Kornati: Potonula koćarica ’Orijak’,
svi ribari spašeni
"Vidija sam brodove u moru, ali ovaki nikad nisan vidija! Nema dijela broda koji
je čitav. Vinč od iljadu i po kila uguran je u procijep u siku, gruja je izrizana na
fete, pesto kvadrata uokolo su komadi broda, brod je potpuno puka", kazao je ronilac
Vjeko Pleslić
ŠIBENIK - Nešto prije osam sati u petak
ujutro od šibenskog lučkog kapetana Janesa Lakoša saznajemo da se u Kornatima potopila
ribarica "Orijak", vlasnika Igora Ježine iz Murtera. Službeni izvještaj
govori o orkanskom jugoistoku, moru pet, kiši i susnježici, okolnostima u kojima se o
hridi otoka Malog Garmenjaka u Kornatima najprije razbio a onda potpuno
"Orijak", dočim je posada spašena.
No o pravoj drami, koja je počela dvanaestak sati ranije, najbolje doznajemo u Murteru od
aktera, spašenih i spasilaca.
Poziv za pomoć s ribarice je poslan Split Radiju oko 20 sati. Nekako u to vrijeme s
redovite patrole u Murter se vraćala "Lavsa", brod tamošnje ispostave Lučke
kapetanije. "Upravo smo se vezali kad smo dobili poziv za intervenciju. U
međuvremenu je vjetar toliko pojačao da se naša drvena, 1988. godine građena
jedanaestmetarska ’Lavsa’ jednostavno nije mogla probiti kad smo kod svjetionika
Prišnjak izišli u Murtersko more. Morali smo ići na Proversu."
More po kojem je "Lavsa", koja je u val tonula do kormilarnice, uopće uspjela i
kod Proverse ući u Kornate, dugogodišnji kapetan i čovjek koji se svega nagledao na
moru Branko Rameša opisuje jednom riječju: horor!
Posada "Lavse", Branko Rameša i Jadranko Papeša, ponajviše su strepili za
ljude s "Orijaka" i najteža im je bila neizvjesnost radi svega što im se može
dogoditi. Iz Proverse u Kornatski kanal ispratio ih je - snijeg. "Uvjeti su bili
takvi da smo na lice mjesta, u zavjetrinu otočića Garmenjaka, stigli tek oko 23.30 sati.
Znate kako je bilo kad su nam trebala tri sata, a ’Lavsa’ inače može maksimalno
voziti i do 20 čvorova!"
Na poziciju je došao i najveći brod za traganje i spašavanje na šibenskom području
"Šibenik", a tamo je prva stigla koćarica "Petra", vlasnika Anđelka
Markova, i to je zaista posebna epizoda ove priče... Policijski gliser 516 nije se uspio
probiti premda je bio uključen u akciju spašavanja.
"Svakako, kad smo ugledali vatru i saznali da su sva četvorica živi, odahnuli
smo", priča kapetan Rameša. Niti jedan brod nije mogao pristati i
pokupiti brodolomce. Na "Lavsi" su spremili kolut i konope da ih, ako ne bude
druge, do broda dovuku kroz more. No, kako kaže i kapetan Janes Lakoš, budući da Branko
Rameša i Jadranko Papeša poznaju doslovce svaki kamen u Kornatima, nekako su našli
jedan na Garmenjaku preko kojega su, iz sedam pokušaja zbog velike "štige",
uspjeli na brod izvući četvoricu brodolomaca. Potom su ih u zavjetrini Smokvice
prebacili na "Šibenik", koji ih je odvezao do Šibenika gdje su na rivi čekala
kola Hitne pomoći. Srećom, nitko nije bio ozbiljnije ozlijeđen, osim što su se
"nauživali" leda.
U kuću Igora Ježine, vlasnika broda, jedan po jedan dolaze susjedi, kolege, Murterini.
Ljudi su se spasili, ali je hranitelj skončao uz kamenitu obalu Garmenjaka, zato je u
kući atmosfera baš kao da je netko umro... "Naš je ’Orijak" bio najjači
brod u selu, 16,70 metri, najsolidnije građen, ovo san iša napraviti još dvi-tri ture
pa bi ga izvuka u škver za uredit, jer smo ljeti vozili turiste. Odjedanput je motor
staja! A more je već bilo pet. Fiatov motor od 260 konj bio je novi i ne znam šta bi mu
se moglo dogoditi osim - goriva!"
Motor je još kod Oključa počeo "kašljati", gasiti se, ali ga je Igor uspio
pokrenuti, sve dok nisu došli na domak Garmenjaka. Kad je došao blizu obali i počeo
udarati, članovi posade Stipe Kožulić, Alen Jelić i Stipin prijatelj, Slovenac Luka
Deisinger, koji je želio prvi put u životu napraviti đir koćaricom da vidi kako to
izgleda... skočili su na obalu. Igor je opet otišao u strojarnicu, opet mijenjao filter,
opet trčao na zapovjedni most i pokušavao "verglati".
"Brod je udara o siku bar 20 minuti. Igor je iskočija u zadnji čas, a brod ka da je
samo čeka da se i on iskrca i taj tren je otiša doli", vidno uzbuđen priča Stipe
Kožulić.
Igor je iz broda iskočio kad mu je more u kormilarnici bilo do koljena. Ipak mu je ostao
suh upaljač, pa su upalili vatru, brali po otoku mogoruš i čekali spasioce. Cijelo vrijeme pred njima je na motoru patrolirala
koćarica "Petra", koja je prva došla iz Murtera, pa iako ih nisu mogli
prebaciti na brod, bili su im silna potpora.
Igorov brat Goran Ježina i ronilac Vjeko Pleslić već se oko podne vraćaju s
Garmenjaka, gdje je Pleslić zaronio da vidi dade li se što od "Orijaka"
spasiti. "Vidija sam brodove u moru, ali ovaki nikad nisan vidija! Nema dijela broda
koji je čitav. Vinč od iljadu i po kila uguran je u procijep u siku, gruja je izrizana
na fete, kopča od ’fi 90’ odvojena je od motora, okolo su razbacani komadi osovine...
pesto kvadrata uokolo su komadi broda, brod je potpuno puka!!"
Jedino što su brodolomci uspjeli spasiti je ploter GPS-ja i papiri broda, koje smo našli
kako se suše u murterskoj Kapetaniji.