strana 1 od 1

IZ PROŠLOSTI BOKE: PERAŠTANI - ČUVARI STIJEGA MLETAČKOG DUŽDA (5)

Kraj preslavne tradicije

Da je služba peraških stjenogoša bila tijekom Morejskog rata posebno cijenjena, svjedoči njihovo počasno mjesto u svečanom mimohodu, održanom u Nauplionu nakon duždeve smrti 1694. godine. Završetkom Morejskog rata Boka je u cijelosti uključena u mletačke prekojadranske stečevine. Zastavnička služba Peraštana trajala je sve do pada Republike 1797. godine

piše Lovorka ČORALIĆ

Peraški ratnički podvizi iznimni su i koncem 17. stoljeća. Peraški bojovnici velike su zasluge stekli i u Morejskom ratu. Zastavnici su 1688. sudjelovali pri zauzimanju Navarina, Modona, Argosa, Lepanta, Nafliona, Korinta i Atene te u desantu i opsadi tvrđava Patras i Negropont. Posebne zasluge u tim akcijama pripisuju se kapetanu Peraštana Ivanu Marinoviću, o čemu svjedoče izvješća dužda i vrhovnog zapovjednika mletačke ratne flote Francesca Morosinija (zvanoga Il Peloponesiaco).
Sve do duždeve smrti Peraštani su kao zastavnici služili na njegovoj ratnoj lađi. Da je služba peraških stjenogoša bila tijekom Morejskog rata posebno cijenjena svjedoči njihovo počasno mjesto u svečanom mimohodu, održanom u Nauplionu nakon duždeve smrti 1694. godine.

U svečanom mimohodu

Prema službenom protokolu, u pogrebnoj su povorci prvo stupale prekomorske postrojbe (oltramarini). Slijedio ih je peraški kapetan, noseći u ruci ratni stijeg. Uz njega je kročio kapetan mletačkih karabinjera, noseći bijelu zastavu sa duždevim grbom. Iza njih je slijedila postrojba peraških zastavnika (la Guardia de Perastini di Sua Serenita) s crnim vrpcama i spuštenim oružjem. Tek poslije njih nalazili su se pripadnici ostalih postrojbi, članovi duždeve pratnje, činovnici, mletački plemići, vitezovi sv. Marka i drugi visoki odličnici i dužnosnici u službi Republike. Peraška postrojba pratila je Morosinijeve posmrtne ostatke u Mletke (čuvajući ratni stijeg na brodu Rosa Mocenigo), gdje su ponovno imali dostojno mjesto pri posmrtnom ispraćaju slavnog mletačkog dužda i vojskovođe.
Završetkom Morejskog rata Boka je u cijelosti uključena u mletačke prekojadranske stečevine. Poradi brojnih iskazanih ratnih zasluga, Peraštani stječu velike zemljišne posjede u zaleđu. Konačnim protjeravanjem Osmanlija iz Boke i neposrednog zaleđa, Peraštani gube prijašnju vojno-stratešku ulogu, ali se mogu - više nego ikada prije - posvetiti brodarstvu i trgovini. Iduće, 18. stoljeće, donijet će stoga izniman gospodarski napredak peraškoj općini i njezinim stanovnicima koji postupno u Boki preuzimaju primat u razgranatoj pomorsko-trgovačkoj djelatnosti. Iako su i tijekom tog stoljeća trajali brojni sukobi s gusarima, stalnom prijetnjom slobodnoj trgovini južnim Jadranom, služba peraških zastavnika nije više imala značaj kao u doba učestalih mletačko-turskih ratova.

Utrnuće nakon 1797.

Zastavnička služba Peraštana trajala je sve do pada Republike 1797. godine. Peraštani su tada, nastojeći zadržati ovaj časni naslov, ali još više privilegije koje su iz njega slijedile, zatražili od austrijskih vlasti da im općina i dalje ostane stjenogoša (Regia Confaloniera) na carskom ratnom brodovlju. Zahtjev je odbijen te stoga gašenjem Republike sv. Marka završava jedna važna epizoda iz peraške povijesti.
Časna služba duždevih stjenogoša neodvojiva je i prevažna sastavnica peraške prošlosti. Junaštvo, podvizi, stradanja i žrtve iskazane pod stijegom sv. Marka tijekom višestoljetnog trajanja mletačko-turskih bojeva diljem Jadrana, podloga su na kojoj su građeni upravna samosvojnost i gospodarski prosperitet Perasta. Zastavnička služba 12 bratstava imala je u ratnoj povijesti Perasta, ali i Republike u cjelini, dostojan značaj.
Pravo na čuvanje duždeva stijega i služenje vrhovnog zapovjednika mora odlikovanje je i čast kojom se Perast stoljećima izdvajao od drugih dalmatinskih i bokeljskih komuna. Iščitavanje gradiva o peraškoj zastavničkoj službi upućuje i na viševrstan odnos grada Perasta i mletačke središnjice.

Iznimna počast komuni

Gledano s motrišta peraško-mletačkih veza u svim je spisima izraženo isticanje zastavničke službe kao iznimne počasti komuni i cijelom njezinom stanovništvu. S motrišta nutarnjih peraških interesa, zastavnička čast, ali i goleme žrtve koje je ona iziskivala, sredstvo su kojime je grad postigao značajne političke i gospodarske probitke.
Stoga, može se na kraju zaključiti, služba duždevih stjenogoša vrijedno je vojničko odlikovanje i povlastica, ali i zanimljiv primjer o tome kako je jedna vojnička čast poslužila postizanju konkretnih probitaka toga malog bokeljskog naselja. Za povijest Perasta, Boke Kotorske, ali i hrvatsku vojnu i ratničku povijest u cjelini, ova je epizoda istodobno vrijedno posvjedočenje o nekadašnjoj slavi Bokelja, ali i poticaj hrvatskoj historiografiji za sustavnijom i promišljenijom obradbom pojedinih, neopravdano zapostavljenih sastavnica naše vojne i društvene prošlosti.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.