JERE
Ričnik
Evo sadac jemamo i ričnik spliskega, oli tošnije velovareškega. Autorica govori da
oni sa Lušca i Manuša pinku drugovačije zanašadu. Ako čakod u ovo moje nesriknje
pisanje ne razumiš, vazmeš oti libar i najdeš. I to koji libar! Četrdeset ijad riči,
priko ijadu i sto stranic, pari enciklopedija. Jema veliki jezikov ča nimadu vako vajal
ričnik.
Berezina Matokovič, dotoreša od informatike, digla je ovin libron svomen gradu monumenat
veći od Grgura i darovala mu ga za ijadusedanstoti rojendan. A Grad? Ništa! Ne znamo mi
ća jemamo. Prvi spliski mali ričnik napisa je Tonko Radišić. Trogiran iz Jamerik,
spominjuć se svoga velovareškega ditinjstva. Berezini je mater vlajina, a pape o Solina.
Po otemu, ni ona nije fetiva. Jema bit, za volit Split, ne smiš bit Splićanin. Kako to
mogu reć? Evo vako:
U zadnji desetak godin, u Dalmaciju je izdano puno dijalektalni ričnikov. Perjanicu
kvaliteton nosi “Libar viškega jazika” Androta Rokija Fortunata, štampan u Kanadu.
Ma, ni mi ovod ne zaostajemo. “Libar saljski besid” izdan je pesto komadi. Imocki ričnik
u pesto komadi, “Ričnik salaškega govora” isto u pesto. Spliski, Berezinin, u
trista. Jerbo općina ni dala šolde. Trista in kolpi palo. Sad judi iščedu ričnik, a
ne moredu ga nać. Rasprodan! Ako se digdi nađe koji, vridi zlata. Siromaj penšjunat, za
njegovu cinu živi po miseca. Interesantno je da ove naše lipe, drage, domaće, ričnike
nisu napisali filolozi, vengo judi od jubavi za bašćinu, a razni zanati. Filolozi sididu
na fakultete, akademije i umiredu od smija ča amateri mukte činidu njiov posa. Ako koji
libar od “jazika di ča slaje zvoni” i štampadu, oto je u Njemačku, za zadivit
strane slaviste. Ča čedu se oni snaman, injorantiman, poć mučit.
A, Berezinin ričnik je taki da bi ga triba jemat svaki razred u svaku splisku skulu,
svaka bibjoteka, svaka spliska kuća, di se ćuti za svoj grad. Gradonačelnik bi moga
darivat po ciloj Rvatskoj i svitu: “Evo, ovo smo van mi. Naš jazik, spliski! Jazik
Marulića, Kavanjina, Uvodića, Cettinea i Smoje!”
Ča će vako darivat? Crveno-bile guske u magli.
|