Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
srijeda, 20.7.2005.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  vrt
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 3

UZGOJ DINJE, POVRTNICE KOJU SU JELI JOŠ EGIPĆANI I BABILONCI

Puno sunca - slatka dinja

Uputno je uzgajati je na položajima zaštićenima od jakih vjetrova, ali i prozračnima i dobro osvijetljenima, izrazito sunčanima. Puno zahtijeva toplinu. Pad temperature tijekom vegetacije i nepovoljni svjetlosni uvjeti znatno smanjuju prinos i kakvoću plodova

Piše Karmen Trampuš-Hofman, dipl. ing.

Prema starim zapisima, dinju su uzgajali već stari Egipćani i Babilonci, odakle je poslije prenesena u Europu, pa u Ameriku i dalje diljem svijeta u predjele s toplom i suhom klimom. Kod nas se najčešće uzgaja i najbolje uspijeva duž priobalja, u Primorju i Dalmaciji. Za dobar prinos dinja zahtijeva obilje sunca, svjetlosti, te umjereno vlažno tlo, bogato organskim tvarima. One uzgojene na suncu obiluju šećerom, aromatičnije su i ukusnije, dok one koje rastu u hladu ostaju neukusne, gotovo bljutave.
Botanički je dinja svrstana među povrtnice, no radi visokog sadržaja šećera (osam do 20 posto) i načina korištenja smatra se voćem.

Porodica Cucurbitacea

Dinja je jednogodišnja biljna kultura iz porodice Cucurbitaceae. Uputno je uzgajati ju na položajima zaštićenima od jakih vjetrova, ali prozračnima i dobro osvijetljenima, izrazito sunčanima. Puno zahtijeva toplinu, a pad temperature tijekom vegetacije i nepovoljni svjetlosni uvjeti znatno smanjuju prinos i kakvoću plodova. Osobito joj treba mnogo sunca i topline u vrijeme zriobe plodova. Temperatura ispod 15 stupnjeva Celzija uzrokuje zastoj u razvoju mladih biljaka, koje će se nakon niskih temperatura teško oporaviti i nakon poboljšanja uvjeta, urod im je slabiji, a može i sasvim izostati. Naime, ispod 20 stupnjeva Celzija dinja ne zameće plodove. Optimalna temperatura za dobar rast i razvoj je 25 do 30 stupnjeva Celzija.
Dinja najbolje uspijeva na dubokom, strukturnom tlu, oplemenjenom organskim tvarima, neutralne reakcije. Pri gruboj obradi tlo valja obogatiti organskim gnojivom (zreli stajnjak), a prije same sjetve poravnati ga i dobro usitniti uz dodatak mineralnog gnojiva NPK 7 : 14 : 21 u količini oko 200 grama po četvornome metru. Na početku cvatnje može se prihraniti KAN-om u količini oko 50 grama po metru četvornom. U plodoredu dolazi na prvo mjesto. Na istom se mjestu ne bi smjela ponovno uzgajati barem pet godina. Dobre predkulture su joj sve mahunarke, salata, korabica, a nepovoljne one iz porodice bundeva (tikvice, krastavci, lubenice).

Sjetva i presadnja

Pri uzgoju dinje mogu se koristiti dva načina: izravna sjetva ili uzgoj iz presadnica. Izravna se sjetva na određeno mjesto primjenjuje kad je temperatura tla viša od 15 stupnjeva Celzija i kad prođe opasnost od kasnog mraza. U unutrašnjosti to je oko polovice svibnja, a u priobalju desetak dana prije. Po tri do četiri sjemenke se stavljaju u pripremljene jamice na dubinu oko tri centimetra, na razmak 100 x 60 cm, da se biljkama koje se jako razgranavaju i oblikuju velike listove omogući dostatno svjetla i sunca.
Pri povoljnim uvjetima dinja niče za šest do osam dana. Kad biljke razviju prve prave listove, proređuju se, ostavljaju se jedna do dvije najbolje razvijene biljčice.
Za uzgoj iz presadnica sjemenke se stavljaju u plastične posudice ili plastična saća. U svaku se pregradu stavi po jedna sjemenka. Posudice se dobro zaliju i smjeste na toplo i svijetlo mjesto u zaštićen prostor. Kad mlade biljčice razviju tri do četiri stalna listića, presađuju se na određeno mjesto u vrtu ili polju. Za jedan četvorni metar potrebne su dvije sadnice. Tijekom vegetacije dinja zahtijeva dosta njege (okopavanje, prihrana, po potrebi zalijevanje) osobito u prvom dijelu razvoja i u vrijeme cvatnje.
Dinja dozrijeva 80 do 100 dana nakon nicanja. Kod ranih sorti plodovi dozrijevaju oko mjesec dana nakon zametanja, a berba obično počinje potkraj srpnja i traje do kraja ljeta. Zreli plod ima karakterističnu boju i aromu sorte i peteljke se lako odvajaju. Plodovi se režu oštrim nožem s peteljkom duljine oko dva cm. Kakvoća i svojstva dinje ovisne su o pravodobnoj berbi. Zelene i nedozrele dinje nemaju izražen okus i miris, ni hranjivu vrijednost, dok prezrele pucaju, meso im jako omekša te postaje brašnasto i neukusno. Ubrane se dinje mogu čuvati duže vrijeme u svježem stanju, ako su plodovi neoštećeni, pravilno transportirani i pohranjeni.

