strana 1 od 8

POKAL RIJECI, HAJDUKU OSTAJE PRVENSTVO ZA POPRAVNI

BOD PO BOD - ODE KUP!

HAJDUK - RIJEKA 0:1

SPLIT - Gradski stadion u Poljudu. Gledatelja oko 20000. Uzvratna utakmica finala Hrvatskog nogometnog kupa: Hajduk - Rijeka 0:1 (0:0). Sudac Marijo Strahonja (Zagreb) - 6,5. S ukupnim rezultatom 3:1 HR-kup je osvojila Rijeka, budući da je i u prvoj utakmici na svojoj Kantridi pobijedila sa 2:1. Strijelac: Mitu u 80. minuti. Žuti kartoni: Blatnjak (Hajduk), te Ivančić, Katulić, Linić i Mitu (Rijeka).
NAJBOLJI IGRAČ: Dumitru Mitu (Rijeka)
HAJDUK: Balić (5), Rukavina (5) (od 61. Dragičević 5), Hrman (5,5) (od 86. Rački -), L. Vučko (5,5), Vejić (5,5), Đolonga (5,5), Damjanović (5), Leko (5), Bušić (5) (od 57. Turković 5), Kranjčar (6,5), Blatnjak (5,5).
RIJEKA: Radman (-), Linić (6) (od 71. D. Šarić 6,5), Čaval (5,5), Ivančić (6,5), Lerant (6,5), Knežević (6,5), Prišć (5,5) (od 81. Butić -), D. Tadić (5,5), Erceg (5) (od 46. Katulić 5), Dunković (6), Mitu (7).

piše Slaven ALFIREVIĆ

Rijeka je povijesno osvojila Kup, ne samo da je obranila prednost 2:1 iz prve utakmice odigrane u Rijeci prije dva tjedna, nego je slavila i usred Poljuda protiv Hajduka sa 1:0. Mitu je polučio pogodak, a još 18 minute igre nakon pogotka Splićani nisu ni reagirali (bilo je osam minuta sudačke nadoknade zbog bakljade i dimne zavjese; slijedi dopunsko izvješće delegata Zečevića).
Šest utakmica zaredom Hajduk nije pobijedio i to je poražavajuća činjenica koliko god je za Hajduk posebno tužno da mu je ovakva prigoda da osvoji duplu krunu iscurila neumitno kroz prste.
Hajduk je nastavio s očajnim partijama i očito je da su "bijeli" sasvim iscijeđeni, te na planu konstrukcije igre nemoćni. Ne stvaraju se, naime, ni šanse. Obrambeno organizirana Rijeka bila je prevelika brana za navodno nabujale Hajdukove ambicije, te je još poentirala iz jedinog kontranapada u nastavku (pogodak postignut uz ofsajd-poziciju središnjeg napadača, ne Mitua, što po pravilima svakako podliježe da gol ne bude priznat: no, o tome nitko nije ni govorio pod dojmom neumitnog neuspjeha domaćih).

POBJEDU ČEKAJU DVA MJESECA

Hajduk je zadnji put slavio 30. travnja u Varaždinu sa 2:1 golovima Bartulovića i Munhoza protiv Varteksa, a nakon toga je slijedilo: 2:3 poraz u Zagrebu od Zagreba, 1:2 poraz od Rijeke u prvom finalu Kupa, prvenstvenih 1:1 protiv Rijeke opet u gostima, pa 0:0 sa Slavenom Belupom u Poljudu i 1:1 u gostima kontra Inter Zaprešića. Na taj niz nadovezuje se ovih 0:1 sa Rijekom u Poljudu u uzvratu Kupa.
Još nešto: u čak pet utakmica protiv Rijeke ovog proljeća - niti jedne pobjede Hajduka! U prvenstvu 0:2 na Kantridi, pa 1:1 u Poljudu što je smijenilo Blaža Sliškovića do rečene trilogije 1:2, 1:1 i sad ovih 0:1!
Rijeka ipak nije i ne može biti - šampion. Kako tužno za Riječane. S druge strane Hajduka je do titule dijelilo niti 60 sekundi u Zaprešiću, a sad se protiv Varteksa mora oteliti još cijelu utakmicu. Kako Hajduk igra tko bi rekao da je to već svršena stvar!? Ne može biti svršena stvar za nekoga tko pobjedu nije ostvario šest uzastopnih utakmica, još tamo od navedenog 30. travnja.
Stalno smo Hajduka branili i slavili ga bod po bod. Hajduk je zapeo u onom trenutku kad je MORAO pobijediti. Nije pobijedio. Odigrao je opet jako slabo. Neinventivno. Toliko slabo da smo popustili iskušenju i gostujućeg vratara Radmana ostavili - neocijenjenog! Jedan mlaki šut Bušića ga je pogodio u grudi, drugi, presudni udarac jedino raspoloženog Kranjčara prošišao je za dlaku pokraj riječke vratnice. Ostatak susreta Splićani su se uspješno nadmetali u - jalovosti. Bezidejnoj nemoći.
Možda Kup i nije važan, ali tako se o Kupu u Poljudu govori samo od jučer. To nitko nije rekao u doba kad se moglo komotno ispasti od Zagreba kao što se lani ispalo od Cibalije. I nikom ništa. Ovako je subota ipak progorčana, makar je točno da je za Hajduk jedino važna titula prvaka.

