strana 1 od 1

TRADICIJSKA GRADNJA BRAČKIH "BUNJA" (7)

Bunje treba znanstveno obrađivati

Da bi se sačuvale prirodne i tradicionalne vrednote, potrebno ih je upoznati i vrednovati kao doprinos kulturnom području života i baštine na kojoj počiva naša suvremenost, pogotovo ako je ta baština bogata i osebujna, kao u našim krajevima, naročito na otocima poput Brača

piše Duško KEČKEMET

U pomanjkanju izvornog svjedočanstva s Brača, navest ćemo opis gradnje istarskog kažuna jednog osamdesetogodišnjeg Istranina, jer je sustav gradnje, osim krovnog pokrova, jednak:
"Valjalo je pronaći neko mjesto u bonaci (zavjetrini) s kojega se pruža pogled na cijelo polje. Nakon izbora odgovarajućeg mjesta budućeg kažuna, očišćeno je zemljište. Kamenje koje je prikupljeno tijekom poljskih radova (posebno kada se sadila vinova loza jer je zemlju valjalo duboko kopati), složeno je u hrpe ovisno o budućoj namjeni (na primjer: na jednome mjestu je bilo kamenje koje se koristilo za zid kažuna; na drugom je bilo sitno kamenje koje se umetalo između krupnijeg kamenja; na odvojenome mjestu bile su i škrile, različite kamene ploče, itd. Potom su, pomoću konopa i dva štapa koji su poslužili kao šestar, označeni vanjski i unutrašnji krugovi, međusobno udaljeni oko 95 cm. Zatim je motikom unutar kruga zemlja očišćena sve do stijene i ostavljen otvor širine 60-80 cm za vrata koja su uvijek okrenuta prema zapadu gdje ne puše bura, dok se zemlja i sitnije kamenje odvozilo. Nakon toga, krupniji kamen slagan je uz rub vanjskog temeljnog kruga, a šupljine između vanjskog i unutrašnjeg reda popunjavane su sitnom kamenom građom ili malo većim kamenjem. Na visinu od oko 80-90 cm iznad ulaza postavljen je nadvratnik, velik kamen, nešto širi od vrata, i kameni dovratnici. Kamenje je dalje podizano do cinturina (visokog oko 120 cm) - prijelaza zida između podnožja i krova, a zatim se škrilama (pločama) počeo slagati pokrov."

Vrata prema zapadu

Gradnja krova kažuna različita je od gradnje bunjina krova: "Na ponekim su se kažunima, tijekom izgradnje zida, ostavljali otvori, tzv. špije, kroz koje se moglo vidjeti cijelo polje. Često su špije okrenute prema ulazu u polje kako bi se i u sjedećem položaju moglo zapaziti kada netko dolazi. Osim špija, gradili su se i lažni prozorčići ili niše koji su služili za odlaganje raznih predmeta, primjerice poljoprivrednog alata. Tako se, nakon dugotrajnog rada, kažun napokon završavao, a nakon toga su unutra postavljane kamene klupe, krupno kamenje - koje je služilo za sjedenje, a u nekim kažunima se nalazilo i ognjište - voganj te drvo i slama koje je zatim seljak koristio."
Za razliku od drugih seoskih kuća na otoku, koje su zidali majstori zidari ili barem priučeni seljaci vješti zidanju, bunje su redovito podizali sami vlasnici tih polja, kao i ogradne zidove i gomile. I dok se seoska kuća, povećanjem obitelji, mogla dozidati, dozidavanje bunje nije bilo moguće.
Vrata (bez vratnica) i bračkih bunja okrenuta su prema zapadu, jer s istoka najčešće stižu kiše, s juga južine i pljuskovi, a sa sjevera zimi vjetar i hladnoća. Ako nije bilo moguće otvoriti vrata prema zapadu, obično zbog položaja bunje uz kamenu ogradu, podizao se pred njom kraći ogradni zid, tvoreći maleno predvorje. Takvo maleno ograđeno predvorje imaju i neke bunje s vratima prema zapadu, radi bolje zaštite ulaza od kiše, jer uvijek su bile bez vratnica. Katkada su uz bunje građeni i naplavi za kišnicu i manje cisterne za vodu potrebnu u polju, najčešće radi spravljanja modre galice za prskanje vinove loze. Ponekad su bunje uklopljene u veće gomile.

Kulturni i humani krajolik

Naglasimo još jednom veliki doprinos naoko jednostavnih i malenih bunja izvornom bračkom krajoliku, jer je taj krajolik rezultat prirode i ljudskog rada u njoj, u prošlosti i sadašnjosti. Time se prirodni krajolik pretvara u kulturni i humani krajolik, bilo ratarske ili stočarske namjene.
Shvatljivo je da suvremeni čovjek mijenjanjem načina življenja i rada mijenja i krajolik, a često nepotrebno, i područja izvan svoga djelovanja. U urbanim naseljima, ni onima seoskim, nije moguće u cijelosti zadržati stare vrednote, ali je to lakše u krajoliku gdje su zahvati manji.
No, da bi se sačuvale prirodne i tradicionalne vrednote, potrebno ih je upoznati i vrednovati ne kao kočnicu suvremenog života i rada, već kao doprinos kulturnom području života i baštine na kojoj počiva naša suvremenost, pogotovo ako je ta baština bogata, osebujna i vrijedna, kao u našim krajevima, naročito na otocima poput Brača.

Proučavajte bunje

Na povijesnu i graditeljsku vrijednost bračkih bunja upozorio je povjesničar i geograf Brača Andre Jutronić. S istim ciljem da otočane upozorim na potrebu očuvanja tih poljskih bunja od rušenja i zamjene bezličnim tvorničkim kućicama, pisao sam o bračkim bunjama u regionalnom časopisu i u monografiji Brača.
Ovaj kraći rad može tek upozoriti širu javnost i znanstvene ustanove i djelatnike na nužnost sustavnog registriranja i graditeljskog snimanja i proučavanja svih bunja razasutih po širokom području otoka, što meni samome nije bilo moguće. Potrebno je obaviti takvu znanstvenu obradu kao što ju je izvela stručna grupa u Istri, registrirajući i obrađujući tamošnje kažune i objavivši to u iscrpnoj i doličnoj publikaciji.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.