Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
utorak, 2.11.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  stella
automoto
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 2 od 2

RAZGOVOR - BORISLAV MIKELIĆ, BIVŠI PREMIJER tzv. KRAJINE,
OSUĐEN U SISKU NA 20 GODINA ZBOG RATNOG ZLOČINA:

Tuđman je rekao Šariniću
da će moja presuda biti ukinuta

Šarinić mi je doslovce kazao: "Nemojte se opterećivati presudom, to je bila glupost koju su spetljali Šeks i Brodarac. Isti stav ima i Tuđman, koji mi je rekao da će se presuda ukinuti"

piše Lada KALMETA

Bivši premijer srpske "Krajine", 64-godišnji Borislav Mikelić od hrvatskog Ministarstva pravosuđa traži poništenje presude kojom je pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina. Još nitko nije na takav način, mimo suda gdje je osuđen, i mimo Vrhovnog suda koji odlučuje o pravomoćnosti presude, tražio od hrvatskih vlasti intervenciju da se osuđujuća presuda jednostavno "pobriše" odlukom resorne ministrice. Uz to, za njim je raspisana i međunarodna tjeralica. U razgovoru s Mikelićem, koji živi u Beogradu, saznajemo da on ne namjerava doći u Hrvatsku da bi na sudu dokazivao svoju istinu i nevinost, niti da bi se vratio živjeti u Petrinju, gdje je bio dugogodišnji direktor "Gavrilovića".
Gospodine Mikeliću, kako očekujete da sudbena vlast u Hrvatskoj ostane "po strani" u vašem predmetu, a da presudu nekom posebnom odlukom poništi ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt?
— Ja nisam tražio da se protiv mene ponovi postupak. Ministrici pravosuđa Vesni Škare-Ožbolt sam na 40 stranica argumentirano objasnio da je optužnica Državnog odvjetništva u Sisku, kao i presuda sisačkog Županijskog suda protiv mene, politički iskonstruirana i montirana. Ja znam da Ministarstvo pravosuđa ne može donijeti odluku o poništenju presude Županijskog suda u Sisku, ali uputio sam molbu ministrici pravosuđa da pravosudna tijela u Hrvatskoj - Državno odvjetništvo, Županijski sud u Sisku, te Vrhovni sud - preispitaju činjenično stanje iz optužnice i presude. Ta tijela mogu odlučivati, po zakonu i na osnovi argumenata, o vraćanju predmeta u "prvobitno stanje", a to znači u fazu istrage. Istraga o svim događajima treba biti provedena kako treba, a ne kako je napravljeno. Meni je jako stalo da se utvrdi materijalna istina o tome tko je naređivao i izvršavao likvidacije na Baniji. Govorim o zločinima počinjenim na objema stranama. Stalo mi je stoga što ja nisam niti bio na području Hrvatske u vrijeme za koje me optužnica tereti.

