strana 1 od 1

UZ ŠEZDESETU OBLJETNICU OSLOBOĐENJA DALMACIJE (4)

Krvavi Vukov klanac

U ofenzivi za oslobođenje Dalmacije bitka za Vukov klanac između Stona i Metkovića, u listopadu 1944., jedna je od prvih većih bitaka na dalmatinskom području. Vodila se po Titovoj zapovjedi da se presječe prometnica koja od Dubrovnika i Stona vodi prema Metkoviću te Mostaru ili Makarskoj i Splitu. U krvavom srazu gine glavnina njemačke 369. legionarske divizije, a Vukov klanac postaje sinonimom pobjede Dalmatinaca

piše dr. sc. NIKOLA ANIĆ

Šoltu oslobađa 12. dalmatinska brigada, od Stomorske ide prema Grohotama, gdje je glavna njemačka utvrda. Čim Nijemci vidješe da dolazi velika vojska s topništvom i suvremenom tehnikom bježe u Rogač, ukrcavaju se na brodove da će k Splitu. Uzalud. Nakon jednog sata dočekuju ih saveznički ratni brodovi i sve potapaju. Nitko se nije spasio. Na Šoltu je došlo i 450 britanskih vojnika iz 43. komando odreda, ali ne sudjeluju u borbi. Nije trebalo.

Primjer don Dinka

Tužno i stravično izgleda Šolta tih jesenjih dana 1944. Nigdje nikog živog. U dogovoru s vladom NDH Nijemci su sve istjerali i poslali u progonstvo po Bosni i Slavoniji. Prognano je oko 20.000 Hrvata, od kojih se mnogi ne vraćaju. Još nije dovoljno obrađen ovaj zločinački čin njemačke vojske i vlasti NDH koji nasilno tjeraju Hrvate sa Šolte, Brača, Hvara, Korčule, Mljeta, Pelješca i Dubrovačkog primorja.
Dio Prve dalmatinske brigade, njezin 5. bataljun, sastavljen od talijanskih dragovoljaca, imao se prebaciti na Hvar. Ali nekoliko dana prije kod Jelse je na otok Hvar došao njemački specijalni bataljun Brandenburg i krenuo za Stari Grad i Hvar. U to je od Visa stigla glavnina Prve dalmatinske i britanski komando odred. Malo je bilo borbe, jer su Nijemci bježali prema Jelsi i ukrcali se na brodove za Makarsku. Ne za dugo, i njih su susreli saveznički ratni brodovi i sve potopili. Oko 300 njemačkih specijalaca se utopilo, nitko živ nije stigao do Makarske.
Bitka za oslobođenje Hvara vodila se na području Sućurja. Nijemci se jako utvrđuju na istočnoj punti Hvara, dovode dalekometno topništvo i drugu artiljeriju posijavši mine oko položaja. Napad počinje na Ublinu, ali Nijemci se brane i onda 21. rujna napuštaju Hvar, u koji ulaze borci Hvarskog partizanskog odreda. I Sućuraj je, kao i Šolta, potpuno prazan, nema nikog živog, sve su Nijemci prognali po Bosni i Slavoniji, čak i seoskog župnika don Dinka Vrankovića i sestru Bonicu.
Njemački časnik nudi mu da ostane, a on je to odbio rekavši mu u lice: Gdje ide moj puk idem i ja s njim! Ne treba mi više milosti! Uzeo je neke stvari i otišao u progonstvo. Bio je to pravi potez od pravog čovjeka kome i sada pjevaju pjesmu: Od Sućurja ponos i dika/ imati za župnika Vranković don Dinka!

Oslobađanje Korčule i Pelješca

Hvar je slobodan. Na redu je Korčula, kuda kreću 11. dalmatinska i 3. prekomorska brigada. Velikih borbi nije bilo. Nijemci bježe s Korčule i povlače se na Pelješac, gdje stižu Prva dalmatinska i 11. brigada, a 3. prekomorska se vraća na Vis da čuva i brani Vrhovni štab jer se Tito prebacio u Rumunjsku i potom u Moskvu gdje sa sovjetskom vladom i Vrhovnom komandom Crvene armije usklađuje borbena i druga djelovanja.
Pelješac Nijemci jako brane. Koncentriraju se najprije kod Trpnja, a onda kod Stona. Tri puta su jedinice 11. dalmatinske i 3. prekomorske pokušali osloboditi Trpanj. Pred Janjinom i Dračom pojavio se svježi njemački 370. puk iz 369. legionarske divizije. Olakšanje nastupa 16. rujna kada dvije čete legionara, pod utjecajem rukovodstva NOP-a, dezertiraju iz 2. bataljuna 370. puka i stupaju u 26. dalmatinsku diviziju i s njom idu do Soče.
Janjina je slobodna 18. rujna, a napad na Ston zaustavljen. Tu se javlja nova njemačka postrojba tzv. 19. bataljun iz regimente 999 koji dolaze iz Grčke, koju čine kriminalci i kažnjenici.
U ofenzivi 8. dalmatinskog korpusa za oslobođenje Dalmacije bitka za Vukov klanac, na putu između Stona i Metkovića, povela se u drugoj polovici listopada 1944. i jedna je od prvih većih bitaka na dalmatinskom području. Sukobila se glavnina njemačke 369. legionarske divizije i dvije dalmatinske brigade, 1. proleterska i 11. biokovska. Do bitke dolazi po Titovoj zapovjedi da se padom srednjodalmatinskih gradova krene na Dubrovnik, a prije da se presječe prometnica koja od Dubrovnika i Stona vodi prema Metkoviću i onda prema Mostaru ili Makarskoj i Splitu.

Bitka za Vukov klanac

Akcija počinje djelovanjem s Pelješca 1. dalmatinske brigade, koja se iskrcala kod Neuma i Kleka u Malostonskom zaljevu tijekom noći između 15. i 16. listopada. Desant je uspio i brigada se probila prema cesti Ston, Oštrikovac, Metković, jedinoj prometnici kojom se imala izvlačiti od Dubrovnika grupacija od skoro 5000 njemačkih vojnika i legionara. Neum je oslobođen, a onda i Duži, gdje su Nijemci pripremili cestu za rušenje kad se izvuku od Dubrovnika. Dalmatinski borci koriste to i ruše oko 2 km ceste. Odbijen je i napad njemačkih postrojbi od Metkovića i Opuzena, a bitka se povela za Oštrikovac, kao i za Ston.
Ston je uz velike gubitke oslobodila 11. brigada. Skupa sa 1. brigadom kod Oštrikovca se sudara s Nijemcima koji od Dubrovnika bježe prema Metkoviću. U krvavom srazu Nijemci se uspijevaju probiti do Vukova klanca, ali ne mogu dalje tenkovima i drugom tehnikom. Napadnuti odasvud 22. i 23. listopada 1944. daju se u bijeg, a dio stradava u Vukovu klancu. Iz Metkovića im nije mogla stići pomoć jer su napadnuti na teškom zemljištu. Glavnina njemačke 369. legionarske divizije tu nalazi smrt, izvuklo se tek malo vojnika i nešto ranjenika.
Poginulo je više od 2000 njemačkih vojnika a zarobljeno ih je više od 1000, uništeno je 12 njemačkih tenkova i zaplijenjeno 211 motornih vozila i 60 raznih topova. Prva i 11. dalmatinska brigada imaju 56 mrtvih i oko 260 ranjenih. Zapovjednik Grupe armije F, general pukovnik Löhr priznaje poraz i tvrdi da je 369. divizija potučena. Vukov klanac postaje sinonimom pobjede Dalmatinaca.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.