ponedjeljak, 27.6.2005.


	novosti teme dana ekonomija sport kultura mozaik crna kronika

	split zadar šibenik dubrovnik bih

	pressing feljton kolumne osmrtnice zadnje vijesti

	impresum kretanje brodova

	kontakt linkovi arhiv e-mail adresar




	strana 4 od 5

xv. mediteranske igre u almeriji POSTIGNUTA VREMENA
DIJELE HRVATSKE PLIVAČE NA MEDALJONOŠE I KUPAČE

KRONIKA UTAPANJA

ALMERIA: Marko BILIĆ

O nastupima hrvatskih plivača i plivačica ovdje u Almeriji puno se raspravlja i polemizira. Većina zastupa tezu neuspjeha, manjina demantira pozivajući se na dvije medalje Gordana Kožulja i Ane Sršen i "nikad jaču konkurenciju na Mediteranskim igrama", oni najradikalniji naše zovu - kupačima.
Osobno se nisam upuštao u polemike jer s plivanjem nisam na ti. Ni blizu. A ne spadam u one koji se petljaju u sve i svašta i koji sole pamet gdje god stignu, pa makar se negdje pojavili prvi put u životu. No, kopkale su me te diskusije i različiti stavovi pa sam i sam krenuo u potragu za istinom. Laiku kakav jesam u ovome sportu najlakše je bilo sa službene stranice Igara isprintati rezultate i vremena svih utrka u prva tri dana i jednostavnom analizom doći do zaključka...

POGLED NA SLOVENSKI ŠTAND

... da Hrvati u Almeriji uživaju u sezoni ljetnih kupanja i bućkanja. Medalje "vječnog" Gordana i "Ane velikog srca" ne mogu i ne smiju biti sjajni celofan za falši prozivod kojega pokušavamo podvaliti svjetskom tržištu. I nismo baš neki trgovci, na susjednom štandu Slovenci imaju već šest medalja u prva dva Ana Sršen s brončanom medaljom/Robert ŠALINOVIĆ (FaH) dana, a ta razlika između nas i njih bit će do kraja još veća. Naši su pali na cijeni, debelo.
Nije sramota biti slabiji od Dežele, dapače. Pa ne može se u svemu biti bolji, onda to ne bi bilo to. I mi smo njima uzeli skijanje, njihov nacionalni ponos. Ali, pravdati slabe, ponegdje i katastrofalne i bezobrazno loše rezultate "nikad jačom konkurencijom", nikako ne može biti argumentom. Ta priča ne pije vode. Jer, ako se s površinom većim, stanovništvom brojnijim i standardom bogatijim Talijanima, Španjolcima i Francuzima ne možemo mjeriti, sa Slovencima bi morali ići barem ukorak. A i ono Talijanima, Španjolcima i Francuzima isto ne pije vode, pogledajte samo što im, tako velikim, brojnim, jakim i bogatim rade naši mali i siromašni rukometaši. Njima i cijelome svijetu.
Evo konkretnih primjera. Nikolina Gudiček je 400 metara mješovito otplivala za 5:15.63 minuta, odnosno za 25.33 sekundi slabije od Slovenke Anje Klinar (4:50.30)!? Jest da je Nikolina mlada cura i da se od nje u ovoj fazi ne očekuje puno, ali ne očekujemo ni to da se Slovenka Anja već može istuširati dok naša Nikolina dopliva do cilja. Na dvostruko kraćoj dionici istim stilom Nikolina je za Anjom zaostala 8.01 sekundi. Puno je to na 200 metara Nike...
Imamo i mi Anju, Trišić joj je prezime, ali ona u ovoj priči nije kao slovenska Anja. Ona je kao Nike. Na 400 metara slobodno plivala je naša Anja još gotovo sedam sekundi nakon što je Slovenka Sara Isaković dotaknula cilj. Opet Slovenka. Dakle, nije u imenima razlog, ali u nečemu jest. U sustavu, u načinu razmišljanja. Slovenija nije od nas ni veća ni brojnija, možda se jedino tamo pinkicu bolje živi. Ima jedan vic koji kaže da su Slovenci nakon osamostaljenja države morali skratiti zaletište na skakonici Planici jer bi u suprotnom skijaši na njoj morali skakkati s - putovnicom. Ali njima konkurencija u Almeriji nije jaka. Oni su drugima jaki.
Primjera i brojki ima još. Iva Grivičić je 8.64 sekundi kasnila za Francuskinjom Esther Baron na samo 200 metara leđno, dok je naša ženska štafeta trebala 7.65 sekundi više od Francuskinja na 4x100 metara slobodno. No, rekorder kupanja je Nikola Delić koji je za Španjolcem Santiagom Castellanosom kasnio čak 12.68 sekundi, a za 20-godišnjim Slovencem Matjažom Pernatom 11.16 sekundi u trci ne na 1500 metara (što bi čovjek mogao pomisliti s obzirom na zaostatke) nego na 200 metara leđno. Nije teško izračunati da je na svakih 50 metara, odnosno po svakoj dužini bazena za njima dvojicom kasnio u prosjeku tri sekunde.

