MATE DRAGIČEVIĆ U ZAPREŠIĆU ISTAKNUO KANDIDATURU ZA PRVOG GOLGETERA HAJDUKA
BATMAN iz Makarske
piše Slaven ALFIREVIĆ
Mario Grgurović po svojim predispozicijama i prerogativima još bi mnogo puta u
karijeri morao biti igrač utakmice, ali usprkos Grgurovićeve nominacije za najboljega
prava novinska vijest iz Zaprešića zove se - Mate Dragičević! Grga najbolji, Mate
dvostruki strijelac. Kao kad bismo se sporili o Sliškoviću i Zl. Vujoviću, kome epitet
najboljeg. Velemajstoru ili egzekutoru! Bliža nam je usporedba s francuskim
reprezentativcima, prvacima svijeta iz ’98., Zidane ili Guivarc’h. S time što je
Dragičević zabio dva svjetska gola ("kako li je samo štopa’ balun prije prvog
gola", zvone nam mobiteli od čuda), a Guivarc’h u dresu Francuza vrlo bi rijetko pronašao mrežu.
Uglavnom, da ne kompliciramo s usporedbama, Hajdukov trijumfalni tandem iz gradića
keramike priča je tjedna!
Dragičević, ovosezonska "bijela devetka", dosta je tavorio među ozlijeđenima
(naciklo rebro u Koprivnici), pričuvama ili čak prekobrojnima, te svo to vrijeme bio
redovit u svim novinarskim naklapanjima o tome koga će to protresti
Krstičević-Sliškovićevo sito i rešeto već ove zimske pauze. Dragičević je, zna to
i sam, na tom fiktivnom popisu otpisanih bio - fiks jedan!
Čim bi nam Blaž Slišković blago prigovorio kako su svi ti popisi s Dragičevićem,
Milinom, Lojićem i s kim sve još ne, tek puko naklapanje što nema temelja u njegovim
bilješkama, Baki ne bismo vjerovali. Ajde Baka, znamo mi dobro koga ćeš ti škartat’,
rekli bismo Sliškoviću. I mi imamo oči, znamo gledat’!
I onda dođe utakmica u Zaprešiću na kojoj je Hajduku biti il’ ne biti, sami je
nazvasmo utakmicom istine kad posrnuli prvak nasrće na povampirenog lidera. Slišković
je dimio "bijeli davidoff", jednu za drugom je cigaretu uvlačio u se dumajući
sve u vatri da u Zaprešiću pobijedi. I što je smislio: Milin u prvih jedanaest, a s
klupe ulijeću jokeri Dragičević da golovima oplemeni što Grgurović zamisli i Lojić
da stabilizira vezni red! I kako ćemo ih sad otpisati!?
Dragičević na sve to gleda s vedre strane, sretan što mu je Slišković ukazao
povjerenje.
- Nakon što me je Katalinić izvrijeđao k’o pasa, ovo mi dođe poput melema na rane.
Kad ga je to Kate izvrijeđao?
- A, kroz novine...
A stavio ga je Katalinić još u Koprivnici da napravi ovo što je sad uradio u
Zaprešiću; postigne gol i sve riješi. U Koprivnici je u petoj minuti zdimio Lisjaka u
rame, sam ka’ duh, oči u oči, a sad je Horvata probušio u desnom donjem kutu,
maestralno.
No, tada ništa nije ulazilo osim (Vručine) u Hajdukovu mrežu. Bili su to dani
posvemašnje tragike i nervoze u "kući bijelih". Danas, dok je Kate debelo već
u Bahreinu, kao da Krstičevićeva pregnuća i Sliškovićeva mudrost djeluju ljekovito.
Igra se, a ne kendaje. Osim ako sve to doista nije "efekt kalendara": u kolovozu
i rujnu je poslovična kriza, kasnije sve ide šampionskim utabanim stazama.
Pustimo Matu da se predstavi, ne ulazeći u to da vozi sportski crni audi TT quattro s
kojim podsjeća na Batmana, tj. njegov Bat-mobil, s registracijom MA - 9999 - TE. Nemojmo
o autu, moli Mate, možemo samo o registraciji koja ga uz vozilo i na parkiralištu pravi
posebnim. Dakle:
- Rođen sam 19. studenoga 1979., u Splitu, iako sam iz Makarske. U Zmaja sam igrao do 15.
godine, a onda je počelo moje putovanje. U familiji su mi bliski s nekadašnjim
centarforom Zagreba Bubnjom, e, preko Stanka Bubnja došao sam u Kranjčevićevu. Onda sam
iz Zagreba igrao na posudbi za Lučko, Inker i Sesvete... Je, Inker, Inter, bio je i moj
klub, eto kako se to namjesti. Iz Sesveta u Rijeku, pa u Šibenik.
U Šibeniku se pročuo, četiri gola Hrvatskom Dragovoljcu, četiri TŠK-u.
- Dozvao me Ćiro Blažević u Dinamo. Ali sam sasvim malo igrao. U dva prvenstva dvaput
po deset minuta sam ulazio.
