strana 1 od 2

BRODOGRADNJA - STRUČNJACI ODMAHUJU RUKOM NA POMISAO
O GRADNJI VELIKIH BIJELIH BRODOVA NA NAŠIM NAVOZIMA

SAMO NE OPET "AMORELLA"

NEMOGUĆA MISIJA Isporučen prije 17 godina finskoj tvrtki SF Line iz Mariehamna, veliki feribot "Amorella" u kolektivnom sjećanju pučanstva ostao je primjerom velike radne pobjede, silnoga dosega jadranske brodogradnje, a stručnjacima je i danas crvena krpa kad se povede rasprava o stvarnim mogućnostima naših navoza
FANTASTIKA To što u izgradnji velikih putničkih brodova uspijevaju Talijani, Finci, Francuzi i Nijemci za sav ostali svijet je čista fantastika. Za hrvatska brodogradilišta pogotovo. I dobro je da tako ostane. Divimo se Brazilu, ali nemojmo umišljati da se s kombiniranim momčadima Hajduka, Dinama i Rijeke možemo nositi s njihovim nogometašima. Jednako vrijedi i za brodogradnju...

Ma, dajte, budite ozbiljni!", "To su bajke za malu djecu", "Veliki putnički brodovi s Jadrana? Pa vi znate da je to čista utopija!" To su odgovori nekih od stručnjaka koje smo pokušali priupitati o ponovnom rađanju ideje o gradnji najsloženijih, ali i najvrjednijih brodova na svijetu koji bi pomogli da se hrvatska brodogradnja izvuče s pogibeljnoga plićaka. Drugi nisu bili spremni ni na toliku "rječitost": samo su odmahnuli rukom! Takav ishod nije ni najmanje iznenađenje, no bio je red pitati.

Prešućena cijena slave

Istinabog, oživljavanje tih zamisli sada nije poprimilo nikakav službeni oblik, kao što je bilo u veljači 2000., kad je to na poticaj vodstva Brodosplita učinio tadašnji ministar gospodarstva Goranko Fižulić, a i malo je onih koji su i slušali radijski istup novoga direktora splitskoga brodogradilišta Gorana Vukasovića, gdje je upravo gradnja putničkih brodova spomenuta kao put u bolju budućnost. Ipak, to je postala tema o kojoj se priča u brodograđevnim krugovima u Hrvatskoj, no gotovo isključivo uz vapaj do neba: "Samo ne opet Amorella!".
Isporučen prije punih 17 godina finskoj tvrtki SF Line iz Mariehamna, taj je veliki feribot u kolektivnom sjećanju pučanstva ostao kao primjer "velike radne pobjede", silnoga dosega jadranske brodogradnje, a stručnjacima je i danas crvena krpa kad se povede rasprava o stvarnim mogućnostima naših navoza. S "Amorellom", a onda i njezinom sestrom "Isabellom", te manje poznatim blizancima, feribotima "Frans Suell" i "Crown of Scandinavia", Brodosplit se proveo kao bos po trnju, a da do zvijezda nikad nije stigao. Jest da su ti brodovi pobrali pohvale za izgled i kvalitetu, ali se bezobrazno prešućivala stvarna cijena te slave.
Kad se ona zna, razumljive su žestoke reakcije već na samo spominjanje slavnih blizanki. Da bi čitateljima bilo jasnije, valja reći da je porinuće "Amorelle" 11. srpnja 1987. godine bio uistinu povijesni događaj za Split, ali i cijelo, tada jugoslavensko gospodarstvo. Feribot dug 169,4 i širok 27,6 metara, s pogonom od 24 tisuće kilovata i brzinom od 21,5 čvorova, s garažom za 550 automobila, kabinama za 1986 i salonima za još 500 putnika, s najsuvremenijom opremom, bio je tada u samome svjetskome vrhu.