VIŠE OČEKIVALI OD MAČKA, STRAHIJE I SANJE

Srebrni Gordan Kožulj Uz sve navedeno više smo očekivali i od provjerenih snaga Ante Maškovića i Marka Strahije koji su već osvajali medalje. Prije četiri godine Sanja Jovanović je u Tunisu, isto na Mediteranskim igrama, kao 15-godišnja klinka isplivala dvije medalje, a ovdje u Almeriji, u najboljim plivačkim godinama nije bila ni blizu.
Možda vas hrpa brojki zamara, današnje novinarstvo to baš i ne trpi. Svi bi mi radije čitali s kime je Stefany Hohnjec ili neki novi trač-pikanteriju o tobožnjem hrvatskom jet-setu, ali plivanje je ozbiljna stvar o kojoj prosječan čitatelj neke stvari može zaključiti samo s pomoću brojki i slova. I ja kao plivački laik isto.
Možda smo mladi i talentirani, možda je konkurencija na Mediteranu nikad jača, ali brate, puno smo spori. Da 12 sekundi na 200 metara... Ako se već ne možemo nositi s bogatim i velikim Talijanima, Španjolcima i Francuzima, zašto ne možemo i s upola manjim Slovencima? Ne moramo se ni uspoređivati s najjačima i najvećima, ali ne moramo ni tražiti kojekakva opravdanja kad u prvom susjedstvu imamo primjer sustava koji funkcionira ravnopravno najjačima na svijetu. Nije problem u "jakoj konkurenciji" već u načinu razmišljanja, rada, svega. Dok nam susjedi iz male Slovenije beru medalje rekorde mi se ogrćemo plaštom raznoraznih alibija.
Konkurencija na MI je nikad jača, znači li to da će nas i Bosanci uskoro dobiti u jedrenju?

