Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
petak, 8.7.2005.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  more
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

IZ PROŠLOSTI GRADA BARA (7)

Opat i diplomat Juraj Pelinović

Podaci o Baru iz mletačkih pismohrana, razasuti u često nepreglednom i za životni vijek jednog povjesničara nedohvatnom mnoštvu zbirki i fondova, danas su nam - uz pismohrane nekih drugih jadranskih gradova - jedina izvorna posvjedočenja o srednjovjekovnoj prošlosti grada, njegovu žiteljstvu i uljudbi

piše Lovorka ČORALIĆ

Jedan od najistaknutijih Barana XV. stoljeća zasigurno je, s obzirom na dalekosežnost i utjecaje svojega djelovanja, bio Juraj Pelinović, najpoznatiji opat ratačkoga benediktinskog samostana sv. Marije (1436.-1463.), zapažen diplomat koji je često pohodio grad na lagunama. Moćni opat pučkoga podrijetla, gorljivi pristaša mletačke vlasti koji je zaobilazio barske načelnike i u Mletke odlazio izravno i samostalno, pred mletačkim je magistraturama zastupao svoju opatiju, moćne oblasne gospodare, ali i vlastite, iznimno ambiciozne ciljeve (stjecanje nadbiskupske časti).

Izaslanik moćnih

Poput njegovih prethodnika, ratačkih opata koji su obnašali diplomatske misije za zetske, bosanske i raške vladare, čini to i Pelinović. Godine 1448. uspješno zastupa moćnog albanskog vojskovođu Skenderbega prigodom sklapanja mirovnog ugovora s Mletačkom Republikom. Dvije godine potom Pelinović, u Skenderbegovo ime, nudi Mlečanima suverenitet nad albanskim gradom Kroja. Godine 1456. posredovao je o vlastitom trošku u rješavanju niza prijepornih pitanja između Mlečana i Skenderbega.
Nadalje, u lipnju 1457. godine donio je u Mletke Skenderbegove žalbe o neisplaćivanju provizije i nepoštovanju dogovorenih privilegija. Iste, 1457. godine, Pelinović je ishodio kod pape Kaliksta III. produženje novčane pomoći Skenderbegu. Omogućio je i sporazum s Republikom o zajedničkoj borbi protiv albanskog velikaša Leke Dukađina te donio u Mletke tekst ugovora između Skenderbega s jedne te skadarskog kneza i mletačkih providurâ u albanskim krajevima s druge strane.
O ugledu Jurja Pelinovića u Mlecima svjedoči i podatak da je u travnju 1462. godine Senat pisao skadarskom knezu, u trenutku kada je bio izgledan novi sukob sa Skenderbegom, da nađe Pelinovića qui nobis fidelis esse consuevit i njegovim posredstvom nastoji umiriti zahtjeve vojskovođe. Pelinović je i ovaj nalog, a kao posrednik između dviju strana, obavio s uspjehom. Zbog pomoći Mletačkoj Republici bio je nagrađivan novčanim premijama.

Mletački privrženik

Ostaci samostana sv. Marije (Ratac)Potkraj života, neomiljen kod gradske uprave u Baru, Pelinović je želio prijeći u Mletke i ondje provesti ostatak života. U tom je smislu podnosio molbe Senatu sa zahtjevom da mu iznajmi jednu kuću u koju bi došao sa svojim rođacima. U svojstvu poslanika Pelinović se posljednji put u Mlecima spominje 20. X. 1463., kao protonotarius et abbas sancte Marie de Rotetio te je vjerojatno umro u vremenu između tog datuma i 13. XII. 1463. godine.
Antivari e citta posta in Dalmazia nell'Europa, com'e il resto di quella provincia..., zabilješka je kojom mletački izvjestitelj Giovanni Battista Giustinian opisuje smještaj i pripadnost grada Bara 1553. godine. Mletačka izvješća, relacije i opisi grada Bara i njegove okolice, sačuvani ponajprije za XVI. stoljeće, posvjedočuju graničan položaj Bara, njegov formalni (upravni) smještaj u okvire tadašnje administrativne jedinice Mletačka Albanija (Albania Veneta), ali i - prema osobnom dojmu pohoditelja - po svim sastavnicama razvidnu istovrsnost grada i njegova žiteljstva s drugim mletačkim posjedima u Dalmaciji.

Nove povijesne okolnosti

Godina 1571. pokazala je, kada je riječ o mletačkim stečevinama Baru i Ulcinju, svu slabost, neučinkovitost, ali i neodgovornost politike Privedre prema njezinim strateški važnim uporištima. Ista je godina označila i kraj jedne višedesetljetne agonije grada i njegova žiteljstva, više od jednoga stoljeća rastrganih krvavim unutarnjim previranjima, do samih zidina ugrožavanih neumitnim osmanlijskim približavanjem i poharama susjednih ratničkih družina. Pad grada, iako bez žrtava i otpora, za Bar je bio drastičan, neželjen i neočekivan prekid njegove povijesti, do tada u svim sastavnicama uronjene - poput ostalih dalmatinskih komuna - u jadransko-sredozemni i zapadnoeuropski uljudbeni krug.

Mleci - "drugi Bar"

Serenissima je sporazumno grad prepustila novom gospodaru. Istovremeno, njezin je glavni grad već tada bivao "drugi Bar" - grad u kojem je nemali broj barskoga žiteljstva proteklih desetljeća trajno pronašao svoju novu domovinu. Podaci o Baru iz mletačkih pismohrana, razasuti u često nepreglednom i za životni vijek jednog povjesničara nedohvatnom mnoštvu zbirki i fondova, danas su nam - uz pismohrane nekih drugih jadranskih gradova - jedina izvorna posvjedočenja o srednjovjekovnoj prošlosti grada, njegovu žiteljstvu i uljudbi. Ovaj je prilog tek skromni pokušaj da se poneki od barskih povijesnih fragmenata osvijetli nekim novim spoznajama i na taj način otrgne od zaborava.

(svršetak)
 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1