Nedostižna četvorka

I Finci su se tada hvalili "Amorellom" koja je već u proljeće 1988. godine trebala zaploviti Baltikom, na pruzi Stockholm-Mariehamn-Turku i baciti konkurenciju na koljena. Bez problema su rasprodali nekoliko prvih putovanja, a onda se našli na stupu srama! Njihova toliko hvaljena splitska prinova isporučena je tek kad je na dalekom sjeveru već padao snijeg - 28. rujna 1988. godine. Bila je to neviđena blamaža za brodara koji je morao uputiti tisuće pisama isprike i vratiti novac prevarenim putnicima.
Čelnici Brodosplita tada su odgovorno tvrdili da je gradnja "Amorelle" plaćena 75 milijuna dolara, okončana bez gubitaka, a dobro upućeni su, istina ne javno, uzvraćali podatkom da je izravni gubitak bio najmanje 100 milijuna dolara. Sami su radnici iznosili gotovo nevjerojatne pojedinosti o potpunome kaosu, manje u samoj gradnji, a više u opremanju tako zahtjevnoga broda. Da to nisu bile prazne priče pokazalo je izvješće Odjela poslovnog planiranja Brodosplita za 1988. u kojem je konstatirano da se od 1,2 milijuna ostvarenih radnih sati svaki peti odnosio na ponavljanje poslova zbog škarta, grešaka i dorade, te da su "natprosječna odstupanja ustanovljena na novogradnji 356". A to je bila upravo slavna "Amorella"!?
No, upitat će se mnogi, kakve veze ima brod građen prije 17 godina sa sadašnjim potencijalnim poslovima? Valjda su u tome vremenu učinjeni tehnološki i organizacijski pomaci da se "Amorella" ne bi ponovila. Pomaci uistinu jesu učinjeni, ali je tehnologija gradnje putničkih brodova u međuvremenu toliko uznapredovala da je zaostatak za svijetom i u organizaciji i tehnologiji i radnoj snazi ostaje nepremostiv. To nije problem ni Brodosplita ni hrvatske brodogradnje općenito, nego je riječ o svjetskome fenomenu. Ne samo megakrstaše, dakle brodove veće od 100.000 brutotona i s prosječno 3000 postelja, nego i manje putničke brodove praktički gradi tek pet brodogradilišta u četiri zemlje - Italiji, Finskoj, Francuskoj i Njemačkoj.
Glavni svjetski igrač je bez konkurencije talijanski Fincantieri, zatim slijede finski Aker Finnyards i Kvaerner Masa, njemački Meyer Werft i francuski Chantiers de l'Atlantique. Od 21 sadašnjeg megakrstaša oni su izgradili njih 19, a u njih su i sve naručene novogradnje. Vodeće brodograđevne sile, Japan i Koreja, od putničkih brodova bježe kao vrag od tamjana. Netko će, s pravom primijetiti da su dva megakrstaša, "Diamond Princess" i "Sapphire Princess", prošle godine izgrađena u Japanu, u brodogradilištu Mitsubishi u Nagasakiju. No, mora se znati da je to bio neuspjeli izlet, jer je već praktički dovršeni "Diamond Princess" 1. listopada 2002. gotovo potpuno izgorio u brodogradilištu, a šteta je bila gotovo 300 milijuna dolara. Kad su ga ponovno izgradili, Japanci su odustali od takvih poslova.

Rokovi za - šokove

Fincantieri nije imao takvih nevolja, ali se neprestano rasteže do krajnjih granica da bi održao rokove. A valja znati da su Talijani i tehnološki i organizacijski nedostižni, da su pokupili najbolju radnu snagu, uključujući i mnogo Hrvata, pa ipak i oni imaju kašnjenja, mijenjaju uprave čim malo zaškripi, samo kako bi se održali. Upravo u utorak 19. srpnja Fincantieri će tvrtki Carnival Cruise isporučiti "Carnival Liberty", četvrti iz niza od pet jednakih megakrstaša, brod dug 290 i širok 38 metara, sa 2121 kabinom za ukupno 3710 putnika, te s 1182 člana posade. Brod, uz sve ostalo, ima dvoranu s 1500 mjesta, pet bazena, četiri velika restorana i 22 bara, a izgrađen je za nevjerojatno kratka 24 mjeseca. Istodobno je njemački Meyer Werft potpisao ugovor s tvrtkom Celebrity Cruises o gradnji još većega megakrstaša dugog 315 metara i vrijednog 640 milijuna dolara koji mora biti isporučen u listopadu 2008., dakle za nešto više od tri godine. A brod je tek u nacrtima.
Jasno je o kakvim se naprezanjima i poslovnim izazovima radi i zašto i najbolji jedva uspijevaju poštovati rokove. Novac je uistinu golem, ali ga valja krvavo zaraditi. To se može i doslovce shvatiti kad se podsjeti da je jedan banalni propust pri izgradnji najvećeg krstaša svijeta, broda "Queen Mary 2", u studenome 2003. u trenu odnio 15 života. I kako onda uopće zamisliti gradnju ne tako velikih nego i mnogo manjih putničkih brodova u našim brodogradilištima.

Čista fantastika

Gdje su nam suhi dokovi za njihovu gradnju, gdje je oprema, gdje su vrhunski meštri, gdje je organizacija i koordinacija rada nekoliko tisuća radnika? Nema ih ni u planovima! A gdje su banke koje će pratiti takvu gradnju? Nema ih ni blizu Hrvatske! Čak i Talijani uvoze najveći dio opreme, cijele kabine stižu iz Finske i Švedske i slažu se kao lego kockice, bez mogućnosti da se radnici vrate na isto mjesto. A mnogi se sjećaju da su se radnici na "Amorelli" na isto mjesto vraćali i po 15 (!) puta da bi ispravili i popravili propušteno. Ono što Talijani, Finci, Francuzi i Nijemci uspijevaju za sav ostali svijet je čista fantastika. Za hrvatska brodogradilišta pogotovo. I dobro je da tako ostane. Divimo se Brazilu, ali nemojmo umišljati da se s kombiniranim momčadima Hajduka, Dinama i Rijeke možemo nositi s njihovim nogometašima. Jednako vrijedi i za brodogradnju...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.