Zlatni kajak braće Janić

Hrvatski kajakaši braća Stjepan i Mićo Janić prvaci su Mediterana u kajaku dvosjedu na 500 metara! S dva osvojena zlata Stjepan je jedan od najuspješnijih sportaša u Almeriji uopće. Oba zlata koja stoje uz ime Hrvatske u riznici medalja imaju Stjepanov potpis.
Janići su po mnogo čemu jedinstvena kajakaška obitelj. Pokojni otac Milan bio je proslavljeni jugoslavenski reprezentativac u ovome sportu, njegovim veslom krenula su oba sina Stjepan i Mićo, ali i kćerka Nataša. Početkom devedesetih, kada se u Hrvatskoj zaratilo, Janići su napustili Belišće i otišli živjeti u Beograd.
Stjepan, Mićo i Nataša pobrali su hrpu medalja veslajući za Srbiju i Crnu Goru. Priča o njihovim velikim uspjesima počela je prije šest godina kada su braća iznenadila na Svjetskom prvenstvu osvojivši srebro. Riznica medalja u kući Janićevih bila je sve bogatija, međutim, zadovoljstvo nije bilo potpuno...
Prva se na drastičan korak odlučila Nataša koja je 2000. godine uzela mađarsko državljanstvo i od tada toj zemlji donijela dva olimpijska zlata. Braća su čekala još četiri godine, a onda su prelomila: vraćamo se u Hrvatsku! Bilo je to u rujnu prošle godine.
Srpski mediji obrušili su se na Janićeve. Jedni su razlog njihova povratka vidjeli u činjenici da je majka Štefica podrijetlom Hrvatica, rodom iz Belišća, drugi su tvrdili da su se Stjepan i Mićo "prodali Hrvatima za lovu", a bilo je i onih koji su smatrali da Stjepan nije mogao podnijeti činjenicu da on u Srbiji ima tretman vrhunskog sportaša, a o Mići nitko i ne razgovara.
- Nisam otišao u Hrvatsku zbog novca već zbog boljeg stanja u državi koja se mnogo više brine o sportašima. Sistem financiranja tamo je razrađen i to mi daje sigurnost u planiranju karijere. Ovdje u Srbiji nitko ne može da garantuje ni kakvo će da bude stanje u državi, a kamoli u sportu. To je u meni probudilo strah, a želim misliti samo o sportu - izjavio je tada Stjepan.
Stjepan je uvijek bio taj kojega se pitalo i koji je davao izjave. Mićo je bio u sjeni. Ne Stjepanovom zaslugom. Svoju odluku da nastupa za Hrvatsku Stjepan je objasnio ovako:
- Razgovori sa sportskim funkcionarima u Srbiji bili su korektni, jedina mrlja bila je u tome što je cijela priča vođena bez moga brata Miće. Osvajali smo zajedno medalje, a razgovarali kao da on ne postoji. To mi je zasmetalo, ali nije bilo presudno.
Život piše romane. Roman Janićevih je poseban. Put ih je iz Hrvatske vodio u Srbiju, Mađarsku i natrag u Hrvatsku, a danas Hrvatskoj i Mađarskoj nose mediteranska i olimpijska zlata... Nakon Janice Hrvatska je dobila i - Janiće.

Naranđa osvojila srebro

Hrvatska karatistica Petra Naranđa osvojila je srebrnu medalju u kategoriji do 60 kilograma trećeg dana Mediteranskih igara u Almeriji. Samo desetak sekundi dijelilo je 20-godišnju Čakovčanku koja nastupa za riječku Ri Croatiju od zlata, međutim, u završnici je presudilo iskustvo sedam godina starije Snežane Perić iz Srbije i Crne Gore. U meču bez bodova naša reprezentativka imala je stalnu inicijativu, da je izdržala još koju sekundu suci bi sigurno presudili u njezinu korist. Međutim, trenutak neopreznosti stajao ju je poraza u finalu, protivnica je napravila "čišćenje" za efektni "sanbon" i tri boda.
- Da sam izdržala još desetak sekundi sad bih imala zlato. No, nisam razočarana, ovo mi je četvrta medalja s velikih natjecanja, prva "mediteranska" nakon tri s Europskih prvenstava. Presudilo je iskustvo, a možda i njezin veći motiv. Snežana se prestaje baviti karateom, ovo joj je zadnje veliko natjecanje i bila je strašno nabrijana. Ja sam sedam godina mlađa i ima još vremena za mene - poručila je Petra.
Na putu do finala naša mlada karatistica porazila je redom Marokanku Samiru Ladham (2:0), Egipćanku Naglaau Ibrahim (1:0) i Španjolku Noeliju Alonso Fernandez (3:0).

Rukometašice svladale
Sloveniju s golom razlike

Nakon Francuske hrvatske rukometašice pobijedile su i Sloveniju sa 27:26 (17:12). Međutim, dojam nije tako dobar kao prvoga dana jer su Slovenke u Almeriju stigle bez ijedne standardne reprezentativke te su lak plijen svima (Italija ih je dobila s 39:31).
Maja Zebić i Andrea Penezić predvodile su naš sastav do druge pobjede, od prvog mjesta u skupini Hrvatsku sada dijeli još samo pobjeda protiv Italije.
HRVATSKA: Jelčić, Grubišić, Tatari (1), Čop (1), D. Golubić (1), Penezić (6), Šarić (1), Arslanagić (2), Pušić, Kožnjak (2), Horvat (2), Stojković, Zebić (9), Pensa (2).
SLOVENIJA: Marinček, Irman (1), Čerenjak, Potočnik (6), Frol (1), Mihič (2), Cigoja, Čvorak (4), Argenti (4), Korelc (1), Rajšič, Hrnjič (7), Breznik, Ćulibrk.