strana 1 od 2

EKSKLUZIVNO - DOMINIQUE ERULIN,
PISAC FRANCUSKOG POLITIČKOG TRILERA "DRŽAVNA LOVINA" I SUBORAC HRVATSKOGA GENERALA, DEMANTIRA NJEGOVU KRIMINALNU PROŠLOST

MITTERRANDOVI ŽANDARI MONTIRALI SU OPTUŽNICU PROTIV GOTOVINE

PODVALA VLASTI Moja je sudska kartoteka čista jer sam uložio žalbu na presudu od pet godina uvjetno iz siječnja 2003. godine koja je izrečena tijekom namještenog suđenja. Ante i ja nismo zajedno počinili nikakav zločin. Što se njega tiče, objašnjenje vjerojatno leži u potrebi da se izmisle ili uveličaju nevažne priče kvalificirajući ih "zločinima", a to je dobro poznata metoda političke policije u Francuskoj

Objasnite kakav je Vaš sadašnji status - jeste li nacionalni zaslužni heroj, bjegunac, osuđeni kriminalac, pisac knjige koja otkriva pozadinu unutrašnjopolitičkih sukoba u Francuskoj ili francuski obavještajac koji ne smije govoriti sve o svome avanturističkom životu?
— Za neke moje sunarodnjake sam vjerojatno heroj, ali još više žrtva. Bio sam bjegunac više od 14 godina. Zasigurno nisam bio "convicted criminal" osim u snovima mojih neprijatelja i nižih policijskih agentura.
Napisao sam knjigu "Državna lovina" koja je objavljena 2002. godine kako bih široj javnosti objelodanio istinu o 14 godina bijega koje su mi nametnuli čisti anđeli socijalizma, koji trijumfiraju 1981. godine. Ova knjiga s razlogom nije bila predmet niti jedne tužbe. A moji protivnici koji su doživjeli KO (knock out) su pobjesnili. Jesam li bio "french spy"? To je naziv koji treba oprezno koristiti, koji se ne upisuje na vizitke. Služiti domovini u povjerljivim zadacima zabranjuje otkrivanje istih široj javnosti. No, trenutno pišem nekoliko priča o tim vrstama zadaća...

Zajednički dani

Kada ste i kako postali prijatelj i partner s Hrvatom Antom Gotovinom, velik dio života proveli ste zajedno, dijeleći sudbinu. Smatrate li sebe francuskim patriotom i kakvu ste pomoć i suradnju u tome dobivali od Gotovine?
— Upoznao sam Antu Gotovinu 1974. godine u Pau tijekom obuke za operativne padobrance, to su elitni padobranci koji izvode slobodne skokove na velikim visinama. On je dolazio iz 2. REP-a, famozne regimente padobranaca legionara i bio je jedini legionar koji je sudjelovao u toj teškoj obuci, dok su drugi polaznici dolazili iz svih ostalih padobranskih postrojbi. Bio sam zadužen za snimanje dokumentarnog filma o commando padobrancima u slobodnom skoku za francusku televiziju i vojnu dokumentacijsku službu.
Pridonosio sam svojim osobnim iskustvom u domeni skupnog skoka jer sam prošao obuku u SAD-u te bio nositelj titule prvaka svijeta u toj specijalnosti u Taftu, California, krajem 1968. godine kao član američkog tima.
U tom vremenu su Francuzi tek otkrivali te tehnike. Ante se tada pokazao kao jedan od najboljih padobranaca na obuci i dosta smo se zbližili.
Naša se učinkovitost vrlo cijenila. Perfektno smo se nadopunjavali u akcijama. Uvijek smo djelovali u zadanom okviru i za dobrobit države. Pokazao se kao čovjek od akcije s izvanrednom hrabrošću i vrlinama.

