strana 1 od 4

UZ KONCERT MARILYNA MANSONA U PULSKOJ ARENI

Vizualno atraktivna konfekcija

Policiji i osiguranju koji su besposleno čekali kraj estradne priredbe u Areni, zacijelo je bilo drago što je nastup "visokog rizika", umjesto uz eksplozije koncertne energije, prošao u znaku pirotehničkih efekata i svjetlosnih igrarija pozajmljenih iz repertoara horora B produkcije, no većina ljubitelja "bazičnog" rocka i publika koja je željela više od vizualno atraktivne priredbe, ostali su razočarani odsutnošću "špirita", emocionalnosti i žestine u Mansonovu nastupu

piše Zlatko GALL
snimio Jadran BABIĆ

Koncert Marilyna Mansona, koji je zbog protivljenja sedmorice istarskih župnika i molitvenih udruga te zahtjeva za zabranom bio medijski promoviran kao, metaforički rečeno, sukob koji će odgovoriti i na krucijalno pitanje "ima li pilota u avionu?", završio je mirno i bez ekscesa.
Preciznije: premda s mnogo dima i buke, mnogo bliži kakvom sezonskom okupljanju skauta ili seminaru katoličke mladeži negoli summitu sotonista do srži inficiranih seksom, drogom i rock and rollom.
Dobra vijest? Kako za koga. Policiji i osiguranju koji su besposleno čekali kraj estradne priredbe u Areni, zacijelo je bilo drago što je nastup "visokog rizika" umjesto uz eksplozije koncertne energije prošao u znaku pirotehničkih efekata i svjetlosnih igrarija pozajmljenih iz repertoara horora B produkcije.
No, s druge strane, većina ljubitelja "bazičnog" rocka i publika koja je u Arenu stigla očekujući mnogo više od vizualno atraktivne priredbe, ostali su razočarani odsutnošću "špirita", emocionalnosti i žestine u Mansonovu nastupu.
Njegovi bi protivnici doduše mogli kazati da su molitve u pulskim crkvama koje su tijekom koncerta — kako se čulo — predvodili župnici i seanse u molitvenim zajednicama ipak urodile plodom te, poput jakog sedativa, "neutralizirale" Mansonov nastup koji se odvijao pod nazivnikom "Protiv svih bogova". Kamo sreće, no prije će ipak biti da je nastupom u Areni kao visokoprofesionalnom showu oslonjenom, čak i doslovno, na štake nebrojenih citata iz već podeblje povijesti rock and rolla, Marilyn Manson i svojim protivnicima i pristašama pokazao da je ponajprije zabavljač.
Njegova su "rock rebelija" pa i balansiranje na rubu bizarnoga i skaradnoga ipak samo "dajdžest" za američku teen publiku koja je netom prerasla klaune i rođendane u McDonald’su, a još nespremna za uranjanje u zahtjevnije sadržaje.
Bez obzira bili oni Dylanovi ili opus Nicka Cavea. Mansonu dakako nitko ne može zanijekati scensku atraktivnost, majstorsko posvajanje najrazličitijih predložaka i glazbenih citata te, ipak, glazbenu karijeru koja se od albuma Antichrist Superstar gotovo deset godina kreće uzlaznom putanjom. Uostalom Antichrist Superstar je i pulskom koncertu donio i već dobro znanu atraktivnu završnicu temeljenu na reinterpretaciji i poigravanju s imažinarijem nacista, ali i publikom koja je ne htijući uvučena u simulirani "ritual" nalik nacističkom skupu. S albuma starog devet godina i danas su na koncertima kao nezbježni standardi "preživjele" skladbe poput Tourniquet i Beautiful people. Obje i u Areni predstavljene i kao ključni brojevi koncerta.
Za izvedbe Tourniquet Manson se, posežući za starim scenskim trikom Tubesa, popeo i na štule, dok je Beautiful People odrađen žestoko na samom kraju koncerta strateški smješten prije završne slike.
Umijeće posvajanja utjecaja — koji su se i na sceni Arene protegnuli od već spomenutih Tubesa pa do Nine Inch Nailsa, Davida Boiwieja iz faze Diamond Dogs, Alicea Coopera i Black Widow, Culta ili Gun Cluba... — Manson je pokazao i koncertnom izvedbom dobro znanog trolista "covera", odnosno skladbi Personal Jesus, Tainted Love i Sweet Dreams. Posve očekivano ova potonja, kao jedini broj s prepoznatljivim i lako pjevnim refrenom, donijela je i poticaj zbornom pjevanju publike.
Ipak, po osobnom sudu Manson i njegov čvrsti band — u kojemu su i dalje najatraktivniji basist iz prvog plana Tim Skold, odjeven u haltere i bizarno čipkasto prozirno ruho te odličan klavijaturist Madonna Wayne Gacy, čije su orgulje bile obješene poput ljuljačke na pravim vješalima(!) — najuvjerljiviji su bili u vremešnoj Get Your Gunn, Fight Song i The Dope Show.
Naime, u tim su skladbama iskoračili iz prostora rutinirane i predvidljive predstave prema emocionalnoj uvjerljivosti koja se, ruku na srce, od "kontroverznog" rock bundžije očekivala i u ostalim brojevima. Osim zaključne senzacije Antichrist Superstar Manson je vizualno, pak, bio najatraktivniji u Tourniquetu, Rock Is Dead, kada su poletjeli i konfeti, te za izvedbe The Nobodies s pozornicom okupanom zelenim svjetlom i prošaranom laserima.
Koncert visokog rizika pratilo je oko pet tisuća posjetitelja. Mnogo manje gledatelja u Areni negoli se očekivalo, zacijelo je rezultat medijskih spekulacija o zabrani koncerta, ali i kiše koja je — već po običaju — pljuštala i na sam dan koncerta. Slučajno? Odgovor će dati samo oni koji doista znaju "ima li pilota u avionu?".

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.