strana 1 od 5

Corpus separatum

Šest hrvatskih slika

Josip JOVIĆ

Slika prva. Trećega lipnja ove godine u Zagrebu, na forumu njemačke Zaklade Bertelsmann, koji bi mogao imati veliko povijesno značenje, okupiše se najviši predstavnici zemalja jugoistočne Europe raspravljajući o ulasku tih zemalja u Europsku uniju. Skup su uveličali austrijski kancelar Wolfgang Schüssel i voditelj Pakta o stabilizaciji Erhard Busek, a primijećena je nazočnost Carla Bildta, poznatog hrvatskog prijatelja koji je na Korčuli već podigao svoju kuću i urede, a kupio je i oveće zemljište. Dok je hrvatski početak pregovora odgođen za godišnje doba kad žuto lišće odnosi sve, Schüssel je obećao, ne praveći nikakvu razliku među zemljama i dodijelivši Hrvatskoj ulogu avangarde, kako će se sljedeći korak proširenja EU-a odnositi baš na jugoistok. Predstavnik BiH (i Republike Srpske) Mladen Ivanić je izjavio kako BiH "želi da regija radi zajedno", dok je Radmila Šekerinska, potpredsjednica makedonske vlade, otkrila kako već "petnaest godina traju obećanja o ujedinjenju Balkana" do kojega nikako da dođe, dok jačaju nacionalizmi. Ivo Sanader je približavanje Europi i Balkanu usporedio s "paralelnim slalomom". Ne zna se samo koja će staza prije biti prijeđena. Najdalje je opet otišao predsjednik zemlje domaćina, koji je ekstatično uskliknuo: "Ako je pao Berlinski zid, moraju pasti i balkanski zidovi." Ako je, dozvolimo si slobodu interpretacije, reintegrirana Njemačka, neka se reintegrira i Jugoslavija. Na drugom će mjestu kazati kako su na antifašizmu izniknuli "ovi prostori". Ne dolazi li otuda njegovo silno inzistiranje na antifašističkoj tradiciji?
Slika druga. Nakon što je odbio otići u Beograd u znak prosvjeda protiv službenog oživljavanja četničke ideologije u Srbiji, hrvatski se predsjednik, dobivši određena objašnjenja od stranih mentora, koji su i sami poduprli reinkarnaciju četništva kao nove integralističke ideologije, navodno ispričao Vuku Draškoviću te najavio putovanje na sličan skup nazvan Igmanska inicijativa. U međuvremenu je ovaj žestoki antifašist bitno modificirao svoja stajališta. Izjednačavanje ratnih uloga Miloševića i Tuđmana, Srbije i Hrvatske nije novo. No, on više ne govori kako su četnici bili fašisti, nego tek kako nisu bili antifašisti. Našavši se jednog jutra na kavi sa sveštenicima manastira Gomirje, kazao je kako su četnici unutarnja stvar Srbije. Dok, valjda, ne dođu u Hrvatsku. Proces približavanja ima i zvučnu kulisu — jugonostalgičarsku turneju Bijelo dugme će završiti u Beogradu, na Vidovdan!
Slika treća. Pao je Berlinski, past će balkanski zidovi. Za sada je stradao tek Zid boli, kao što stradava sve ono što podsjeća na Domovinski rat i što bi moglo biti smetnjom ujedinjenju. Iza te akcije, naravno, ne stoji tek Milan Bandić. Sanader je mudro odšutio, dok je Mesić preuzeo odgovornost, objašnjavajući motive te rekavši kao su cigle uklonjene kako bi se zaštitile od djelovanja atmosferskih prilika. To što su svoje zgražanje izrazile dvije ministrice, samo pokazuje kako one nisu upućene u problem.
Slika četvrta. Na Brijunima pod okriljem OESS-a ministri pravosuđa Hrvatske, Srbije i BiH, ministri žrtava i agresora, razgovaraju o zajedničkim aktivnostima na progonu ratnih zločinaca. Samo zahvaljujući srbijanskom ministru, pripremljena deklaracija o obvezi međusobnog izručivanja svojih državljana osumnjičenih za zločine nije potpisana.
Slika peta. Hrvatski vojnici ilegalno odlaze u razne "mirovne misije"; Hrvatska se pridružila trima zemljama (Panami, Liberiji i Maršalovi Otocima) koje pristaju da američke sigurnosne snage pretresaju njezine trgovačke i ostale brodove bilo kad i bilo gdje; Dimitri Demekas, predstavnik MMF-a, diktira okvire gospodarske politike, osnova koje je smanjenje socijalnih davanja, redovito vraćanje dugova i brza prodaja preostalih izvora života; Italija prosvjeduje zbog prespore prodaje nekretnina u Hrvatskoj; Sabor nemoćan pred rastućim dugom jer financijske tokove kontroliraju strani vlasnici banaka, koje su kupljene maksimalno za milijardu kuna, a čija aktiva vrijedi dvjesto pedeset puta više; premijer Sanader posjećuje u Zagrebu šefa misije OESS-a, što je pravi presedan u povijesti ove organizacije, kako je začuđeni diplomat i sam konstatirao.
Slika šesta ili epilog. Bile europske ili balkanske integracije, odnosno i jedne i druge, na djelu je proces okupacije bez vojske. Na čelu države samo se smjenjuju Bakarić i Cuvaj. Izbori su izgubili svaki smisao. I pripadnici vladajuće stranke, od središnjice do podružnica, osjećaju se kao oporba, živeći pod stalnom prijetnjom isključenja iz partije zbog nacionalizma. Krvavo izborene i dugo sanjanje stečevine tope se pred našim očima. Narod je grogiran sustavom uzastopnih šokova, u kojemu svaki novi šok poništava onaj prethodni, a svaki sljedeći izaziva sve manje uzbuđenja.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.