ODUSTALI OD KARANTENE

Hajduk je odustao od nove karantene u Tučepima iako su puni hvale za gostoprimstvo u hotelu Alga i kod svog davnašnjeg prijatelja Mije Pašalića. Postira, marina Frapa u Rogoznici i sad Tučepi, s tri destinacije "bijeli" nisu dojahali da na bijelom konju prođu kroz trijumfalna vrata. Duple krune Hajduk je osvojio u naletu u sezonama 73/74 i 74/75, tek će "sudačka nadoknada" Dušana Maksimovića u Ljubljani (75/76) Hajduka spriječiti da u anale upiše tri duple krune zaredom tih godina "zlatne generacije"! To bi bio scoop!
Tri duple krune redom, ali hrvatske, upisat će Croatia sredinom devedesetih (95/96, 96/97, 97/98), dočim je Hajduk i u Hrvatskoj bio brži od "modrih", Hajdukova je dupla kruna u sezoni 94/95.
I sad je mogla biti, desetljeće poslije.
Ali nije. Neka se i Rijeka veseli. A kako je Hajduk igrao mogle bi tribine opustošiti za subotnje programirano veselje.
Valjda neće. Jer, ovaj Hajduk zavisi i od podrške publike. Evo, dajemo ruku u vatru da će na Kantridi rijeka pijanih od sreće zbog Kupa navijati za - Inter. Ubij, ubij, ubij, tovaraaaaa, garantirano je zvučno okruženje ne bi li uz zadovoljstvo zbog osvojenog kupa još "napakostili" i svom prirodnom jedinom rivalu, majstoru s istog, jadranskog nam mora.
Proslaviti Kup i još da Hajduk nije prvak?! Pa ima li veće sreće na Kantridi! Kao što se svaki navijač Juventusa intimno zluradio Milanu u Istanbulu.
Koliko znamo, Hajduk ne priprema "paket premija" za Rijeku, kao što je Croatia prije šest godina i te kako pripremila nagradu Osijeku da pokuša ne izgubiti na Rijeci, što je Osječanima - gle - uspjelo.
Barcelona Johana Cruyffa svojedobno je i te kako premirala klubove da im uklone Real Madrid (to je odradio Tenerife), odnosno Deportivo La Corunu (odradila Valencia) s puta i čekali uz radio-prijenos da u zadnjem kolu postanu prvaci...
Ako se Hajduk pouzdaje samo u sebe - ljuto se vara. Klub koji šest utakmica zaredom nije okusio pobjedu ne bi smio prepuštati slučaju zadnju rundu i plutati na valovima sudbine i usuda. Kao ono, nismo ni zaslužili. Pa što da su izgubili finale Kupa i da je publika beskrajno razočarana?!
Naslov prvaka, kao jedini relevantni cilj sezone, još uvijek je u igri. U Europi ne možeš reflektirati na neki rezultat (Shelbourne ili Roma sličan je vrag), Kup je ionako u suštini bezveze, idealan da se Rijeka pravi važna, a još 90 minuta je nade u svići da će Hajduk u zadnjem prvenstvenom kolu ostvariti ništa slabiji rezultat nego Inter Zaprešić na Kantridi.

PREMIJE ZA SIGURNOST

Ne vidimo razloga da, primjerice, Tomislav Erceg ne kaže svojima u svlačionici "evo, momci, ovo nam je obećao Hajduk pa dajte da pobijedimo taj Inter"!?
Šalje li Hajduk štogod?
Hajduk je 1996. protiv ovog istog Varteksa igrao za premije što ih je poslala - Croatia!? Sjećate se još Dinama? E, jadan Mario Meštrović dao gol Varteksu dok je cijeli stadion navijao za Bonačićeve "bumbare", Meštroviću nisu ni rekli zbog čega je to dobro, kasnije mu objasniše "gdje je paket".
Ako mislite kako to nije dopušteno, nije baš ni zabranjeno...
Hajduk se "s paketom premija" želio dopasti Croatiji 2002. godine, privoljeti je i motivirati ne bi li u Kranjčevićevoj pokušala svladati lidera Zagreba, ali je pobijedila "zagrebačka solidarnost", Butina je javio u Split kako dečki nisu htjeli...
Elem, čeka nas sutra bundesligaška infarktna završnica i već nas prolaze srsi dramatike kad se tijekom 0:0 mlačno/jalovog rezultata protiv Varteksa Poljudom/razglasom prolomi vijest kako na Kantridi vodi - Inter Zaprešić!?
Ej, taj visoko podignuti adrenalin treba doživjeti i vidjeti ima li ovaj Hajduk Igora Štimca doista sedam života. Može li u sedmom uzastopnom pokušaju pobijediti i time postati hrvatski prvak!?
Vi odgovorite, a uz to ide i poruka u Varaždin: Ćiro, dođi da ostanemo zajedno!

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.