Politička optužnica

Borislav Mikelić: Ne bojim se istineVi, dakle, ipak očekujete da se presuda poništi. Pitanje je zbog čega ne dođete dokazivati nevinost na jedinom relevantnom mjestu: na Županijskom sudu u Sisku, na ponovljenom suđenju?
— Zato što sam na tom sudu, bez ikakvih dokaza i s podmetnutnim lažnim svjedocima, osuđen na 20 godina zatvora. To je bila politički konstruirana optužnica petrinjskog i sisačkog HDZ-a, na čelu s Đurom Brodarcem, te Vladimirom Šeksom koji je bio glavni državni odvjetnik. To nije bila nikakva tajna u tadašnjem hrvatskom državnom vrhu, jer je vrh HDZ-a i sudjelovao u tome. Ja sam kao premijer "Krajine" dolazio tijekom 1994. godine u Zagreb kao šef pregovaračkog tima za ekonomska pitanja. To je trajalo mjesecima, a Hrvoje Šarinić mi je jednom, nakon 12 sati pregovora, ponudio da ostanem spavati u "Esplanadi". Odbio sam to, rekavši da sam ja za Hrvatsku osuđeni ratni zločinac. Šarinić mi je doslovce odgovorio: "Nemojte da vas opterećuje presuda Županijskog suda u Sisku, jer je to bila glupost kad ste vi u pitanju. To su spetljali Šeks i Brodarac. Isti stav o tome ima i Tuđman, koji mi je rekao da će se presuda ukinuti".
Na Županijskom sudu u Sisku osuđeni ste 1993. godine. Zašto ste čekali 11 godina da se obratite hrvatskim vlastima?
— Ja ni do danas od Hrvatske nisam dobio tu presudu, iako se zna gdje živim. I kad sam osuđen u Sisku, znala se moja adresa u Beogradu, kao i to da radim od travnja 1991. godine kao pomoćnik generalnog direktora u beogradskoj tvrtki "Progres". Da sam osuđen u odsutnosti za ratni zločin saznao sam iz članka u "Express Politici" 1993. godine. Iz šturog teksta nisam ništa više znao, osim da sam osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina. Presudu i optužnicu sam imao priliku vidjeti tek početkom ove godine, i to spletom okolnosti, a ne zato što mi je iz Hrvatske uručena. Naime, pozvan sam u Okružni sud u Beogradu kod istražnog suca da dam izjavu vezanu uz zahtjev za moje izručenje Hrvatskoj. Izručenje je u travnju 2003. godine tražila tadašnja hrvatska ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović, dakle punih deset godina nakon što sam osuđen. Vijeće Okružnog suda u Beogradu je u siječnju 2004. godine odbilo zahtjev za mojim izručenjem Hrvatskoj, a tu je odluku potvrdio i Vrhovni sud. Tom prigodom sam, na Okružnom sudu, tražio da vidim presudu protiv mene, kao i optužnicu tužitelja Franje Jerkovića, i bio sam zaprepašten lažima koje mi je stavio na teret. U vrijeme iz optužnice radio sam u Beogradu i nisam bio nikakva vlast, ni na kojoj razini, a najmanje u Hrvatskoj. Od članka u "Express Politici", pa do siječnja 2004. nije bilo niotkud spomena o mojoj presudi i ja sam vjerovao da je ona ukinuta. U Beogradu mi ništa ni do danas nije uručeno, nitko me nije tražio, smatrao sam da toga više nema, ne samo s obzirom na ono što mi je rekao Šarinić, već i kasnije na temelju sporazuma između Srbije i Hrvatske iz 1996. godine, gdje se u točki sedam obrađuju sva pitanja o oprostu i prekidanju istrage.

Odlazak iz Hrvatske

Bili ste premijer u vrijeme kada je predsjednik "Krajine" bio Milan Martić, koji danas sjedi u Haagu, i vjerovali ste u opstanak te političke tvorevine. Da li zaista smatrate da kao predsjednik vlade niste odgovorni ni za kakve zločine iz tog vremena?
— Mene u "Krajinu" nije poslao Slobodan Milošević. Hrvatsku sam napustio početkom 1991. godine i radio sam u Beogradu, a 1994. godine sam se vratio u "Krajinu". Ljudi su me htjeli, kao sposobnog privrednika. Kad je Martić izabran za predsjednika "Krajine", postao sam premijer. Zatekao sam potpisani Zagrebački mirovni sporazum, koji je previđao prekid vatre, uspostavu ekonomskih odnosa i političko rješenje "Krajine". Postignut je prvi cilj, prekid vatre, i ja sam postao šef pregovaračkog tima za ekonomska pitanja. Pregovori su trajali u Zagrebu tri mjeseca i potom smo Šarinić i ja potpisali sporazum. Temeljem toga puštena je autocesta, te naftovod, a trebali su uslijediti dalekovodi, vodovodni sustav i ceste.
No, nakon hrvatskog otkazivanja mandata Unproforu, ekonomski sporazum s Hrvatskom je odlukom SDS-a zamrznut, u veljači 1995., jer Milanu Babiću nije odgovaralo da cestovni i željeznički pravci idu preko Knina. Tada je uslijedio glavni udarac: nakon Bljeska, na sjednici Skupštine "Krajine" u Borovu Selu 18. svibnja, Milan Babić, tada ministar vanjskih poslova, je u ime SDS-a tražio hitno ujedinjenje "Krajine" i "Republike Srpske", što je podržao i Martić. Tome sam se za govornicom usprotivio, jer je to bila ratna opcija, to su dva entiteta iz dvije međunarodno priznate države. Osam dana nakon toga sam smijenjen, hitno, na sjednici u Kninu kojoj nisam ni prisustvovao. Moja vlada je pala.
Vratio sam se u Beograd, Oluju nisam dočekao u "Krajini". No točno je da sam vjerovao u njezin opstanak. Kao iskusni političar i privrednik, vjerovao sam da nakon uspostave mira i realizacije ekonomskog sporazuma slijedi političko rješenje, i to na način da "Krajina" dobije visoki stupanj političke autonomije, u okvirima međunarodno priznate države, kao i Republika Srpska u BiH. U to sam vjerovao i na tome sam radio.

