Gradska špica, možemo već reći, u jeku turističke sezone sastoji se od sadržaja
koji se mogu sažeti u tri riječi: kafić, kafić i opet kafić! To je, u najkraćem,
opis onoga što se zbiva, i što je otvoreno, u najužem gradskom središtu. Doduše, na
usluzi kupcima jučerašnjeg nedjeljnog jutra bili su i brojni fast food objekti, kao i prodavaonice peciva poput
Bobisa i Svaguše u Marmontovoj ili Babić snacka pokraj McDonald’sa. Čini se da upravo
potonji objekt pogađa ukus prosječnog stranca u našem gradu jer je uvijek, u svako doba
dana, barem napola pun.
— Prođu cili grad, pa se vrate ovdje — primjećuje simpatična Mirela, prodavačica
iz susjednog Babić snacka, ističući kako je u nje promet najbolji "kad je grubo
vrime", jer se tada baš svi strejnđeri sjate u grad.
Preko puta, Marmontovom ulicom kročila je grupa albanskih turista, uglavnom žena predvođenih
Oresteom Lolijem, vodičem iz agencije Selvia 2001. iz Tirane. Čini se da su gospođe pod
njegovom paskom, inače listom djelatnice pošte u glavnom gradu Albanije, najviše
zainteresirali — izlozi s odjećom ... No, sve su butige u najkomercijalnijoj gradskoj
ulici bile zatvorene, uključujući Robnu kuću "Maja".
Idemo dalje, do šatora knjižare "Profil" na dnu Rive, kod Svetog Frane. Tamo
radi Gorana Aljinović, a nudi štivo svake fele, ali na hrvatskom. Od izdanja na drugim
jezicima tu je Barbijerijeva kuharica na talijanskom, i još jedna, na njemačkom. Od
onoga što bi turiste moglo zanimati - ni dz. Stvar spašavaju trafike gdje, valjda, nude
barem autokarte na par jezika. Taman kad smo htjeli zaviriti u pjat gladnim gostima u
restauraciji "Adriana", ugledamo Zvonimira Puljića, novoustoličenoga gradonačelnika.
Upravo je popio kavu na jednom štekatu nakon jutarnje mise i spremao se doma, na obid i
radno popodne, kaže nam.
— Čujte, Split živi životom idiličnog otočnog mjesta, a takvo što se jednom
velikom gradu ne bi smjelo dogoditi. Treba otvoriti muzeje, prodavaonice — primjećuje
Puljić.
I ulični performansi sveli su se, čini se, samo na povremene nasrtaje prosjaka. Jučer
nije bilo čak ni Trija Suveniri na Peristilu, ali je zato prostorom carskog predvorja
odjekivala misa iz zvučnika katedrale. Začudo, na živahnom i dobro posjećenom
Peristilu nije bilo Dragunova pokućstva, što je nekom iščašenom logikom zbivanja
stvari već postalo vijest, ali je zato prostor "uljepšavao" srebrni plato,
eksponat Splitskog ljeta.
Na Pjaci nije bilo platoa, ali je nekadašnji Etnografski muzej pružao jedinstven prizor
barikada, do kojega je valjalo proći, također zabarikadiranom, Krešimirovom ulicom, u
kojoj je od svih butiga radila samo sportska kladionica. U upravo sablasno praznoj
Zadarskoj ulici bila je, međutim, otvorena igraonica, takozvani salon zabave Dolisland.
Kafića i igara u Splitu, čini se, nikad dosta.
TROLIST VELIKIH MENADŽERA
Miro, Kolja i Vesna, plaća im tijesna...
piše Damir PETRANOVIĆ
Narod bi to kratko i jasno rekao: "Snašli su se." Nisu poput svojih
budalastih kolega iz drugih gradskih tvrtki prihvatili ugovore kakve su imali njihovi
prethodnici, inače sasvim pristojne; ne, trolist velikih menadžera i bivših gradskih
vladara Buličić, Podlipec i Kuzmanić svoja su radna mjesta zabetonirali kod javnog
bilježnika, solemnizirali su dokumente kako bi u svakom trenutku mogli leći na račun i
za par stotina tisuća kuna olakšati tvrtku koju, eto, vode upravo zahvaljujući svojim
dokazanim rukovoditeljskim sposobnostima.
