Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
ponedjeljak, 15.11.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  pressing
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 2

OBLJETNICE UZ 15. STUDENOGA 1991., DAN OBRANE SPLITA I ŽUPANIJE

ADMIRAL LETICA JE NAREDIO: RASPALI!

ZAMKA Bez obzira na veliku premoć, protivnička strana je bez razmišljanja i bezglavo uletjela u zamku iz koje se teško izvući. Svojim postupkom pružila je snagama Hrvatske ratne mornarice sve prednosti koje ratna vještina na moru ukazuje od davnih dana

piše Stjepan BERNARDIĆ

Ovih dana obilježavamo trinaestu godišnjicu boja između snaga Hrvatske ratne mornarice (HRM) i Ratne mornarice Vojske Jugoslavije (RMVJ) koji se zbio 15. i 16. studenog 1991. Ovaj će događaj svojim rezultatima, a posebice posljedicama, još dugo plijeniti pozornost.
U prvoj polovici studenoga 1991. ratna scena na moru koju je kreirao HRM poprimala je željene obrise. Kao uvod planirala se izvesti neka akcija koja bi bila vidljiva po učinku i koja bi navela posade protivnikovih brodova na neku brzopletu reakciju.

Granate pogađaju Split

Nakon nekoliko pokušaja, 14. studenog 1991. u 17 sati i 34 minute oživjela je radioveza na protivničkoj strani. Patrolni čamac (PČ) - 176 "Mukos" iz sastava taktičke grupe (TG) "Kaštela", javio je o eksploziji u pramčanom mornarskom prostoru, velikom prodoru vode i molio je da mu se pruži pomoć jer brod tone. U pomoć oštećenom "Mukosu" upućen je torpedni čamac (TČ) 224 da preuzme posadu (u 18.10), koja se prekrcala bez trojice mornara koji su ostali u pramčanom prostoru.
Teške posljedice barbarskog napada na SplitPosade brodova jugomornarice uskoro su se uskomešale i počeli su čarkanja i topnička pucnjava prema Milni i Stomorskoj u cilju provokacije paljbenih položaja našeg topništva. Pucnjava je potrajala gotovo cijelu noć. Iz Visa je isplovilo nekoliko ratnih brodova (VPBR, RTOP, RČ, TČ), ali nisu prošli Splitskim vratima. Uskoro je javljeno da su se brodovi vratili. I tako je protekla nemirna noć, osvanuo je 15. studenoga 1991. Znalo se da će pasti odluka i znalo se da ništa više neće biti kako je bilo.
Očekivalo se da će protivnička mornarica većinu svojih snaga s Visa i Lastova koncentrirati s južne strane Šolte i Brača da pruže pomoć i potporu pomorskim snagama u Splitskom kanalu. Osim TG "Vis" koji je plovio ispred zapadne obale Hvara, podalje od dometa topničke bitnice sa Šolte, nikakvih drugih snaga nije bilo na vidiku s južne strane otoka Brača i Šolte. Ostale pomorske snage bazirane na otocima Visu i Lastovu ostale su na svojim vezovima. Kod TG "Ploče" nije zamijećen nikakav izvanredni pokret brodova.