Podvale heroju

Hrvatska je javnost zbunjena - nacionalni heroj Ante Gotovina, kako donose neki hrvatski mediji, višekratno je osuđivan u Francuskoj zbog kriminala koji uključuje otmicu, pljačku, ucjenu... Vaše se ime spominje kao suudionika u tim kriminalnim aktivnostima. Neki mediji to, međutim, karakteriziraju kao montirane optužnice dijela francuske politike, one bivše Mitterrandove, lijeve?
— Nisam upoznat s trenutačnom sudskom kartotekom koja mu se pripisuje. Bila je potpuno čista kad smo formirali svoj tim, dakle sve do dolaska komunista i socijalista na vlast i njihove volje da "sijeku glave"... Mitterrand nije bio jedan od blažih, opijen vlašću koju je čudom dobio.
Moja sudska kartoteka je još i danas čista jer sam uložio žalbu na presudu od 5 godina uvjetno iz siječnja 2003. godine koja je izrečena tijekom suđenja namještenog na skandalozan način.
Ante i ja nismo zajedno počinili nikakav zločin.
Što se tiče Ante, objašnjenje vjerojatno leži u potrebi da se izmisle ili uveličaju nevažne priče, kvalificirajući ih "zločinima", a to je dobro poznata metoda političkih policija. Ta je metoda uvelike bila već korištena protiv nas na početku našeg zajedničkog bijega kada smo bez ijednog dokaza optuženi da smo počinitelji napada na vojni kamp (vojarna Foix, u Ariegeu) te da smo otuđili naoružanje za budući "državni udar".
Moje mišljenje je da se unatoč odlasku Mitterranda i njegova "ganga" iste navike i "dirties works" nastavljaju...
Mnoge francuske policijske službe se ne ističu provjerom zaprimljenih "tjeralica". Stoga ih je dovoljno množiti, bez i jednog truna istine, i na taj način nauditi i stvoriti reputaciju "kriminalca".
Prema novinskim tekstovima Vi i Gotovina bili ste dio poluslužbene tajne organizacije koja je prikupljala podatke o kriminalnim radnjama Mitterrandove ljevice, a specijalne misije uključivale su i ispitivanje i otmicu draguljara Solomona, osumnjičenog kao "perača novca" za Mitterranda. Mitterrand je Vas i Vaše kolege optužio da pripremate desničarski državni udar protiv njegove socijalističke vlasti?
— Bili smo stvarno vrlo cijenjeni s obzirom na učinkovitost u provedbi nama povjerenim zadaćama, a također i zbog apsolutne diskrecije.
Što se tiče spomenutog Henrija Solomona, ne znam ništa o tom vrlo sumnjivom slučaju. Taj dosje koji su eksploatirali "određeni" žandari opijeni novom vlašću ponajprije je poslužio u pokušaju našeg ocrnjivanja kod naših brojnih prijatelja. Kasnije je postao razlogom mnogih zahtjeva za izručenje diplomatskim putem ili preko Interpola kad su već odustali od neuspješnog traganja za mnom u inozemstvu nakon mnogo godina.
Ti su žandari oni isti koji su se kompromitirali u skandalima kao što je bio slučaj "Iraca iz Vincennes" ili također u "Slučaju Engrand" u tom istom periodu. Ne zazirući dakle od naknadnog fabriciranja dokaza u prvom slučaju, niti od pružanja zaštite gangsterima u drugom, manipulirali su dosjeima bez grižnje savjesti. Žandari velikog povjerenja...
"Sindrom Allende", panični strah od žešće reakcije desnice (koja je zapravo bila vrlo pokorna) navodila ih je da stalno slute pripreme strašnih stvari.
Mitterrand se bojao za svoj život.
Kako bi mu se dodvorili, darovali su mu lažnu urotu koja će ubrzo prerasti u projekt eliminacije samog predsjednika. Izvršitelj sam "naravno" ja, izabran kao number one, koji naglo postaje ubojica s vojskom profesionalaca spremnih na sve, među kojima i Ante.
To sve naravno bez ijednog dokaza, ali to omogućava pravdanje znatnih troškova Predsjedništva. Mitterrand se okružuje bliskom gardom od 92 žandara... Novca je za te ljude bilo napretek.
Naglašavam da nam naši protivnici nikada nisu mogli staviti na teret niti jednu jedinu stvarnu i konkretnu stvar. Naime, nikada nisu uspjeli doznati koje "ozbiljne zadaće" je obavljao naš tim!
Nisam dovoljno dobro poznavao Mitterranda da bi znao da li se bavio ili ne nezakonitom trgovinom oružja ili nečeg drugog. Međutim, trebalo mu je novca kako bi on i "njegove obitelji", a da ne govorimo o ljubavnicama, živjeli u raskoši.
Cijeli taj svijet je živio bez nadzora i nezakonito na račun sredstava Republike. Mitterrand zasigurno nije davao svoj vlastiti novac socijalističkoj partiji, Mitterrand nikada kod sebe nije imao novca da plati jednu jedinu kavu svojim kurtizanama.