Bez nepotrebnog moraliziranja, bez usporedbe s osiromašenim penzionerima, poniženim
nezaposlenima ili besposlenim mladima, dokumenti koji su iskrsnuli nakon smjene vlasti u
Banovini doista su šokantni - od činjenice da je troje direktora samo sebe zaštitilo ko
ličke medvjede potpisima ugovora sa svojim stranačkim kolegama iz nadzornih odbora do
podatka da je, recimo, Buličićev posljednji ugovor sklopljen nakon izbora. Dakle, kad je
bilo evidentno da ni u kojoj kombinaciji bivši gradonačelnik više neće na vlast,
naprosto zato što je lista kojoj je bio na čelu osvojila mizernih par tisuća glasova i
čak nije ušla u Gradsko vijeće. Skandalozni podaci o golemim otpremninama, kod Buličića
čak i ako sam da otkaz, o direktorskim plaćama u idućih tko zna koliko godina i trčkaranju
po bilježničkim uredima samo su dostojan kraj više-manje neslavnog mandata.
Menadžerski ugovori, naravno, uobičajena su stvar u normalnom svijetu. Svaki pametan
poslodavac dobrog direktora nastojat će zadržati velikom plaćom i dobrim uvjetima, a
kao osiguranje od otkaza ponudit će mu poveću otpremninu. Ugovori troje veličanstvenih,
ipak, takvi su da je čak i jedan splitski poduzetnik, vlasnik i direktor tvrke sa
stotinjak zaposlenih, zavapio da se ni u vlastitoj tvrtki sam sa sobom ne bi usudio tako
nešto napraviti.
O činjenici da je baš Miroslav Buličić najsposobnija osoba da se brine za gradsku čistoću,
a da je Vesna Podlipec rođena da zalijeva cvijeće i kosi travu, ne bi se trebalo puno
govoriti. Na koncu, tu su njihovi nadzorni odbori koje vode uvaženi stručnjaci za
komunalu, profesori Vinko Bajrović i Boris Buklijaš, a nije vrag da bi se na tako
odgovorne pozicije stavili neznalice ili, bože me sačuvaj, stranački komesari.
Jednostavno, ljudima je jasno da se uspješan direktor može postati samo ako si prethodno
bio političar, dok ćemo uspješne političare koji su prethodno bili i dobri direktori
još dugo svijećom tražiti. A dotad - narod će sve to platiti, Buličić, Podlipec i
Kuzmanić mogu mirno spavati.
PAZAR RABLJENIH VOZILA NA TTTS-u
Megane 7700 eura
Jučer se na štandovima Sajma rabljenih automobila na TTTS-u u carstvu šarolike
ponude moglo pronaći dosta odjeće i obuće. Majice su se mogle kupiti već za 15, a košulje
kratkih rukava za 50 kuna. Kratke hlače koštale su 50, duge 60 kuna, a rebatinke od 100
do 150 kuna. Pronašli smo i patike za 150 kuna.
Od automobila se nudio volvo v40 td 1.9 iz 1999. godine, koji se cijenio 9400 eura. Ima
full opremu, prešao je 100 tisuća kilometara, snage je 66 kw, a registracija mu istječe
u lipnju naredne godine. Prodavao se i range rover 2.5 dse za koji je trebalo izdvojiti čak
16 tisuća eura.
Petnaestogodišnja opel vectra 1.6 cijenila se 1800 eura, nedavno joj je, kaže valsnik,
rađena generalka na motoru, a ima i novi auspuh, te gume. Registrirana je do studenoga.
Kia pride 1.3, stara šest godina, koja se prodavala za ravno tri tisuće eura, prešla je
80 tisuća kilometara i tek je registrirana.
Iz ostatka ponude izdvajamo: opel vectra 2.0 i gl (1990.) 2150 eura, vw polo 1.9 d (1995.)
4300 eura, fiat punto 1.2 (2000.) 4800 eura, bmw 361 (1995.) 5700 eura, vw golf III. gt
tdi 1.9 (1996.) 6000 eura, i renault megane scenic 1.9 d iz 1997. koji je koštao 7700
eura.