   

Dobit ću spor u Strasbourgu

Ne mislite li da je nerazumno tražiti ukidanje presude dekretom Ministarstva pravosuđa, a ne u sudnici?
— Ja se ne bojim istine i doći ću u Hrvatsku kad god treba, uz uvjet da međunarodna zajednica garantira da se tada sasluša i rukovodstvo koje je vodilo Hrvatsku od 1991. do 1995. godine. Ako mi, pak, Ministarstvo pravosuđa ne odgovori na moju predstavku, ja ću podići tužbu protiv RH na Međunarodnom sudu u Strasbourgu. Neću tužiti samo Hrvatsku, već i tužitelja Franju Jerkovića, suca Željka Baraća i sve lažne svjedoke. U Strasbourgu ću bez svake sumnje dobiti spor i srušiti presudu Županijskog suda u Sisku, jer je to evidentno montirana presuda.

Opasan haaški svjedok

Budući da je za vama raspisana Interpolova tjeralica, pismo koje ste uputili ministrici pravosuđa ipak je nedvojbeno određeni "manevar", izveden na vrijeme, jer bi se lako moglo dogoditi da jednoga dana ipak dospijete u sisački zatvor. Nije li to točno?
— Manevar dolazi s hrvatske strane: ministrica Antičević-Marinović tek nakon deset godina traži moje izručenje, i to u trenutku kada sam u Beogradu uhićen pod sumnjom u suradnju sa "Zemunskim klanom" i vezom s ubojstvom premijera Zorana Đinđića. Sve te sumnje su odbačene i ja sam pušten, ali ministrica tek četiri mjeseca nakon zahtjeva za mojim izručenjem odlučuje raspisati međunarodnu tjeralicu. Zašto je nije raspisala odmah? Zato što je očigledno, kad sam pušten, nastao problem što ću se ja pojaviti kao svjedok u Haagu i time biti opasnost za tadašnju vodeću političku strukturu u Hrvatskoj. Ja i jesam opasnost, jer isuviše toga znam. Trebalo je spriječiti da govorim o onome što se događalo u Hrvatskoj, posebno vezano uz akciju Bljesak. Dok sam, dakle, bio u beogradskom pritvoru, tražila je izručenje, da me zatvori u Hrvatskoj. Kad sam pušten, tek je onda raspisala tjeralicu, vjerujući da ću se ja uputiti u neku treću zemlju i tako biti uhićen i predan Hrvatskoj. Svemu tome prethodio je prljavi politički dogovor bivše DOS-ove vlasti i Račanove vlasti, jer je i jednima i drugima odgovaralo da nemam bilo kakve aktivnosti na Tribunalu.
Na Tribunalu ste Miloševićev svjedok obrane?
— On me predložio. Naravno da sam prihvatio, ja zaista jesam svjedok, ne samo razdoblja kad sam bio predsjednik vlade "Krajine", već i vremena koje je prethodilo ratu, kad sam bio član CKJ.

 
Još u rubrici:
 


RAZGOVOR - MSGR. MARTIN VIDOVIĆ, NOVOIMENOVANI NADBISKUP NINSKI
I APOSTOLSKI NUNCIJ U BJELORUSIJI

Moja nova služba na čast je
i Crkvi u Hrvata


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 2/2