strana 1 od 5

Pet do dvanaest

Teatar sjena

Davorka BLAŽEVIĆ

Cvjetaju hrvatske vlade u sjeni. Njihova se produkcija toliko zahuktala da na djelu imamo već pravi teatar sjena. Od svoje umjetničke inačice ovaj politički posuđuje tek terminološku metaforiku, jerbo taština etabliranih političkih trudbenika ne podnosi uloge bez reflektora koji će u punoj raskoši obasjati njihove veličine. I dok igra kazališnih lelujavih sjenki stimulira maštu gledatelja koji naslućuje u pokretu i riječi karakter likova-sjena, ova politička svoje sjene javno prokazuje, gurajući ih pred objektive kamera. Ambiciozno nastoje uvjeriti birače da su upravo oni dobitna hrvatska kombinacija koja zna, hoće i može dovesti Hrvatsku u obećano (Tuđmanovo) blagostanje.
Indikativno je da ama baš sve te "zasjenjene" reprezentacije "znaju znanje" dok se na željeni Olimp ne uzveru. A onda ih naglo uhvati vrtoglavica, akrofobija (strah-opijenost visinom), te se učas strmoglave - u sjenu! Ergo, svim hrvatskim boljeticama (skandalima) usprkos, kao da nemaju druga posla, na megdan su (iz sjene) već izašle tri selekcije - izbornika Čačića, Račana i Đapića, spremne parirati aferama oslabljenoj Sanaderovoj družbi koja je poslije niza "frakcija" pretvorena u razvodnjeni destilat, u bevandu. Oni, navodno, nude "misno" vino...
Vehementni Čačić, za kojega ima mjesta i u Račanovu timu, na krilima lokalne izborne pobjede i osvojene pozicije varaždinskog župana, ima samouvjerenost koja imponira koliko i iritira. Zapravo, manje smeta njegova prepotencija (jer i nije bez pokrića) nego arogancija. Njegova prednost su dosadašnji poslovni uspjesi, kako privatni (s tvrtkom Coning), tako i ministarski (autocesta). Zato je i njegova nominacija manje stranačka, a više personalna. Da su mu ambicije utemeljene, pokazuju i ankete koje ga svrstavaju na treće mjesto s 21 posto potpore, iza Sanadera (s 24 posto) i Račana (s 23 posto) čija je stranačka infrastruktura i biračka baza neusporedivo jača. Svjestan ograničenih "ljudskih resursa" HNS-a (za razliku od Đapića), ovaj "narodnjački liberal" smjera okupiti šaroliko društvo filtrirano iz gotovo svih relevantnih političkih opcija. U njegovoj bi vladi sjedili Ranko Ostojić (SDP), Goranko Fižulić i Andro Vlahušić (Libra), Ivan Čehok i Đurđa Adlešić (HSLS), Vesna Pusić, Dragutin Lesar i Anto Nobilo (HNS), "nezavisni" splitski poduzetnik Juroslav Buljubašić, ali, navodno, i Nikica Valentić (HDZ), za kojega bi Čačić, nota bene, rezervirao čak mjesto potpredsjednika za društvene djelatnosti (sic!) Premda je riječ o (Tuđmanovu) premijeru kojemu se u "zasluge" pripisuje (nenadoknadiv) dug prema umirovljenicima... Svoje tehnomenadžersko poimanje politike, preferenciju stručnosti, Čačić demonstrira i navodnim priželjkivanjem kontroverznog Škegre (HDZ) u svome kabinetu! Šef SDP-a, Ivica Račan, evidentno još nije zadovoljio svoje političke apetite iako u profesionalnoj politici ima najduži staž. Bivši koalicijski premijer pokušao bi još jednom zasjesti u Banske dvore s brižljivo probranom ekipom u kojoj bi ključne pozicije imali Ljubo Jurčić, Ivo Josipović, Neven Mimica, Slavko Linić... Zanimljivo, mahom "pridruženi" socijaldemokrati, ali s visokim političkim kredibilitetom i kod konkurencije. Najveća mana ovoj postavi sam je Račan koji u percepciji prosječnoga građanina svojom premijerskom kolebljivošću i oportunizmom, "grijehom nezamjeranja", ne kotira kao potentni političar.
Pravaš Anto Đapić i njegova vlada u sjeni više su u funkciji "održavanja temperature", da se ojačano biračko tijelo HSP-a brzo ne (p)o(t)hladi, nego što bi imali realne izglede dogurati tako daleko. S nekim izuzecima (Tonči Tadić), njihove su stranačke i nestranačke akvizicije najneuvjerljivije. Sukladno kadrovskom potencijalu s kojim raspolažu. Samo stranka siromašna "ljudskim faktorom" može računati s isluženim i (ipak) kompromitiranim HDZ-ovim bivšim šefom diplomacije Matom Granićem, čije ime na prvu asocira na nerazjašnjenu "mirogojsku šetnju".
Sva tri "tabora sjena" računaju na prijevremene izbore potkraj godine, kada svi sabornici budu mirovinski "zbrinuti". Tipuju pri tomu primarno na nezadovoljstvo umirovljenika koji bi, drže, Sanaderu mogli otkazati "poslušnost" zbog neispunjenih obećanja. Zar?! Neće se to tako lako dogoditi jer nema toga dobra koje može biti važnije od njihova osobnog. Sve su drugo demagoške floskule. Zar je Sanader "telefonskom sjednicom" Vlade poništio odluku o predaji Liburnija hotela SN i DOM Holdingu zbog radnika i građana Opatije, zbog pravde i poštenja? Ili radi vlastitog imidža?! Zar Ante Markov (HSS) traži izvanredno zasjedanje Sabora i NO HFP-a zbog nezakonite prodaje LRH i TLM-ova Promala, zbog zaštite hrvatske imovine i prava radnika? Da je do toga, kao član Uprave HFP-a na te bi privatizacijske mućke trenutno reagirao, ne čekajući da mu istekne godišnji odmor.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.