Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
nedjelja, 9.1.2005.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  svijet
feljton
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

ISTINE I LEGENDE O DALMATINSKIM VINIMA (10)

Bogdanuša, vino iz antičkog agera

Jesu li bogdanušu sadili još u antici na površinama čuvenog hvarskog agera, ne znamo, ali se ne može isključiti mogućnost da je genetski povezana s nekom sortom iz antike. U prilog ovoj pretpostavci ide i činjenica da je, po većini autora, bogdanuša autohtona dalmatinska vinska sorta koja se može naći u većim količinama samo na Hvaru

piše Želimir BAŠIĆ

Vino bogdanuša proizvodi se od istoimene izvorne sorte grožđa koja nigdje značajnije ne raste nego na položajima Starogradsko- -jelšanskog polja na otoku Hvaru. Po predaji oduvijek je ovo vino bilo izuzetno cijenjeno zbog svog bogatog okusa pa se tradicionalno čuvalo za vjerske blagdane. Prema nekima, u tome treba tražiti korijene naziva ovog vina. Drugi smatraju da je ime povezano s molitvom kojom su hvarski težaci izražavali zahvalnost Bogu što ih je podario ovako kvalitetnim vinom.
Na istim područjima gdje su danas nasadi bogdanuše u Starogradsko-jelšanskom polju bili su vinogradi i za vrijeme stare grčke kolonije u stoljećima prije Krista, a što se zna po pravokutnoj antičkoj parcelizaciji vinograda koja je i danas vidljiva.

Drevni grčki korijeni

Jesu li bogdanušu sadili još u antici na ovim površinama, ne znamo, ali se ne može isključiti mogućnost da je genetski povezana s nekom sortom iz antike. U prilog ovoj pretpostavci ide i činjenica da je, prema većini autora, bogdanuša autoktona dalmatinska vinska sorta koja se može naći u većim količinama samo na Hvaru. Još je 1925. godine S. Bulić ustvrdio da se središte jačeg uzgoja prostire dolinom od Jelse do Vrbovske i Starigrada na otoku Hvara...
U ostalim krajevima Dalmacije, osim po koji izuzetak, nije uopće poznata. Međutim, ovo nije ni čudno kada se zna da bogdanuša uspijeva u dubokim, plodnim i umjereno vlažnim zemljama baš kakva je u Starogradskom polju, dok ne podnosi tanku, krševitu i suhu zemlju kakva je pretežno u drugim krajevima Dalmacije.
Već prve grčke doseljenike privukla je plodna ravnica u središnjem dijelu otoka Hvara, dužine oko 10 km, između zaljeva Staroga Grada i Jelse koji su je naselili i utemeljili naseobinu utvrdivši se zidom. Domaći ilirski starosjedioci koji su se osjetili ugroženi pozvali su u pomoć svoje sunarodnjake iz drugih područja. Međutim, uz podršku ratnih brodova Dionizija Sirakuškog iz polisa Isse grčki kolonisti poraze Ilire i istjeraju ih iz plodnog polja. Nakon toga doseljenici su podijelili plodne površine uz utvrđeni grad i počeli saditi poljodjelske kulture, u prvom redu vinovu lozu. Ta parcelizacija u Starogradskom polju dijelom se sačuvala do današnjih dana.

Antička parcelizacija

Prvi koji je otkrio da se antička parcelizacija zadržala bio je Starograđanin don Šime Ljubić. No, njegov je nalaz brzo zaboravljen. Veliki interes za grčku vinogradarsku parcelizaciju nastao je kad ju je za vrijeme Drugog svjetskog rata slučajno zapazio pilot RAF-a Johan Bradford leteći nad Hvarom u borbenim i izviđačkim zadacima praveći zračne snimke toga područja.
Antička parcelizacija iz Starogradsko-jelšanskog polja sačuvala se do naših danaBradford nije znao i za prije objavljene napise o tomu, te je svoje otkriće o postojanju grčkih i rimskih vinogradarskih parcela u polju objavio u knjizi Ancient Landscapes u Londonu 1957. godine. Od tog vremena objavljeni su mnogi novi radovi i rasprave o grčkom i rimskom katastru na Hvaru.
O načinu podjele zemlje starih Grka može se naći već u arhivi glinenih pločica pronađenih u mikenskoj palači otkrivenoj u Pylosu na Peloponezu. Iz njih je vidljivo da je osnovni geometrijski oblik grčke zemljišne mreže bio izduženi pravokutnik. Na temelju tih saznanja dr. Marin Zaninović je ustvrdio kako je antički katastar u plodnoj starogradskoj ravnici (danas gotovo isključivo s nasadima vinograda u kojima dominira loza bogdanuša) izvorno grčkog podrijetla i da je djelo doseljenih stanovnika antičkog Pharosa, te je po tome i povijesno prva organizirana posjedovna podjela na području naše zemlje.

Prihodi od loze za Arsenal

U srednjem vijeku loza je najvažnija kultura Hvara. U izvještaju o Dalmaciji Antuna Giustiniana godine 1575. (dokument koji je u mletačkom arhivu našao Vicko Solitro) ističe se:
Hvar ne rodi žita ali obilno vina. Ima četrnaest sela, a duša usve skupa s gradom, tri tisuće trideset četiri, a u radinosti tisuću pedeset sedam. Prihod od vinograda i ostalog troši se u "Arsenal", zidine, novi kaštel i druge potrebne izdatke, a ostatak trebao biti sačuvan u jednom kovčegu na volju vladara, ipak pod izlikom one riječi, drugi potrebni izdaci, svi novci bi se potrošili te je riznica dužnik službenicima.
A što se antičke parcelizacije tiče, ona je nedavno ponovno došla u središte pozornosti kad se asfaltiranjem devastirala glavna prometnica kroz Faroski ager.

(nastavlja se)
   

BOGDANUŠA

Bogdanuša, vino s najdužim korijenima postojanja, danas je posebno cijenjena. Zelenkasto je žute boje, sortne arome, puno, skladno, a rese ga i lagana ugodna gorčina i svježina, rijetka za otočna vina. Ljubitelji bogdanuše ističu da aroma ovog vina podsjeća na mirise plavičaste lavande koja se prepleće sa zelenim hvarskim vinogradima. Sadržaj alkohola u vinu kreće se od 11,5 do 12 ,5 vol. postotaka alkohola, ukupnih kiselina ima od 4,5 do 8 g/l, te ekstrakta od 20 do 25 g/l.

 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1