U 6.42 sati 15. studenoga s velikog patrolnog broda (VPBR) koji je nosio ime (koje li ironije) "Split" zapovjeđena je svim brodovima sastava TG "Kaštela" topnička paljba po "izabranim ciljevima" u gradu Splitu, na Braču i po Šolti. U isto vrijeme VPBR radiom je javio početak paljbe po ciljevima u gradu i o tome obavijestio KVPO i vojarne u Lori i Divuljama. Ujedno im je preneseno "da rade po svojim planovima". Ovdje je postojala opravdana sumnja da je moguće otvaranje paljbe i iz ovih mjesta po gradu, no uskoro se vidjelo da je bojazan bila suvišna.
Da se podsjetimo "izabranih ciljeva" u Splitu, po kojima se tada pucalo: pogođen je Arheološki muzej, zgrada Općine Split, sportski kompleks "Gripe", Higijenski zavod, Tehnička škola, m/b "Bartol Kašić" i "Vladimir Nazor" (poginuli upravitelj stroja i prvi časnik, a član posade teže ranjen). Popis ciljeva jasno ukazuje da je pucnjava po Splitu bio samo teroristički čin zapovjedništva jugomornarice, što dokazuje pogibija šestorice građana Splita te veliki broj ranjenih koji nikako nisu mogli biti "vojni ciljevi".
Bez obzira ne veliku premoć u odnosu snaga izraženu brojem topničkih cijevi, raketnih lansera i svega oružja na raspolaganju, protivnička strana je bez razmišljanja i bezglavo uletjela u zamku iz koje se teško izvući. Svojim postupkom pružila je snagama Hrvatske ratne mornarice sve prednosti na koje ratna vještina na moru ukazuje od davnih dana: iznenađenje, pogodnost i poznavanje terena i koncentrični napad.
Dok su po gradu padale granate, ljudi išli u skloništa, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice admiral Sveto Letica je nazvao Komandu VPO-a i generala Mladenića i upozorio na događaje, te upozorio da Hrvatska ratna mornarica neće ostati skrštenih ruka. General Mladenić je odgovorio kako u zgradi Komande VPO-a nema struje, o čemu bi admiral trebao imati informaciju i da oni ni u kom slučaju ne mogu utjecati na događanja izvan zgrade. Ujedno je obaviještena misija Vijeća Europe. Oni su sve to i sami čuli i vidjeli i obavijestili admirala Leticu da će učiniti "sve što je u njihovoj moći da se napad zaustavi". Sve se ovo događalo iza šest sati ujutro 15. studenoga. Uvidjevši da više nema koristi čekati ništa i nikoga, admiral Letica izdao je operativnom odjelu HRM-a jednostavnu zapovijed koja je glasila: "Raspali!" Ova se riječ ne nalazi niti u jednim borbenim uputama ili rječnicima, a bila je sasvim razumljiva svima.