Lažna urota protiv države

Kako tumačite činjenicu da je, nakon dolaska oporbe i bivše komunističke vlasti u Hrvatskoj (2000. godine), Ante Gotovina osumnjičen kao vođa pripreme desnog puča protiv te vlasti. Je li se stoga Gotovini dogodila ista stvar - da mora bježati pred političkim progonom, prvo, francuske Ćelije koju je formirao Mitterrand, a zatim i pred "ćelijama" hrvatskih vlasti?
— Čini se evidentno da se bivšim komunistima u Hrvatskoj dojmila genijalna ideja: lažna urota protiv države.
Hladno je žrtvovan, kao davno u Francuskoj, od nove vlasti koja nije mogla tolerirati nazočnost autentičnog heroja, koji u budućnosti nove nezavisne Hrvatske može odigrati jednu o važnijih uloga. U vrijeme komunista bi vjerojatno doživio fatalnu "nesreću".
Jesu li uopće optužnice i presude, dokumenti koji su objavljeni sada u hrvatskim medijima, faktični ili je riječ o podmetnutim falsifikatima? Postoji li u Francuskoj isto mogućnost stvaranja montiranih političkih procesa, objasnite francusku političku kulturu u kojoj se vlo malo piše i govori o takvim unutrašnjopolitičkim sukobima političkih elita?
— Naravno da smo bili žrtve političkog progona. Radi se samo o tome. Francuski suci nisu ništa bolji ni nepristraniji od ostalih sudaca. Uvijek ima crnih ovaca i mafije. Oni koji na primjer brkaju pravdu i politiku.
Političke bitke se u Francuskoj uglavnom izvode u rukavicama, ali su smrtonosne. Za mene je bilo veliko razočaranje vidjeti obujam iskvarenosti sustava pod socijalistima, što čini da je danas teško istjerati pravdu.
U Francuskoj postoji politička policija, jedina u Europi, zove se Renseignements Generaux. Ta služba, koja prisluškuje sve tračeve, po potrebi vam, na primjer, fabricira lijepu reputaciju bandita.

Tajna služba u lovu

Smatrate li da se francuska tajna služba (DGSE) sada aktivno uključila u traženje odbjegloga generala Gotovine, kako to tvrdi hrvatski predsjednik Mesić?
— To što se je DGSE ili bilo koja druga francuska služba priključila lovu na generala Antu Gotovinu me ne može posebno iznenaditi! Nema sada više nikoga tko bi nešto rekao u njegovu korist.
Ako ste agent, mladi agent koji ništa ne zna o pravoj priči, vjerovat ćete ono što vam se servira. Osim toga postoji i "nagrada"...
U svojoj ste knjizi "Državna lovina" (Gibier d'etat) napisali kako se ponosite životom, borbom i sudbinom vašega hrvatskog prijatelja Ante Gotovine, te da je on uspio ostvariti i dobru suradnju s Amerikancima - objasnite što to zapravo znači?
— Naravno da sam bio ponosan kad sam vidio svojeg prijatelja Antu kako dokazuje svoju vrijednost cijelom svijetu tijekom tog toliko teškog rata prepunog užasa kao štp su svi ratovi. Kada govorim o Amerikancima i o dobroj suradnji s njima, radi se zapravo o konstataciji da su oni generala Gotovinu, heroja borbe za nezavisnost, prepoznali kao sigurnu vrijednost.
U svojoj zadnjoj odlučujućoj ofenzivi dobio je u najmanju ruku njihovu tehničku podršku. Ništa manje nego satelitske snimke neprijateljskih položaja.
Ono što je nevjerojatno jest vidjeti ih kako se sada pridružuju lovu na njega. Taj obrat u ponašanju zapravo proizlazi od političkih, a ne od vojnih vođa.

