110 GODINA INSTITUTA ZA JADRANSKE KULTURE
I MELIORACIJU KRŠA U SPLITU (2)
Fiziokrati i prve akademije
Brojni poznati intelektualci okupljeni oko akademija, od Jerolima i Julija
Bajamontija, P. Nutrizija, Grisogona, Petra della Coste, do Ivana Luke Garagnina,
Vitturija i mnogih drugih, pokušavali su dalmatinsku poljoprivredu izvući iz zaostalosti
piše Meri ŠILOVIĆ
Prvu akademiju osnovali su 1767. godine dr. Ivan Moller, Giuseppe Ivelija, dr. Leon
Urbani i Giuliano Bajamonti u Splitu pod imenom "Societa economica de Spalato".
Ova akademija bavila se poljoprivredom, obrtom, trgovinom i ribarstvom. Mletačko
gospodarsko vijeće u svom izvješću ističe da je splitska akademija uspješno izvodila
različite poljoprivredne pokuse, unaprijedila preradu kože, preradu slanih i suhih riba,
uvela bolje mlinove za masline, proširila uzgoj krumpira,...
Zaostala poljoprivreda
Akademija slična splitskoj osniva se 20 godina kasnije (1787.) u Zadru pod imenom
"Accademia economico-letteraria di Zara". Utemeljitelji zadarske akademije bili
su Nikola Grimaldi, dr. Nikola Đačić, knez Antonio di Medici i Girolamo Maria Sorazo.
Godinu dana kasnije, 1788. godine, Antonio Radoš Micheli-Vitturi osniva gospodarsku
akademiju u Kaštel Lukšiću. U Dubrovniku se tih godina osniva "Domoljubno društvo"
kao znanstvena akademija koja se bavi i problemima poljoprivrede.
Akademije su okupljale intelektualce, plemiće, građane, svećenike i učitelje koji su
se bavili mogućnostima gospodarskog razvoja Dalmacije. Iz akademija su izišle brojne
knjige i članci o maslinarstvu i uljarstvu, vinogradarstvu i vinarstvu, pčelarstvu,
uzgoju žitarica... Akademije su surađivale sa sličnim institucijama u Europi i tako su
preko njih u Dalmaciju stizala nova znanja i poljoprivredne tehnike. Akademija u Splitu
imala je i svoje zemljište na kome je obavljala razne pokuse. Najviše popularnih
tekstova o unaprjeđenju poljoprivrede na hrvatskom jeziku tiskano je u "Kraglskom
Dalmatinu".
Preko akademije u Dalmaciju se krajem 18. stoljeća uvodi proizvodnja krumpira (s uzgojem
krumpira je eksperimentirao i Julije Bajamonti). Brojni poznati intelektualci okupljeni
oko akademija, od Jerolima i Julija Bajamontija, P. Nutrizija, Grisogona, Petra della
Costa, do Ivana Luke Garagnina, Vitturija i mnogih drugih, pokušavali su dalmatinsku
poljoprivredu izvući iz zaostalosti.
Glad
S velikim sušama ili dugim zimama u Dalmaciju je glad redovito stizala. Za velike
gladi 1782. godine u Dalmaciji je prije žetve umrlo oko 20.000 ljudi, a 600 ljudi u samom
Splitu.
"Koje li prizore pruža glad, koja se redovito javlja među Morlacima", piše
Garagnin, jedan od fiziokrata. "Vidimo naše bijedne seljake prisiljene da jedu
najgori kruh od korijena kozlaca, da se hrane nezdravim travama i vidimo ih kako napokon malaksavaju pritisnuti nizom
bolesti prouzročenih štetnom prehranom. Vidimo naše Morlake blijeda lica kako na
prodaju nude ono malo pokretne imovine što su je u svom siromaštvu čuvali za krajnju
nevolju, sjemenke koje bijahu određene za sjetvu, stoku koja ih je hranila".
Jerolim Bajamonti u svojoj studiji "Prospetto di studi economici di Dalmazia"
1775. govori kako su jedan od temeljnih razloga zaostalosti naše poljoprivrede naši težaci
koji su vrlo primitivni, grčevito vezani za tradiciju, nepovjerljivi prema svemu novom.
Bajamonti kaže da je Dalmacija slabo naseljena, što je jedan od razloga njezine
zaostalosti, a k tome da vode nemaju čitave godine ni neki veći gradovi. Piše o općoj
zaostalosti u obradi loze i masline. Tvrdi da prosvijećeni ljudi trebaju uložiti napore
u obrazovanje seljaka, uvođenje suvremenih metoda obrade tla, poboljšanje prerade grožđa
i maslina, povećanje broja stoke i povećanje njezine produktivnosti.
Uprkos njihovim idealističkim nastojanjima, u stvarnom životu siromašne, uglavnom
nepismene, Dalmacije nije se značajnije osjetilo djelovanje fiziokrata-domoljuba i
njihovih akademija.
Pod vlašću Napoleona
Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće u samo 17 godina Dalmacija je promijenila dva moćna
gospodara, Austriju (koja vlada Dalmacijom od 1797. do 1805. godine) i Napoleonovu
Francusku (od 1806. do 1814.).
Vicenzo Dandolo, generalni providur Dalmacije za francuske okupacije, Napoleonu 1806.
godine šalje memorandum u kome predlaže, među ostalim, osnivanje velikog rasadnika u
kojem bi se uzgajale voćne sadnice koje bi se besplatno dijelile seljacima. Preporučuje
i veću sadnju krumpira u Dalmaciji, podizanje šuma, unapređivanje stočarstva,...
Providur Dandolo nabraja osnovne uzroke jadnog stanja dalmatinske poljoprivrede:
"nedostatak ljudi i oskudica radne snage, opća bijeda sitnih seljaka koji nemaju ni
znanja, ni materijalnih mogućnosti za pokretanje razvoja, skupoća radnih nadnica,
potpuno nepoznavanje zanata koji su potrebni za izradu i popravak poljoprivrednih alatki,
nedostatak cesta i plovnih putova koji bi težacima olakšali prijevoz tereta i međusobnu
komunikaciju, nebriga i averzija zemljoposjednika prema zemlji i težaku, iskorištavanje
pašnjaka bez ikakva reda, pomanjkanje poljoprivrednih zakona, nezainteresiranost težaka
za razmnožavanje voća te izgubljeni dani zbog raznih svetaca."