Paljba po neprijatelju

Gotovo istovremeno oglasilo se obalno topništvo Hrvatske ratne mornarice. Prvo jedna bitnica, odmah za njom i ostale. Hrvatska strana nakon početne hinjene inertnosti odgovorila je svime čime je raspolagala. Ovaj put sve pripreme i do tada ulagani napori u narastanje snage HRM-a došli su na svoje. Otvaranjem paljbe s raznih strana i do tada neotkrivenih paljbenih položaja ostvareno je iznenađenje i koncentričan vatreni udar s raznih strana po brodovima jugomornarice kojima je bio sputan manevar i time onemogućeno iskorištavanje veće vatrene moći.
Položene minske prepreke onemogućavale su prolaz brodova kroz Splitska vrata prema Visu i spajanje s TG "Vis" i Admiral Letica uoči suđenja sa zapovjednikom neprijateljske mornarice generalom Mladenićem"Ploče", te nakon prvih ozbiljnijih udara otpočelo je povlačenje ovih snaga obilaznom plovnom rutom Bračkim prema Neretvanskom kanalu.
Za sve to vrijeme patrolni brod "Mukos", na neki način uzročnik ovih događanja, lagano je nošen strujom plutao uronjena pramca prema Šolti. Na brodu su ostala poginula trojica mladića, mornara, od kojih je jedan, vjerojatno iz stegovnih razloga, lisičinama bio vezan za postelju.
Naše obalno topništvo taj je dan zabilježilo nekoliko bliskih pogodaka, te jedan izravan pogodak na VPBR. Sve topničke bitnice, osim topa na Kašunima, otvarale su paljbu posredno, navođenjem na ciljeve. Topovi koje je Hrvatska ratna mornarica imala bili su na najnižoj granici uporabne vrijednosti. Najveći broj njih nije imao ciljničke (nišanske) sprave, kao ni druga pomagala za posredno gađanje. Rezultati gađanja u tim uvjetima mogli su biti samo u sferi krajnjeg nagađanja. Očekivalo se malo više. Priželjkivao se pogodak u strojarnicu nekog broda angažiranog tog dana u borbi čime bi se smanjila brzina tih brodova, a zatim, nije teško pretpostaviti… Što to nije ostvareno, najmanje su krivi topnici. Pored nekompletne opreme na topovima bitne za ostvarivanje pogodaka, nije bilo niti školskih gađanja. Opet, krajnji učinak je ostvaren. Jugomornarici su pokazani zubi i njezini brodovi nakon ovog boja nikad se više nisu pojavili u tim vodama.
Patrolni brod "Mukos" prihvatili su mještani otoka Šolte doteglili su ga u uvalu Nečujam i nasukali. Kasnije je roniteljima Hrvatske ratne mornarice priskočio u pomoć "Brodospas" koji je brod osposobio za tegljenje i oteglio u Šibenik.
Brodovi jugomornarice napustili su bojno poprište u Splitskom kanalu već oko 8 sati da bi u 8.30 bili na istočnom rtu Brača (između Povje i Lašćatne). U 9.28 javljeno je o naletu triju protivničkih zrakoplova tipa "jastreb" u niskom letu iznad Brača prema Šolti. Bračani su se iskazali. Već u 9.30 s više strana javljen je pad dvaju zrakoplova. Ostali su, ako su i namjeravali doći, odustali. Interesantno je napomenuti da je u jednom od oborenih aviona osobno bio komandant zrakoplovne brigade, pukovnik Života Ninković od milja među svojima zvan Đubre. Oba pilota su uspjela iskočiti i pali su u more sjeverno od Splitskih vrata. Na žalost, pomorski diverzanti HRM-a, koji su bili na zapadnom dijelu o. Brača, imali su glisere na raspolaganju, očigledno su bili angažirani na samo njima znanim zadaćama, te je pilote iz mora pokupio helikopter koji je poletio s o. Visa. Uspjeh topnika je tim veći ako se zna kako su oružja kojima su tada raspolagale postrojbe PZO HRM-a više sličila na muzejske eksponate nego na naoružanje operativnih postrojba.
Nakon boja u Splitskom kanalu sastav neprijateljskih brodova se povukao. TG "Vis" koji je operirao južno od Splitskih vrata povukao se u uvalu otoka Visa. TG "Kaštela" u svom povlačenju prema Neretvanskom kanalu u popodnevnim satima 15. studenog '91. se sastao s TG "Ploče" koji se sastojao od tri minolovca (ML - 143 "Iž", ML - 144 "Olib" i ML - 153 "Blitvenica"). Tako su novi sastav brodova jugomornarice činili uz navedene i brodovi: VPBR - 31 "Split", 2 RTOP (401 i 403), RČ (306) TČ (220) te jedan PČ.
Boj u Splitskom kanalu odvijao se po relativno lijepom vremenu. Puhao je lagani južni vjetar koji je prema kraju dana jačao. Prognoza je bila da će vjetar tijekom noći ojačati. Prognoza se ostvarila, te je ujutro počela padati kiša uz jačanje južnog vjetra. Oko osam sati ujutro Zapovjedništvu obrane otoka Korčule bila je prenesena zapovijed zapovjednika HRM-a: "... u slučaju nailaska neprijateljskih brodova na njih otvoriti topničku vatru." Nakon toga sve je išlo uobičajenim redoslijedom: povećanje stupnja borbene spremnosti svih postrojba, puna pripravnost i nakon toga - čekanje. Nisu samo topnici dobili zapovijed o povećanju spremnosti, sve ljudstvo pod oružjem na otoku Korčuli bilo je u najvećem stupnju pripravnosti. Bračani i Šoltani su također bili u pripravnosti da otklone svaku moguću nevolju koja bi se ukazala. Isto tako povećan je stupanj pripravnosti postrojbama od Ploča, Gradca, Podace do Makarske.

