strana 1 od 5

RAZGOVOR SLIKAR ISMAR MUJEZINOVIĆ UZ SPLITSKU IZLOŽBU

Manipuliranje erotikom

Ta neka manipulacija s erotikom me oduvijek interesirala kao tematika. Kod mene je erotika, kao prirodno pozitivni element, suprotstavljena onome što se oko nje događa i što je neprirodno i nenormalno. No pomalo i mi na ovim prostorima postajemo svjesni iste "igre"

razgovarao Igor BREŠAN

Slikar Ismar Mujezinović gostuje u splitskoj Galeriji Kula ciklusom slika naslovljenim Restoran masovne ishrane. Kroz erotiku progovara o socijalnim temama, otuđenosti i patvorenoj umjetnosti, o surogatima globalizacije koji eto i nas zaskaču na svakome koraku, od trpeze do kreveta.
- Ima li ičega još prirodnog oko nas, mislim od hrane do sisa, odnosa - pita se slikar rezignirano i dodaje: Gruba je to podsvijest. I prije sam se tom tematikom bavio, samo sam je sretao po nekom drugom svijetu, po nekim Hamburzima, Parizima, Stocholmima, Oslima... Ta neka manipulacija s erotikom me oduvijek interesirala kao tematika. Kod mene je erotika, kao prirodno pozitivni elemenat, suprotstavljena onome što se oko nje događa i što je neprirodno i nenormalno. No pomalo i mi, na ovim prostorima postajemo svjesni iste igre. Tu erotiku ili manipulaciju njom, prebacio sam iz nekih globalnih kretanja eto u ova lokalna. A to znači da postajemo zatočenici svega onoga što je lažno. Vjerujem kako je tema i upozoravajuća iako nemam pretenzija nekoga upozoravati. Čovjek sam koji jednostavno voli prirodne i obične stvari i sve sam bliže u svojim odnosima prema umjetnosti k nečemu što zovem "primarna kreacija". A to bi podrazumijevalo neku kreativnost kojoj ne treba promocija, što je bazirana na nekom osjećaju, talentu, uvjerenju da proizlazi iz samoga čovjeka, a da nije naučeno, promovirano, planirano od šire organziranog tržišta. Danas smo u fazi konzumirati stvari, na koje nas se prisiljava.
Živite na tri lokacije.
- U pitanju je jednostavno zaostalo stanje iz bivše države. Žena mi, glumica Špela Rozin, je Ljubljančanka, vikende smo provodili u Lovrečini u Istri, a ja sam živio u Sarajevu i tamo i danas imam najbolje uvjete za rad i život. Inače sam rođen u Osijeku, a majka mi je iz Podgore, Sisarić.
Dva će vas slikara ipak označiti. Prvo o Krsti Hegedušiću čiju ste Majstorsku radionicu pohađali nakon završetka školovanja.
- Ozbiljnije sam počeo raditi upravo na Majstorskoj radionici, vezujući se za takozvani neofuturizam. Analazirao sam pomake tijela iz jedne u drugu poziciju, s time što sam inzistirao na emotivnom stanju prolaza figure, tako da je taj uvjetno rečeno međuprostor bio gotovo apstraktan. Kod drugih je umjetnika, recimo slične provenijencije, bila dominantna analiza volumena. Počeo sam 1966. i to sa slikama redova, prolazima preko ulica i izlascima iz automobila...
Ta kretanja sam u pravilu prenosio na slike dužega formata gdje se inzistiralo upravo na tom sustavu kretanja. Uprošćeno, to bi značilo da sam pratio čovjeka koji ide prostorom, vadeći iz tog kretanja samo najinteresantnije detalje i njih fiksirao.
Ostalo je bivalo prazno, a "dorađene" cipele, grudi, tašne... bili se strogo u funkciji pojašnjenja kako slici ne treba prilaziti kao cjelini, nego je sagledavati šetnjom po njoj. Iz tog razloga radilo se o velikim formatima koje eto i danas preferiram. Dakako "pobjegao" sam od Hegedušića koji je bio postupan slikar, strpljiv u građenju slike, a ja sam čovjek koji ide ravno na bjelinu i ne držim se stroge organizacije slike. Vezivao sam se za psihologiju, a on je inzistirao na općem dojmu. Moji su modni detalji zato dobivali dodanu vrijednost, bivali novom mitomanijom, jasno u nekom drugom, ozbiljnijem čitanju.
A očeva "ostavština", utjecaj slikara Ismara Mujezinovića.
- Na mene je kao sliakra, moram priznati, najviše utjecao upravo otac i štoviše namjerno nisam htio od toga bježati. Zato sam se na neki način i tematikom uz njega vezivao. Njegov recimo parški period bio je vrlo sličan ovome što ja radim, bio je isto tako groteska. U neku ruku alegorijsko pripovijedanje. Čitava ta generacija bila je pod utjecajem njemačkog ekspresionizma kao što je Grosz.
Korijene takovom slikarstvu netko će prepoznati i u ovome što danas radim. Otac je uvijek bio raspet mislima treba li slikarstvo biti poučno ili nešto kao produkt vlastita hira.
U predratnom periodu, ovomu meni bližem, gdje je bio hirovit, svoj, a poslije je bio okupiran NOB-om. Bio je emotivno vezan uz tu tematiku. Politika te privremeno može uzdići, no za umjetnost je bitno da fizički opstane, da je netko ne uništi, a vrijeme će već učiniti svoje.
Proslavili su vas plakati za Olimpijadu u Sarajevu 1984.
- Plakati za Olimpijadu bili su zadatak, ali i svakom slučaju estetski doprinos cijeloj priredbi. Možda i nije poznato da oni nisu bili oficijelni, već samo ilustrativni, ali su se na koncu nametnuli identitetom i prepoznatljivošću. Svi su potom htjeli imati moje skijaše, manje je bilo bitno ono što ja inače slikam. Mene je inače sve zanimalo u vezi s likovnošću, pa i design, bavio sam se i stripom, crtao, radio na filmu, recimo na Delićevoj Neretvi kao asistent scenografa, pa kostime i scenografiju za film Devetnaest djevojaka Milutina Kosovca s Jean Birkin. Tu sam i upoznao ženu.
Što se zanimljivo radi u Sloveniji, što u Bosni...
- Slovenska likovna scena pada jer je suviše racionalna, postaje pomalo birokratska, hrvatska se čini interesantnijom jer je čudnija i originalnija, s više idividualiteta, a sarajevska je opet posebna što je relativno neobvezujuća.
To bi značilo da ljudi još uvijek nešto rade bez obzira koje će rezultate polučiti. Dakle ne rade s razlogom da bi uspjeli, već iz vlastih potreba.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.