Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Grafička djelatnost Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
ponedjeljak, 27.6.2005.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  split
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  pressing
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 5

Sjever-sjeverozapad

Britanija će ignorirati Hrvatsku

Dejan JOVIĆ

Britanija će od u srpnju preuzeti dvije (simbolički) važne funkcije: od 1. srpnja će na šest mjeseci postati predsjedateljicom Europske unije, a odmah nakon toga i (na godinu dana) predsjedateljicom G-8, skupine sedam najrazvijenijih zemalja svijeta i Rusije. Sastanak predsjednika država ili vlada zemalja G-8 će se od 6. do 8. srpnja održati u Gleneaglesu — predivnom dvorcu 30 kilometara udaljenom od mjesta gdje živim. Moji mirni susjedi strahuju da bi se za dva tjedna pod našim ponistrama moglo pojaviti milijun demonstranata, od kojih bi neki mogli biti i nasilni. Policija je već zauzela pozicije na svim željezničkim postajama od Edinburgha do Aberdeena. Izdali su posebne propusnice za sve zaposlenike i goste na sveučilištu, jer će u studentskim domovima biti smješteni novinari i ostali. Srećom, prije toga odlazim na godišnji odmor, pa ću cijeli taj kaos gledati s pristojne (i sigurne) udaljenosti - iz Hrvatske.
Činjenica da će istodobno preuzeti predsjedanje jednom globalnom i jednom europskom institucijom dobro ilustrira složenost i ambicioznost britanske vanjske politike. Ona nikada nije pristajala biti reducirana samo na jednu dimenziju: europsku. Britanska se vanjska politika oslanja na tri — podjednako važne — komponente. Prva je transatlantska. Britanija želi biti (a danas to i jest) glavni američki saveznik, uvijek "rame uz rame" sa Sjedinjenim Državama. Čak i kad je bio u nesuglasju s Washingtonom (primjerice, oko intervencije u Bosni i Hercegovini, prije više od deset godina), London nije nikada dopustio da ta neslaganja eskaliraju u otvoreni konflikt. Drugo, Britanija se oslanja na Commonwealth, zajednicu 53 zemlje, koje su nekoć bile britanska područja i kolonije. U njima danas živi 1,8 milijarda stanovnika. Britanski utjecaj u tim zemljama dalje nadmašuje utjecaj bilo koje druge zemlje — uključujući i Ameriku. Treća dimenzija je — europska. Iako Britanija želi (p)ostati regionalna sila u Europi, ona kao nekadašnja vladarica svijeta s teškoćom prihvaća ravnopravnost s novim europskim zemljama, koje su manje, siromašnije i politički manje značajne od nje.
Sudjelovanje u "ratu protiv terorizma" učvrstilo je američko-britanske odnose, pa će Tony Blair sada pokušati iskoristiti predsjedanje ovim drugim dvjema institucijama da se okrene Commonwealthu i Europi. Kao što se u posljednjih nekoliko mjeseci već moglo vidjeti, predsjedanje grupom G-8 Britanija će iskoristiti da skrene pozornost na Afriku. Ona se danas želi predstaviti kao zaštitnica kontinenta koji je premijer Blair nedavno nazvao "ožiljkom na savjesti čovječanstva". No, radi se i o ožiljku na britanskoj savjesti, jer su mnoge afričke zemlje siromašne upravo zbog nekadašnjeg imperijalizma. Otvaranje afričkog pitanja ima i unutrašnjopolitičku dimenziju: britanski premijer računa da će mu ono vratiti podršku manjina po boji kože i "tvrdih ljevičara" — koji su ga napustili zbog rata u Iraku. Predsjedanje grupom G-8 daje Britaniji priliku da se predstavi kao globalna (a ne samo regionalna) politička i ekonomska sila.
Predsjedanje Europskom unijom je, međutim, malo teži zadatak, osobito nakon francuskog i nizozemskog referenduma protiv europskog ustavnog ugovora. Britaniji neće biti lako pomiriti svoje posebne (nacionalne) interese s obvezom nepristranosti koja se očekuje od zemlje-predsjedateljice. Britanski premijer Blair najavio je da će pokušati "obnoviti Europu", ali malo tko zna što pod tom frazom misli, a još mu manje ljudi vjeruje kad to kaže.
Za nas u Hrvatskoj britansko predsjedanje Europskom unijom nije najbolja vijest. Hrvatska ne pripada nijednom od triju važnih krugova britanskih strateških interesa. Nismo američki puleni, pa ne možemo računati na američki pritisak na Britaniju u našu korist. (Vjerojatno na to ne bismo mogli računati ni da smo daleko bliži s Amerikom.) Drugo, Hrvatska nije u Africi, a nije ni nesvrstana zemlja s utjecajem u Africi — što je čini dodatno nevažnom u očima tvoraca britanske vanjske politike. Treće, Hrvatska nije u Europskoj uniji, pa Britaniji ne može ponuditi savezništvo u unutrašnjim bitkama za prevlast u EU-u.
Zbog svega toga — a i zbog nekih drugih razloga, koji imaju veze s britanskim i hrvatskim unutrašnjopolitičkim pitanjima — Britanija će vjerojatno nastaviti ignorirati Hrvatsku, stavljajući njenu kandidaturu za članstvo u EU "na led", barem u ovih šest mjeseci. Ne zbog nekih "zavjera" ili sentimenata, kako se kod nas ponekad misli, nego jednostavno zbog svojih vanjskopolitičkih prioriteta.

 
Još u rubrici:
 


NAŠA POSLA
Savka i Mika


PROZOR
Vrata za EU otvara nam - Turska?


USTVARI
Kad halo-konkurencija pritisne


pijuni & pješaci

 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/5