Povukli su se - zauvijek

Brodovi jugomornarice u Neretvanskom kanalu otpočeli su s okupljanjem oko 11 sati između rta Lovišta i o. Hvara. Od svih brodova u jugomornarici minolovci su bili najsporiji. I oni su naravno prvi "došli na red". Nakon zapovijedi o otvaranju paljbe na njih se sručila vatra topništva prvo iz rajona Lovišta, a nakon njega uskoro i topnički vod iz Blaca. Smanjenih manevarskih sposobnosti suočeni s bliskom vatrenom paljbom ZIS-ova odmah su pogođena dva minolovca. ML - "Iž" bio je pogođen u pramac, a ML - 144 "Olib" u strojarnicu. Vidjevši minolovce u problemima, u sukob se umiješao VPBR "Split" koji je nasumice otvarao vatru po mjestima na kojima je pretpostavljao da se nalaze bitnice. Međutim minolovcima je već bila puna kapa. Iskoristili su zauzetost topničkih bitnica vatrom s razarača "Split" te su napustili pol. Pelješac i počeli su se povlačiti prema otoku Hvaru, koristeći se pri tom i sve većom maglom. Kasnije su branitelji s Hvara našli nasukan ML - 144 u uvali Torac, a ML - 143 je potonuo, nakon što je posada prebačena na jedan od brodova koji je bio u blizini.
Prateći radioporuke koje su međusobno razmjenjivali brodovi jugomornarice međusobno, došlo se do zaključka da uskoro slijedi koordinirani neprijateljski topnički napad po obalnim topničkim bitnicama koje su bile na Lovištu i koje su onesposobile dva minolovca. I stvarno, nakon nekog vremena u 15.30 prema Lovištu su se uputili gotovo svi preostali brodovi jugomornarice i otvorili žestoku topničku vatru po mjestima gdje se očekivalo da se nalaze položaji obalnog topništva. Uskoro su se u bitku uključile sve obalne bitnice koje su imale neprijateljske brodove u dometu. Niti naši topnici nisu prošli "lišo".
Neprijatelj je prema paljbi topova pronašao točna mjesta paljbe i uzeo njihove koordinate, te je uskoro uslijedila vrlo precizna kanonada po našom bitnicama. Srećom topnici su imali spremne iskopane zaklone koji su tada bili i te kako potrebni i sve je prošlo bez većih nevolja. Uskoro, suočeni s neočekivanim otporom, neprijateljski brodovi vrše užurbano povlačenje izvan dometa bitnica, prema otoku Šćedru. U ovoj pucnjavi vjerojatno je oštećen veliki ML - 153 "Blitvenica" (poznatiji kao Francuz), uz nekoliko bliskih pogodaka po ostalim brodovima.
Bitka se nastavljala povlačenjem brodova jugomornarice dalje prema zapadu. Oko 19 sati, nalazeći se kod otoka Šćedro u namjeri da se od velika juga sklone prema otoku Korčuli, brodovi jugomornarice naišli su na vatru topničkih bitnica topova 76 mm ZIS iz rajona Črne Luke i 85 mm s Rta Privale (o. Korčula).
I tako je pala zavjesa na ovaj boj na srednjodalmatinskom dijelu otočnog akvatorija. Brodovi jugomornarice su se povukli u svoje nove bazijske rajone da iz njih više nikad ne isplove osim prema svom posljednjem uporištu - zaljevu Boka kotorska.
Najveća operacija HRM-a je bila završena. Uopće nije bilo sumnje tko je pobjednik, a tko je poraženi. Protivnik je izgubio tri broda: PČ - 176 "Mukos" (zarobljen), ML - 143 koji je potonuo i ML - 144 koji se nasukao. Nekoliko brodova je oštećeno od izravnih ili bliskih pogodaka. Oborena su dva zrakoplova.
Koji su bili ljudski gubici. U ranim jutarnjim satima 15. 11 91. godine šestoro građana Splita je poginulo u bjesomučnoj pucnjavi jugomornarice po Spitu. S protivničke strane nisu poznati pojedinačni gubici. Na patrolnom brodu "Mukos" koji su pogodili diverzanti, 14. 11. ostala su tijela trojice poginulih mornara u pramčanom prostoru. O drugim mogućim žrtvama nema podataka. Na suđenju generalu Mladeniću u Splitu, on je naveo podatak da su na strani jugomornarice poginula 22 mornara.

Najveća operacija

O samom značenju ovih događanja svjedoči činjenica da je ovaj boj između HRM-a i brodova JRM-a bila najveća samostalna operacija HRM-a u Domovinskom ratu. Time se HRM pokazao, dokazao i najvećim dijelom izvršio svoju temeljnu zadaću.
Engleska slavi 21. listopada 1805. godine kao Nelson Day Celebration, na spomen admirala Nelsona i njegove pobjede i smrti kod Trafalgara. Ta je bitka obilježila epohu u kojoj je Velika Britanija izrasla u prvu pomorsku silu svijeta. Talijanska mornarička Udruga Lega Navale svake godine proslavlja 11. lipnja 1918. (la Festa del mare) kad su dva talijanska torpedna čamca potopila austrougarski bojni brod "Szent Istvan" 9 nm od Premude. Bitka koju je vodio HRM s brodovima JRM-a rezultirala je pobjedom HRM-a čime je on izvršio svoju prvu i najvažniju zadaću - slobodnu plovidbu pomorskim komunikacijama na srednjodalmatinskom području i nagovijestio kraj JNA i JRM u svojim nakanama. Zašto ovaj dan ne bi bio ne samo dan Udruge dragovoljaca HRM-a nego i Dan HRM-a? Mornarici, Splitu i Županiji u čast!

 
Još u rubrici:
 


ŠTA MI BI
Turizam po mjeri čovjeka


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/2