom ostavkom. Ćiro je tvrdio da njegova smjena neće donijeti boljitak jer je kadar za malo što kadar i da su ga uklonili političkim (Sanaderovim) pritiskom; dočim se Grgić lakonski pozivao kako je samo gledao nogomet, vidio rezultat, te slušao povike s tribina!? Novi trener je postao Ivan Gudelj, s pomoćnikom Marijom Ćutukom.

listopad MORNAR PRIJETI STEČAJEM

Ako je neki mjesec bio bezličan, onda je to listopad. Slavili smo plasman reprezentacije na SP u Njemačku, a u Hajduku su se učili živjeti bez pompe, daleko od naslovnih stranica što ih je servirao Ćiro, u dobru i u zlu.
Na obzoru se pojavio "slučaj Mornar", neažurno servisiranje Sporazuma o isplati milijun kuna što će tek u prosincu dovesti do konačne isplate bivšem igraču, i to pred zidom - stečaja.

studeni PERU NADOVEZALI GUDELJU

Hajduk ne da nije proigrao bolje, nego se pogubio u koncima proklamiranog pomlađivanja momčadi što je za upravu bilo bolnije od slabih rezultata vječnog remiziranja s novim stručnim stožerom. Ako smo slabi, da barem redovito igraju Bartulović, Grgurović i Bušić?! Nikad se jedan trener nije našao brže pred otkazom od Gudelja, inauguriran 18. rujna tog 21. studenoga, "morao" je već izjaviti kako je sam(?!) pozvao Peru Nadovezu da mu bude savjetnikom. Svima je bilo jasno kako je Nadoveza nametnut Gudelju uslijed nepovjerenja i nasušne potrebe uprave da (se) pred linčom spašava. Još jedna smjena bila bi lakrdija, bez odgovornosti za upravu. Ovako, pronađena je čarobna formula: ostanak usred smjene. I jedini zadatak svima, od predsjednika do portira - daljnji plasman u Kupu!

prosinac NITKO KAO NIKO

Odgođen je derbi s Dinamom, Poljud je bio potopljen, diluvij je stvorio lokve na travnjaku, pa balun nije mogao odskakati kako propisi nalažu. Odgoda dobra ili loša? Vrag zna. Hajduk je jesen završio tek kao osmi, pet utakmica prije proljetne presude ide li u dom "gornjih šest" ili ga čeka lanjska Dinamova sramota. U Kupu se prošuljao do polufinala, 2:1 u revanšu protiv Osijeka po poljudskom blatu. Niko Kranjčar je odigrao najbolju partiju otkako je u Hajduka (dvostruki strijelac), zaokruživši ovaj godišnji serijal svojom osobnošću: najbolje što se Hajduku dogodilo tijekom 2005. bio je baš on, Niko Kranjčar.

Hajdukova 2005. godine bila je traumatična, ne može se generalno staviti ni palac dolje, ali nipošto ni palac - gore. "Bijeli" jesu osvojili titulu prvaka, te Superkup, a igrali su i u finalu nacionalnog Kupa, što nije mala stvar. Dapače, takvim postignućima godina na odlasku automatski je već unaprijed bolja od - iduće. Jasno vam je, Hajduk u 2006. sigurno neće biti prvak.
Krah na europskoj sceni, te konačno posrtanje minule jeseni na domaćem planu obavili su ukupan dojam tamnim tonovima. Činjenica da su "bijeli" trenutačno tek osmi (doduše s utakmicom manje) svjedoči kako smo u najslabijoj sezoni Hajduka otkako je HNL!
Šampioni i - drugoligaši, eto čime bismo mogli sažeti cjelokupni učinak "bijelih".
Lani, u ova doba retrospektive, govorili smo kako je Hajduk "šampion improvizacije". Mijenjao je četiri trenera (te 2004. bili su to Vulić, Nadoveza, Katalinić i Slišković), te prihvaćao ostavku, povlačenje "tehnika" Štimca. Ali se hvalio da je prvak i ljeta i jeseni!
Danas je Hajduk opet kroz kalendarsku godinu (2005.) potrošio četiri trenera, to mu dođe kao norma: počeo je sa Sliškovićem, nastavio sa Štimcem, dao mandat Blaževiću, produžio s Gudeljom, dok je Nadoveza mijenjao ruho od pomoćnika Štimcu, do savjetnika Gudelju. K tome, "tehniko" Štimac po drugi put je realizirao ostavku.
Godina, eto, po svemu slična prošloj što se tiče kadrovskih mijena. Osim što je rezultatski "bijeli brod" - dotaknuo dno. Tješi se samo plasmanom u polufinale Kupa i nadom da neće ispasti u drugu ligu "donjih šest".