Moja strana svijeta
Riječi jedno, novci drugo
Danko PLEVNIK
Za svaku pohvalu resorske inicijative bio je nedavni potez ministrice pravosuđa Vesne
Škare-Ožbolt o ograničenju kamata. Njezin ekonomsko-demokratski prijedlog zaštite građana
od lihvarskih kamata (shark loans) vrijedan je svakog poštovanja i on se ne bi tako
jeftino i nepravedno ocijenio populističkim da ga nisu kompromitirali bankarski moćnici
koji vladaju Hrvatskom.
Dok kamate kod razbojničkih lihvara dosežu do 50 posto, kod bankarskih lihvara iznose
13, pa čak i 18 posto, što donekle daje za pravo Ernstu Blochu kad je priznao da ne zna
je li veći grijeh opljačkati ili osnovati banku.
Budući da je nakon što smo "imali Hrvatsku" - hrvatska lisnica trijumfalno u
tuđem džepu, a "hrvatske" banke zarađuju na kamatama neusporedivo više nego
njihove patron banke u Europskoj uniji, jasno je da je njihov lobi pritisnuo premijera
Sanadera pa Vesna Škare-Ožbolt nije uspjela u srazu s jačima.
Ipak, uspjela je ograničiti ugovorne i zatezne kamate. Je li njezin mic po mic rezultat i
u tome što ona ne pripada hadezeovskoj kadrovskoj rešetki?
Može li premijer Sanader u odnosu na Europsku uniju, Međunarodni monetarni fond i
Svjetsku banku pokazati sličan entuzijazam i stav kakav je na domaćoj sceni
demonstrirala njegova ministrica koja se ne libi poslušati i nestranačke ljude?
Sanaderu će biti kudikamo mnogo teže bude li i dalje vodio stranačku kadrovsku politiku
na razini fondova, ministarstava i raznih budućih eurokomisija i ne bude li u pregovaračku
komisiju s EU stavljao i one koji su, poput Nevena Mimice, dokazali da imaju iskustva i
znanja za tu ulogu.
Njega suradničke muke tek čekaju. Problemi već dolaze u potrebi angažiranja
nepapirnatih stručnjaka za izradu Predpristupnog ekonomskog programa (PEP). U iduća dva
mjeseca PEP će se morati ponuditi Europskoj uniji i on će za Hrvatsku vrijediti sve do
njezina ulaska u EU.
Svaka zemlja kandidat ima obavezu jednom godišnje izraditi PEP, a ove godine ga već do
kraja studenoga treba poslati Europskoj komisiji. Ima indicija da se ovaj predpristupni
ekonomski program, koji bi koncem godine trebao biti predstavljen i široj javnosti, neće
puno razlikovati od programa koji se rade radi dobivanja novih kredita od Međunarodnog
monetarnog fonda.
Ali PEP ne bi ni u kom slučaju trebalo shvaćati kao formu zadovoljenja njih, nego kao
normu ozbiljenja nas, kako bi se potaknulo ravnopravno sudjelovanje Hrvatske na tržištu
EU-a i rast standarda svih, a ne samo plutokratskih slojeva Hrvatske. Zbog toga bi on
morao biti vrlo podroban i sadržavati ekonomsku politiku Vlade, načine rješavanja
problema već otprije detektiranih Avisom, što će reći trajni oporavak kroz gospodarske
reforme, smanjenje deficita državnog proračuna i javne potrošnje i svima mnogo jasniju
strategiju vođenja fiskalne politike s modusima za smanjenje udjela države u BDP-u i
inozemnom zaduživanju.
Da bogati nemaju međusobnih granica u tretiranju siromašnih svjedoči i podatak da
hrvatski PEP mora biti u harmoniji s najnovijim stand-by aranžmanom s MMF-om, jer će
Hrvatska za prilagodbe EU i provođenje reformi koristiti kredit Svjetske banke. Neki su
hrvatski dnevnopolitički stratezi vjerovali da bi Hrvatska mogla bolje iskoristiti
verbalne prijepore između EU-a i SAD-a oko pitanja Iraka, ali je upravo iz primjera i
logike PEP-a vidljivo da su riječi jedno, a novci drugo i da u stvarnosti postoji i te
kakva povezanost između EU-a, MMF-a i Svjetske banke. S druge iliti naše strane, za
uvjerljivije balansiranje između politika SAD-a i EU-a nisu dovoljni photo-op igrači.
Upravo šef Misije MMF-a u Hrvatskoj Dimitri Demekas ima zadaću izvještavati Europsku
komisiju o hrvatskoj makroekonomskoj situaciji i tempu poduzetih reforma. S postojećim
vanjskim dugom i deficitom proračuna, Sanaderova Vlada mora voditi politiku na koju je
pristala u MMF-u i koja nema veze s nekadašnjim predizbornim obećanjima.
U tom viru obveza Vlada nema vremena ni volje baviti se s ostalim starim obećanjima kao
što je rješavanje alarmantnih problema zapošljavanja mladih ili još važnijim zadacima
- otvaranja mogućnosti da u Hrvatskoj mladi nemaju samo sluganski posao nego i
gospodarsku karijeru.
I da ne moraju odlaziti u državne stranke ili strane države da - nešto budu.
|