S papirima je bilo povuci-potegni sve dok mu ugovor nije istekao. Hajduk ga je snimio kao
što snima sve one koji mogu doći u Poljud bez odštete, kad ugovor istekne. Sa Štimcem
je bio odavna u kontaktu i njemu silno zahvaljuje, a menadžer je Dino Pokrovac s kojim
Hajduk voli raditi; Krpan ode, Dragičević dođe.
- Drago mi je, već me jutros svi zaustavljaju, čestitaju, tapšu. A ja sam isti. Radim,
trudim se, diglo mi se samopouzdanje na malim utakmicama, u Tučepima, Hercegovcu... Ušao
sam u fazu da se na mene može računati i to je najbolje što mi se moglo dogoditi -
skromno će Dragičević.
Egzekutor Mate.
POVRATAK "ODBJEGLOGA SINA"
Juraj Grizelj opet u Hajduku
Vraća se Juraj Grizelj! Vijest je prostrujila poljudskim kuloarima, a kasnije je u
upravi navod i potvrđen. Daroviti vezni, desni bočni juniora "bijelih", lani
je nastupio u prvom sastavu prije točno godinu dana, protiv Zadra u osmini finala Kupa
(Rački je tada postigao hat-trick, 3:1) dočim se u prvenstveni popis prvotimaca nije
upisao.
S velikim nadama Juraj se očekivao ovog ljeta, tijekom priprema, da bi jednog jutra
umjesto Grizelja osvanula informacija o njegovom navodno naprasnom, premda očito
brižljivo planiranom odlasku u - Karlsruhe!
Od trenutka odlaska Grizelja u Hajduku su tvrdili da imaju načina vratiti "odbjeglog
sina", iako se u tim bremenitim danima krize igre i rezultata, te pokušaja prevrata
uprave sam "slučaj Grizelj" tretirao trećerazrednim značenjem. Ni prvi ni
zadnji, mislilo se, nakon sličnih događaja kroz povijest; kao kad je ’91. Mornar
iznebuha osvanuo na treninzima Barcelone, kasnije Vučević krenuo prema Bayer
Leverkusenu, pa ne tako davno Lapić u PSV Eindhoven, ili na primjer Kardum kad je nedavno
odabrao odlazak u Dinamo itd.
Neki su uspjeli "u bijegu", neki nisu, na primjer Marčić je imao sve uredne
papire da se preseli u Bordeaux, a danas je mladi reprezentativac i glavna šponda
Grguroviću; svatko je pisao svoju priču karijere na ovaj ili onaj način. Zar nije
slično s košarkaških Gripa u Boston pokušao "pobjeći" sadašnji predsjednik
"žutih", Dino Rađa?! Otišao, pa ga vratili, pa on opet otišao godinu
kasnije, nakon što su se svi dogovorili. Dakle, sve je to život, sasvim uobičajena
pojava i ne treba padati u afan, niti momke nazivati bjeguncima. Traži se bolji život i
to treba razumjeti.
I sad puf - Grizelj se vraća! Dakle, neće to biti novi Kardum, nego bi se ipak moglo
dogoditi da prve prvoligaške minute odigra za Hajduk. I zbog toga su jučer u Poljudu
dodatno bili dobro raspoloženi!
ZADROVA SRETNA SUBOTA
Igru briši, 3:0 piši!?
Kao prvi poslovođa Marin Prpić je odmah nakon utakmice protiv Pule 1856 otputovao u
Rijeku kako bi sa svojim knjigovođom riješio neke zaostale račune. Ali se zato u
razračunavanju s Puljanima, iskazao vrlo vještim, sudjelovao je u svim akcijama koje su prethodile pogocima Zadra...
— To mi je posao. Pobjeda je sjela u pravom trenutku, donijela nam mir u svlačionicu,
međutim, moramo se svi skupa malo kritički osvrnuti prema našoj igri koja nije na
željenoj razini. Ipak, tri boda nisu došla sama po sebi, uspjeli smo iskoristiti dvije
velike pogreške suparnika, kazniti ih, nakon čega je bilo puno lakše igrati — veli
Prpić. Zadar je praktički imao stopostotnu realizaciju — tri su puta zaprijetili, tri
puta pogodili, što rijetko i vrhunske momčadi ne uspiju realizirati. A Zadar je daleko
od vrhunskoga... Dobro bi bilo kad nitko u klubu ne bi bježao od te činjenice. Čini se
da i jest tako, jer je Reno Sinovčić u poluvremenu, kad je momčad vanjskog suradnika
imala i te kako pozitivan rezultat, vodstvo od dva nula, na pitanje kako mu sve skupa
izgleda, kratko odgovorio:
— Ne tako dobro kao što sugerira rezultat.
Vjerojatno je Sinovčić svjestan kako se s igrom, viđenom protiv Pule, neće uvijek
događati čuda. Ponovimo riječi Igora Pamića:
— Moji su igrači darovali dva gola suparniku, a treći smo primili kad je sve bilo
gotovo.
Sad bi pak Stanko Mršić mogao zavrtjeti film iz mnogih zadarskih utakmica kad su pak
njegovi igrači bili ti koji su darivali i promašivali. Ali, stoji i činjenica da je
Zadar u Stanovima uspio skinuti varteksovce, razbiti Kamen i potamniti "beli"
Zagreb. Kako i na koji način, to je u hrvatskom nogometu manje bitno!