strana 1 od 6

Sjever-sjeverozapad

Izborna šutnja

Dejan JOVIĆ

Prema sada važećim propisima - na dan pred izbore te na sam dan izbora zabranjuje se izborna promidžba, kao i objavljivanje procjena rezultata (na predsjedničkim izborima do ponoći kojom završava dan izbora, a na parlamentarnim do 19 sati tog dana). Prema kod nas uobičajenoj interpretaciji tih propisa, izborna šutnja najčešće znači da se uopće ne može pisati o kampanji u ta dva dana. Ima li "izborna šutnja" smisla - i ovakva kakvu je propisao zakon, i onakva (daleko rigoroznija) kakva se kod nas uobičajila? To je pitanje već postavljeno u izbornoj noći prvog kruga ovih predsjedničkih izbora - kad je nekoliko hrvatskih televizija namjerno prekršilo šutnju, držeći je nelogičnom i "staromodnom".
Na jednoj strani, izborna šutnja pomaže biračima da se priberu i odmore od svakodnevnog pritiska kampanje. Bombardirani svakodnevnim propagiranjem političkih stavova i kandidata, birači kao da jedva dočekaju dan odmora od svega toga. Također, ima smisla zabraniti propagiranje kandidata na sam dan izbora - iako to nije praksa baš u svim demokratskim zemljama. Primjerice, američki kandidati (uključujući i predsjedničke) često zovu građane telefonom čak i na sam dan izbora - i to se ne smatra nekim nepoštenim ili neprimjerenim načinom utjecanja. Zapravo, takvo agitiranje samo djelomice pomaže - ono može biti i kontraproduktivno jer iritira birače. U svakom slučaju, ne može se reći da je odaziv na izbore veći ako nema izborne šutnje.
Izborna je šutnja korisna i jer smanjuje mogućnost sukoba (političkog ili čak i fizičkog) između raznih skupina agitatora ispred birališta. Do neke mjere, i odluka da se procjene rezultata izbora ne bi smjele objavljivati sve do ponoći kojom završava izborni dan može se opravdati, jer kod nas pravo glasa ima i tzv. dijaspora, a neki od tih glasača žive u područjima s velikom vremenskom razlikom u odnosu na Hrvatsku. Objavljivanje procjena rezultata prije nego što se zatvore sva birališta (uključujući, recimo, i ona u Sjedinjenim Državama) moglo bi utjecati na birače u tim dalekim zemljama.
No, i povrh svega toga, ipak imam dojam da se kod nas izborna šutnja shvaća preširoko. Ona se doživljava kao neka zabrana svakog javnog komentiranja onog što su u kampanjama izrekli kandidati, a ne samo kao zabrana agitiranja za ovog ili onog kandidata. Time se, zapravo, kampanji oduzima analitička "točka na i" (rečeno zagrebački: "šlagvort") - pa se ostavlja nekako nedovršenom, da visi u zraku. Onemogućuju se završni komentari i analize - te se time samim kandidatima, a ne "javnosti", ostavlja zadnja riječ. Ono što se kaže ili dogodi na zadnji dan dopuštenog agitiranja - jednostavno ostane bez odjeka i komentara. Takva interpretacija izborne šutnje potiče kandidate da u posljednjem danu agitiranja budu brutalni ili čak i neodgovorni - jer znaju da im ni protukandidati ni komentatori ne mogu odgovoriti.
Izborna se šutnja ne bi trebala interpretirati tako da onemogući svaki razgovor o kampanji, a još manje da ušutka nezavisne analitičare, novinare, političke komentatore i stručnjake. Za njih bi se moralo pretpostaviti (a to je danas slučaj više nego ikad prije) da su u načelu profesionalno neutralni i da će biti korektni prema svim kandidatima. Sve dok su takvi, oni bi morali moći svakog dana, bez ograničenja, objavljivati ono što žele - uključujući i na dan nakon završetka kampanje, ako već ne i na sam dan izbora. Na njih se ne bi smjela odnositi nikakva zakonska obveza "izborne šutnje", nego bi procjenu o tome što je doista profesionalni i neutralni komentar ili analiza, a što agitacija za jednog ili drugog kandidata, trebalo prepustiti urednicima medija (kao što je slučaj i u danima kampanje). U tom bi slučaju, naravno, i rizik koji sobom nosi objavljivanje (a on je priličan, kao što smo vidjeli u prvom krugu predsjedničkih izbora, kad su televizijski urednici, primjerice, morali sami preuzeti odgovornost za objavljivanje izlaznih anketa) bio potpuno u rukama urednika.
Takav pristup imao bi uglavnom pozitivne posljedice za daljnju demokratizaciju u Hrvatskoj. Njime bi se dodatno razdvojili novinari, profesionalni analitičari i komentatori od političara, propagandista i voditelja izbornih kampanja. Poruka bi glasila otprilike ovako: novinari nisu isto što i političari - oni ne vode kampanju, pa nema ni razloga da se na njih odnose ista pravila koja vrijede za političke kandidate. I druga: hrvatski su birači (postali) dovoljno zreli da im ne treba dvodnevna šutnja da bi se "pribrali".

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.