Domovina prodaje svojega generala kao robu

Poznavajući karakter Ante Gotovine, dijeleći s njime često sudbinu, smatrate li da će se Gotovina ikada predati Haaškom sudu, odnosno pod kojim uvjetima bi se on mogao pojaviti pred Haaškim sudom?
— Naravno da sam poznavao Antu Gotovinu, ali nije na meni da kažem koji će biti njegov konačni izbor.
Ne vjerujem da priželjkuje biti tretiran kao kriminalac od ljudi koji nikada nisu riskirali svoj život, preobučeni u pravednike i koji sa žestinom govore o onome što ne poznaju. Dobro zna da ga neće saslušati i da će još jednom biti unaprijed osuđen. Dapače, taj sud za pravdanje svojeg postojanja ima potrebu dokazivati svijetu koji bi mu se trebao diviti da ne procesuira samo Srbe.
Osim toga, već je doživio izdaju dok je bio u službi Francuske.
To što ga njegova domovina, koja postoji zahvaljujući ljudima kao on i žrtvama ljudi poginulih za nezavisnost, prodaje kao robu jednom sudu u potrazi za "klijentima" vjerojatno je vrlo teško prihvatljiva stvar za njega.
Ako mu se treba suditi, treba se također suditi svim predsjednicima (vrhovnim zapovjednicima vojske), političkim vođama koji su gurali u rat, svim generalima koji su zapovijedali postrojbama u akcijama. Dovoljno je prisjetiti se Bosne, Kosova, Iraka, Afganistana itd i svih "izgreda" koji su se dogodili ili koji se još uvijek događaju.
Sve je to duboko bolesno i nezdravo. Ako generalu Anti Gotovini treba biti suđeno, neka mu sudi hrvatski narod.

Ante nije mogao ratovati i počiniti zločine u Francuskoj

Premda tri puta osuđen za kriminal, Ante Gotovina zadržao je francusko državljanstvo, susretao se s predstavnicima francuskih vlasti i vojske, te na kraju nesmetano produžio francusku putovnicu samo dva mjeseca prije podizanja optužnice Haaškog suda?
— To jednostavno pokazuje da nije postojalo nikakvo neprijateljstvo od njegovih civilnih i vojnih sugovornika. Te tri presude koje spominjete uznemiravaju me. O kakvim se presudama radi? Za koja djela? Kojih godina?
Napustio sam Francusku s Antom 1981. godine i složio se s time da se priključi borbi za nezavisnost Hrvatske, mislim 1991. godine. Nije mogao ratovati u Hrvatskoj i počiniti zločine u Francuskoj, a napose ne sa mnom jer sam ja tada bio u Južnoj Americi. Ono što ja znam jest da su ga žandari zahvatili slučajem Solomon, koji se koristio na razne načine. Taj je dosje i poslužio i za raspisivanje tjeralica unutar i izvan države, za aktiviranje Interpola, za zahtjeve za izručenje, itd...
U vrijeme tih događaja Ante nije bio u Francuskoj. Teško je normalno dakle biti kriv, ali čini se da u Francuskoj to nije čudno.
Zapravo su pokvareni policajci ili žandari kreirali te dosjee kako bi cijeli svijet tragao za njihovom metom. Dosjei nisu bili predviđeni da dođu na stol nepristranom sucu.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.