strana 1 od 1

KAKO JE 1945. KAPITULIRAO JAPAN
- POSLJEDNJA DOGAĐANJA NA PACIFIKU I DALEKOM ISTOKU (5)

Finale japanskog militarizma

Jedinice američke flote (383 ratna broda koja štiti 1300 zrakoplova s brodova nosača) kreću prema Tokijskom zaljevu te, unatoč protivljenju ratobornih generala, prvi odred američke vojske stupa na tlo Japana, u zračnu luku Acuri, 28. kolovoza 1945. Sutradan stiže i američki bojni brod "Missouri", a zrakoplovom stiže i general MacArthur te, s bojnim brodovima "Južna Dakota" i "Vojvoda od Jorka", admiral Nimic. Počele su neposredne pripreme za kapitulaciju Japana

piše dr. sci. Nikola ANIĆ

Kako Japan nije prihvatio Potsdamsku deklaraciju, vlade SAD-a, Velike Britanije i Kine obratile su se sovjetskoj vladi s prijedlogom da stupi u rat protiv Japana. Odgovarajući tom pozivu, sovjetska vlada je izjavila da se pridržava Krimskog sporazuma i Potsdamske deklaracije i odlučila je objaviti rat Japanu.
Navečer 8. kolovoza sovjetska vlada objavljuje izjavu u kojoj stoji da se od 9. kolovoza Sovjetski Savez nalazi u ratu s Japanom. Japanskom veleposlaniku u Moskvi Satou predana je nota vladi Japana u kojoj stoji da se od 4 sata ujutro 9. kolovoza objavljuje rat Japanu. Moskovska Pravda je tog dana objavila da je taj korak sovjetske vlade neophodan i neizbježan.

Crvena armija na Mandžuriju

Sovjetske postrojbe odmah kreću u napad na japansku Mandžunsku armiju, koja broji 31 diviziju sa 443.000 vojnika, 1155 tenkova i 1800 zrakoplova. Crvena armija je prema Mandžuriji angažirala 80 divizija, 1.577.725 vojnika, 26.137 topova, 5566 tenkova i 3466 zrakoplova. Angažirana je i Tihooceanska flota admirala Jamaševa od dvije krstarice, 10 razarača i Amurska flotila.
Već prvog dana japansku vojsku je pregazila sovjetska Zabajkalska fronta (grupa armija) maršala Malinovskog. Do 14. kolovoza Crvena armija probila se u dubinu japanske obrane za više od 500 kilometara. Japan se našao u krajnje kritičnoj situaciji, napadnut sa svih strana i satrven atomskim bombama. Čim je ujutro 9. kolovoza Tokio doznao za ruski napad u Mandžuriji, premijer Suzuki odlazi kod cara Hirohita.
U 10.30 počinje sastanak Višeg carskog savjeta, na kojem Suzuki predlaže prihvaćanje Potsdamske deklaracije pod uvjetom da se ne izmijeni zakoniti položaj cara.
U 14 sati je održana izvanredna sjednica japanske vlade koju vodi Suzuki i traži da se prihvate odluke iz Potsdama, ponovno naglašavajući da se ne diraju u suverenitet cara u vladanju zemljom.

Tajni carski savjet

Odlučna je bila sjednica carskog Tajnog savjeta, a to je bio organ odabranih ličnosti oko cara, čije su odluke bile odlučujuće za sve strukture društva.
Sjednica je počela 9. kolovoza, oko 23.30. Suzuki i njegovi pristaše nailaze na otpor ratobornih generala s brda Itigaja. Oni su bili protiv Potsdamskih odluka i traže nastavak rata do pobjede.
Na to oštro reagira predsjednik Tajnog carskog savjeta Hiranuma, ali suprotnosti nisu ublažene. Posebno se vodi razgovor s generalima koji su pripremali pobunu u vojsci. Oko 2.30 10. kolovoza car Hirohito daje izjavu: Japan prihvaća prekid rata!
I protiv odluke cara ustali su ratoborni generali.
Pobuna se pripremala i trebao se izvršiti državni udar. Vođe pobune su bili ministar rata Anami i načelnik generalštaba Umezu. Oni su poslali vojsci tajnu direktivu da se moraju boriti do pobjede. Car Hirohito je obaviješten o teškoj situaciji u zemlji.
Tada je sazvana sjednica Tajnog carskog savjeta i japanske vlade. Radni dio počeo je 15. kolovoza u 10 sati. Bio je to posljednji sastanak takvog sastava (prvi je bio 1. prosinca 1941. kada su odlučili da Japan počne rat protiv SAD-a).
Uzalud su ratoborni generali s brda Itigaja bili za nastavak rata, na kraju je, uz pomoć cara, donesena konačna odluka japanske vlade — Japan prihvaća kapitualaciju!

MacArthur u Tokijskom zaljevu

O stanju u Japanu bili su dobro informirani u Bijeloj kući i u Moskvi. Za prihvaćanje službene kapitulacije japanske armije Bijela kuća postavlja generala Douglasa MacArthura, vrhovnog zapovjednika svih savezničkih snaga na Pacifiku. Moskva je sa svoje strane odredila general potpukovnika Derevjanka za svog predstavnika pri Vrhovnoj komandi savezničkih snaga. To je priopćeno Tokiju 15. kolovoza. Američki general MacArthur javlja Tokiju da u njegov stožer u Manilu pošalje svoju delegaciju. Na čelu je bio japanski general Kabave, koji kreće iz Tokija 19. kolovoza, u Manili uzima dokumentaciju o kapitulaciji i sutradan, 20. kolovoza, vraća se u Tokio. Dok tako teku pregovori s američkom stranom, vode se pregovori s ruskom stranom u štabu maršala Mereckova, u jednoj šumskoj kućici na samoj sovjetsko-mandžurskoj granici. Počelo je 19. kolovoza u 15.30. Japance je vodio general Hata. On se sa suradnicima duboko klanja sovjetskoj strani, maršalu Vasiljevskom, maršalu Mareckovu i drugima. Razgovori traju nekoliko sati, bilo je i spornih stvari oko teritorija, ali Japanci kapituliraju. Crvena je armija nanijela Japanu gubitke od oko 700.000 vojnika, od čega je zarobljeno 504.500 vojnika, a zaplijenjeno 600 tenkova, 861 zrakoplov i 4700 topova. Na strani Crvene armije bilo je 8216 mrtvih i 22.000 ranjenih. Američki general MacArthur javlja Tokiju da su jedinice američke flote krenule prema Tokijskom zaljevu. Bila su 383 ratna broda, a štitilo ih je 1300 zrakoplova s brodova nosača. I unatoč protivljenju ratobornih generala, prvi odred američke vojske stupa na tlo Japana, u zračnu luku Acuri, 28. kolovoza 1945. Sutradan stiže i američki bojni brod Missouri u Tokijski zaljev i sidri se kod Jokosuke. Stižu i pješački sustavi, zrakoplovom u Tokio stiže i američki general MacArthur, a onda je s Guama stigao i admiral Nimic s bojnim brodovima Južna Dakota i Vojvoda od Jorka. Počele su neposredne pripreme za kapitulaciju Japana.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.