Ananas, medena rosa...

Ovisno o sorti plod se dinje razlikuje po obliku ploda, krupnoći, boji kore i plodnog mesa, te okusu i aromi. Već prema vanjskom izgledu dinje se dosta razlikuju, te su svrstane u tri skupine: glatke, mrežaste i rebraste. Poznatije su sorte: ananas, cerovača, perzijska, medena rosa... Uzgojene su i mnoge hibridne sorte, koje se odlikuju većim sadržajem šećera, ranijim dozrijevanjem i većom otpornošću prema bolestima: canaria, cador, haros, ducador i druge.
Sorta ananas ima loptast plod, boja kore je blijedožućkasta, boja mesa svjetlozelenkasta, kora je mrežasta. Dostigne prosječnu masu jednoga do dva kilograma. Veoma je sočna, slatka i aromatična, s malo sjemenki.
Cerovača se prepoznaje po krupnoći plodova, jer može postići masu od tri pa sve do 10 kg, te ispucanoj hrapavoj kori izraženih režnjeva. Zreli plodovi su žuto-narančaste boje, brašnaste strukture, specifična mirisa i okusa.
Medena rosa ima loptast plod, glatke je kore, blijede boje, mase dva do tri kilograma. Kasno dozrijeva, od nicanja do zriobe treba 105 do 110 dana. Meso ploda je srednje debelo, svijetlozeleno, bez izrazite arome, puno sjemenki, dosta vodenasto.
Perzijska dinja ima eliptičan plod, glatke je kore, svijetložućkaste boje. Meso je zelenkasto, debelo, sočno, veoma slatko i aromatično, s malo sjemenki. Dobro podnosi transport, ne raspucava se.
Radi ugodna okusa i jake aromatičnosti plod se dinje koristi najčešće u svježem stanju, no potpuno zreli plodovi mogu se upotrijebiti za pripremu sokova, kompota, džema, voćnih salata, sladoleda i drugih slastica, a čest je prilog i slanim jelima, osobito pečenom mesu. Dinja nema veliku energetsku vrijednost ali obiluje mineralima, osobito kalijem, zatim fosforom, magnezijem, kalcijem, natrijem, željezom, cinkom i bakrom. Ovisno o sorti i načinu uzgoja sadrži i dosta vitamina. Najviše ima provitamnia A, vitamina C, B1, B2 i B6, te niacin.

   

DINJA S KONJAKOM ILI RUMOM

Zrelu dinju operite, ogulite, izrežite na kockice ili prutiće, pospite šećerom u prahu (količina šećera ovisi o slatkoći dinje) i obilno poprskajte konjakom ili rumom. Dobro rashladite i ukrasite tučenim slatkim vrhnjem (šlagom).

   

SAVJET

Kako dinja zauzima dosta prostora radi svoje razgranatosti i vriježenja, treba je saditi samo tamo gdje smo sigurni da će dobro uspijevati i dati dobre prinose i kvalitetne plodove.

 
Još u rubrici:
 


ORGANSKA I EKOLOŠKA PROIZVODNJA PERADI
Kako je nastao pivac za pod peku


JOŠ U PRILOGU VRT

 


Prilozi:
 


Reflektor - četvrtak



Burza - petak



Spektar - subota



Nedjeljna - nedjelja



Pomet - nedjelja

 

 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/3