strana 1 od 6

Sjever-sjeverozapad

Naše i britansko podzemlje

Dejan JOVIĆ

U britanskoj se javnosti u posljednjih nekoliko godina Hrvatska prečesto spominje kao zemlja iz koje - ili preko koje - se britansko kriminalno podzemlje (uključujući i vojno-političko) opskrbljuje oružjem. Najprije su neki mediji objavili da su iz naših luka plovile stanovite količine oružja za potrebe ilegalne Prave irske republikanske armije. Potom se pisalo da je iza napada raketom na središnju zgradu britanske obavještajne agencije (MI5) prije nekoliko godina stajala neka 'hrvatska veza'. Nekoliko se puta u britanskim medijima pisalo i o navodnoj vezi odbjegloga generala Gotovine s ljudima iz IRA-e. Zatim je britanska granična policija zaustavila nekoliko islamskih ekstremista koji su u Britaniju pokušali ući s hrvatskim putovnicama, navodno onima ukradenim u Mostaru. Britanska odluka da uvede vize hrvatskim državljanima (i to za vrijeme vlade Ivice Račana, ne ranije) bila je izravan odgovor na neke od tih događaja. Kad je otkriveno da hrvatski konzulat u Mostaru (dakle, institucija hrvatske države) nije bio u stanju zaštititi hrvatske putovnice, sve su one postale sumnjive - bile one legalno izdate, ukradene ili krivotvorene.
Kao i uvijek kad se radi o obavještajnim stvarima, teško je reći što je od toga svega bilo točno, a što samo 'navodno'. Ali to je (u smislu posljedica) i manje važno. Važnije je da se - ovako ili onako - ipak stvorila percepcija o Hrvatskoj kao politički i sigurnosno 'sumnjivoj' zemlji, čije državne službe ili nisu u stanju ili ne žele spriječiti 'izvoz' raznih opasnosti u Europsku uniju.
U tom kontekstu treba shvatiti i ovotjedno ponovno spominjanje Hrvatske (i nekih zemalja iz njena susjedstva) u istrazi o uzrocima terorističkih napada u Londonu, 7. srpnja. Čak i kad nema čvrstih dokaza, uobičajilo se nekako najprije pogledati prema 'zapadnom Balkanu' - u kojega se Hrvatsku i dalje svrstava gotovo po automatizmu. Balkan (i to više zapadni od istočnog) i dalje se vidi kao područje u kome se povremeno ubijaju premijeri, u kome državne granice još nisu potpuno definirane, u kome se i ponekad negiraju prethodni slučajevi genocida, i u kome (barem u percepciji britanskih političara) vlada priličan nered i kaos.
Hrvatska nije, naravno, jedina odgovorna za percepciju koja je stvorena o njoj - niti je ta percepcija (u potpunosti) točna. No, pitanje je - je li mogla učiniti više da takve percepcije razbije te da demantira bilo kakvu vezu između hrvatskog i britanskog podzemlja. Spomenut ću samo dvije situacije koje su se mogle izbjeći, a nisu - pa su time postale izvor daljnjih spekuliranja. Prvo - Hrvatska je dala povoda za sumnjičavost kad su svojedobno informacije o britanskim obavještajcima (koji su u Hrvatskoj djelovali uz znanje hrvatskih vlasti) 'procurile' u medije. Ne samo da je službeni London iz toga (ispravno) zaključio da u Hrvatskoj povjerljive informacije cure na sve strane nego je i posumnjao u namjere hrvatskih vlasti. Sumnja da je sama vlast pustila u medije informaciju o britanskim obavještajcima, opteretila je hrvatsko-britanske odnose toliko da je upravo od tog događaja Britanija počela otvoreno kočiti hrvatsku kandidaturu za članstvo u Europskoj uniji.
Drugo, u hrvatskim se medijima uobičajilo govoriti o Britaniji kao protivnici - pa iz britanske perspektive izgleda logično da Hrvatska ne poduzima sve što može da spriječi eventualne veze hrvatskog i britanskog podzemlja. Britanci nisu zaboravili da je prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, u svojoj knjizi 'Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi' o Irskoj republikanskoj armiji i irskom nacionalizmu općenito govorio s mnogo razumijevanja, ako već ne i opravdavanja. Gospodin Tuđman je na Britaniju gledao ne samo kao na nekadašnju tlačiteljicu malih naroda (što je velikim dijelom bila točna ocjena) nego i kao na jednu u biti nemoguću zemlju, u kojoj su irska, škotska i velška nacija potlačene do te mjere da je njihov otpor opravdan, a budućnost Britanije potpuno neizvjesna (što je najvećim dijelom netočno).
Sama po sebi, nijedna od ovih pretpostavki ne bi bila dovoljna za stvaranje neke nepovoljne slike o Hrvatskoj. Ali, uzme li ih se sve zajedno, onda one u očima raznih obavještajnih i političkih analitičara (osobito onih koji su skloni 'urotničkim teorijama') mogu doista izgledati (polu)uvjerljivo.
Budući da ovakva percepcija već nanosi veliku političku štetu Hrvatskoj, hrvatske bi vlasti morale učiniti sve što mogu kako bi demantirale sve netočnosti i razbile svaku sumnju.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.